Znate li što sve gazi preko vas?

„Znate li što sve gazi preko švercanog duhana? Žohari i uholaže? Miševi i štakori? Crvi i zmije?“ Tim šokantnim natpisom, odštampanim preko uznemirujuće fotografije kolonije štakora u kutu nekakvog tamnog, memljivog podruma – pa izvješenim po hrvatskom javnom prostoru, od uličnih billboarda do novinskih oglasa – otpočela je prije nekoliko dana agresivna državna kampanja protiv krijumčara rezanog duhana.

Kao hrvatski čovjek i kao hrvatski pušač bio sam duboko tronut brigom države za moje zdravlje. To je Hrvatska kakvu smo sanjali i za kakvu se valjalo boriti, pomislio sam, država koja brine i kojoj je stalo. Gledajući plakat sa štakorima koji su se netom valjda posrali po balama rezanog duhana u nekoj švercerskoj garaži u predgrađu, prvi put sam se osjetio istinski postiđen što devedeset prve nisam uzeo pušku.

Zbunilo me malo, istina, što u donjem desnom kutu oglasa ne stoji logotip Ministarstva zdravlja: umjesto toga, brižna je država tamo delegirala – Hrvatsku udrugu poslodavaca, Ministarstvo financija i Carinsku upravu. Kakve veze s mojim zdravljem, zaboga, imaju poslodavci i carinici? Naravno, nikakve: cijela kampanju pokrenula je Hrvatska udruga poslodavaca, dakle poslodavci iz duhanske industrije i trgovine duhanskim proizvodima, dakle Adris Grupa, Tvornica duhana Rovinj, Konzum i Tisak – zajedno s Carinskom upravom, dakle Ministarstvom financija, dakle Državom – jednostavno i samo zato što šverceri Poslodavcima uzimaju osamdeset posto ukupnog tržišta rezanim duhanom, a Državi stotinu milijuna eura godišnje.

Iz nekog razloga, međutim, na plakatima i billboardima nema predsjednika uprave Adris Grupe Ante Vlahovića na terasi svog budućeg penthousea u centru Zagreba, ili prizora tri jahte obitelji Todorić na vezu u Dubrovniku, uz šokantni natpis „Znate li što sve gubimo zbog švercanog duhana?“. Briga za profit zgodno je, međutim, maskirana u brigu za naše zdravlje, pa se bossovi hrvatskog duhanskog kartela iznenada, eto, ubiše od sekiranja za moja pluća, u koja dimom krijumčarenog duhana unosim fekalije žohara i uholaža. Za razliku od njihovih proizvoda, samog ekstrakta hiljadugodišnjeg iskustva tibetanskih monaha, stogodišnjaka s Kavkaza i velebitskih travara.

Valja mu se stoga pokloniti do poda, tko god da je bio marketinški genij koji je zamislo kako bi pušači – zamišljajući leptospirozne glodavce gdje gmižu i seru po švercerskim skladištima – trebali shvatiti kako pušenje ilegalnog duhana ubija, pa u prvoj trafici kupiti legalni, onaj s markicom Ministarstva financija i divovskim crnim slovima „Pušenje ubija“!

Zaista, zašto Država i Poslodavci misle da bismo se mi, već godinama sustavno plašeni i maltretirani najperverznijim zamislivim antipušačkim kampanjama, sada trebali uplašiti običnih miševa? Ako već iz svojih dvoraca, penthousea i jahti ne vide da siromasi što kupuju švercani duhan i inače žive zajedno sa žoharima u kuhinji, crvima u ostavi i štakorima u podrumu, zašto – zaboga – misle bi između dvije polagane i bolne smrti izabrali onu skuplju?

Istovremeno tako s imbecilnom štakorskom kampanjom, samo par dana nakon što su nas proizvođači i trgovci proleterske droge isprepadali uholažama i zmijama, čudesnom igrom slučaja Vlada je objavila povećanje trošarina na duhan. Naravno da Država nije tako glupa da bi novi namet pušačima predstavila kao svoj doprinos narodnom zdravlju: njen je cilj isključivo punjenje državnog budžeta, koji će se povećanjem trošarina za kunu do kunu i pol po kutiji cigareta, te udjela Države u njenoj cijeni na gotovo tri četvrtine – mole se, usput, antipušački Jehovini svjedoci da se sjete toga svaki put kad nam prezrivo predbace troškove liječenja – udebljati za lijepih stotinu pedeset milijuna kuna.

Zašto, međutim, istovremeno podržavajući kampanju Poslodavaca, i Država – poput njih – hini brigu za naše zdravlje? Zašto nas jebe u zdrav mozak i nezdrava pluća, plastično nas upozoravajući kako pušenjem krijumčarenog duhana riskiramo teške bolesti i sigurnu smrt, pozivajući nas da teške bolesti i sigurnu smrt umjesto švercerima plaćamo njoj?

Zašto nema kampanje koja bi upozorila da „uredno plaćanje trošarina na duhanske proizvode šteti u trudnoći“, da „podmirivanje obaveza prema Državi uzrokuje moždani udar“ ili „polaganu i sporu smrt“? Zašto, primjerice, u novinskim oglasima – kad već nema Vlahovića i Todorića – nema ni uznemirujućih fotografija kolonije netjaka i kumova u kutu nekakvog klimatiziranog staklenog ureda Carinske uprave u Aveniji Dubrovnik? Uz šokantni natpis „Znate li što sve plaćate trošarinama na duhanske proizvode“? Ili – ostanimo vjerniji originalnoj poruci – „Znate li što sve gazi preko vas?“. Pa dalje, kako slijedi: „Žohari i štakori? Ministri i doministri? Pročelnici i načelnici? Poreznici i carinici?“.

Zašto, najzad – ako je krajnji cilj zaista iskorijeniti odvratnu naviku pušenja štakorskih govana – umjesto eksplicitnih fotografija pluća u formalinu i deformiranih ljudskih žvalja žutih zuba, na kutijama cigareta ne bi stajale eksplicitne fotografije premijera, ministra financija, i drugi uznemirujući prikazi posljedica plaćanja carinskih trošarina na duhan? Poput, recimo, Tomislava Karamarka kako zajedno s blagajnikom stranke Mladenom Barišićem zapošljava HDZ-ovce u Carinskoj upravi? Umjesto toga, kako vidimo, glupa Država – zajedno s glupom Hrvatskom udrugom poslodavaca – na kupovinu legalnih cigareta s fotografijama deformiranih ljudskih organa poziva plašeći nas fotografijama štakora.

Zajebali su se, međutim, i Država i Poslodavci. Da se mi zaista plašimo štakora, već odavno bismo deratizirali zemlju. I razjurili cijelu tu, kako se zove, Hrvatsku udrugu glodavaca.

Globus, 22.04.2015.

Peščanik.net, 26.04.2015.