• A A A
  • |
     

    Pesnik revolucije na predsedničkom brodu

    | 30/06/2008

    Protokol

    Trista bijelih košulja
    (po tri komada za svaki dan)
    ne da ne biste bili gol
    neg tak vam nalaže protokol.

    O gaćama i da ne govorimo.
    (Od igle, za kravatu, do gaća
    Protokol plaća.
    Vama je za to odveć mala plaća.)

    A što se tiče kravate
    (uzgred – kažu – vi ne ljubite odveć Hrvate)
    Kravata treba da se sa kompletom slaže,
    Tako Protokol nalaže.

    Imadete li dovoljno kupaćih,
    za plažu?
    Desetak recimo.
    (I da ne budu
    kak bi se reklo mini.)

    Kod vas je,
    Tak mi se bar čini,
    običaj takov da se
    ljudi kupaju u gaćama –
    onima istim koje
    na njima povazdan stoje.

    I (o gaćama još samo ovo):
    mijenjati ih sve češće
    naročito ak uzimate učešće na kakvom prijemu
    (vi to ne kažete valjda na – premu,
    tamo kod vas u Šumadiji, u Sremu?)

    I nemojte Mu odveć stezati ruku
    I izbjegavajte krupne riječi
    One po Vuku.

    Evo još nekoliko savjeta
    (to držite poput zavjeta):
    ne smije se pljuvat
    ne samo po palubi
    (to je i vama samome jasno)
    neg niti u more
    niti u vode oceana
    čak i kada je vrijeme krasno,
    jer treba ovdje, izvan uljudnosti,
    računat na snagu vjetra
    (od nekoliko stotina metara
    u sekundi).

    Imat ćete lakaja i tajnika,
    i poseban (odjelni) toalet i tuš.
    Tuširanje bar triput dnevno.

    Što se tiče konverzacije,
    Treba da je (uglavnom) laka.
    Što više anegdota iz nobe
    (može poneka i sa
    seoske mobe)
    kao i sa Drvara i Visa.

    Ne zalaziti u mutne vode
    nacionalizma.
    (Čuvati jedinstvo i brastvo
    to je naše najveće bogastvo.)

    Ne pominjati nikako
    Đilasa, Dedijera, Hebranga.
    Držati se, naprosto, svoga ranga.

    O Staljinu — oprezno.
    Trockog pominjat uz smiješak
    prezrenja.
    O živima se ne izlijetati.
    (Sve se u politici iz dana u dan mijenja.)

    Što se tiče javnoga mnijenja
    to je vaša domena.
    Novine, radio i cijela štampa.

    Tekstove ćete davati meni.
    Ne rad kontrole, neg rad pravopisa.
    Bar što se tiče
    verzije ijekavske, latiničke.

    Sve čuvati
    kao najvišu (državnu) tajnu,
    kao zjenicu oka.
    Daklem: nikakova privatna trača
    od našeg cijenjenog,
    uglednog
    itd.
    izvještača.

    Nikakove privatne bilješke
    nikakova lična viđenja
    nikakova indiskrecija

    Sve što je odveć lično
    ovdje je neprilično

    Sve što je iz posebnog ugla
    uglavnom
    izbjegavati.

    Opisati s mnogo epiteta
    jedino stav
    držanje
    glas
    i oči
    dok se palubom šeta.

    Može i ruke.
    Talase oceana
    kroz koje lađa nam plovi.
    Tropske noći.
    Galebovi.
    Zvijezde na nebu noćnom.
    Brodske mašine u zamahu moćnom.

    A On na palubi, na pramcu
    Trobojku – s petokrakom –
    kako se vije.
    I val koji po boku lađe bije.

    Što se tiče pića,
    može da se umjereno pije.
    No uvijek sjesti nakon Njega.
    I ustati nakon Njega.

    Jesti učtivno, po protokolu,
    Uz poneku anegdotu
    Il basnu, o psu, vuku ili sokolu.

    Zbog tropske vrućine trebat će vam
    unosit mnogo tekućine.
    A zbog glasa
    što više sokova: naranče, ananasa.
    I dosta limuna.

    Pjesnička duša nije imuna
    pred strojem flaša.
    Ta svi smo ljudi,
    pa i pjesnici!

    Ne pišete pjesmice?
    Piće ne trošite? –
    Morat ćete malko uiskija
    sa ledom.

    To neće, vjerujte,
    na nos da vam iskija.
    O tome (treba li reći?)
    u izvještajima
    ni riječi
    (O piću i drugim nakanama)

    S osobljem i mornarima
    samo zvanično i ništa lično.
    Nikakova pitanja:
    ”Odakle si, baćo?”
    (I tome slično)
    ”Koliko do kraja roka?”
    Il ponudit mornaru pića il soka.

    Što se tiče lijepe književnosti,
    Tu ne treba s primjerima
    ići daleko.
    Prosto: pričat svježe i lako.

    Klasike marksizma
    citirat bez paroksizma.
    I, naravno, pisce iz nobe.
    Ćopića sad već može.
    Al bez pretjerane hvale.

    “Majku Knežopoljku” svakako znadete
    naizust. Lijepo.
    Recitirajte.
    Gorkoga čim više citirajte.

    Što se tiče vaše osobne lektire
    nek vas nije briga,
    na lađi postoji knjižnica
    sa mnogo knjiga

    iz svih mogućih oblasti:
    lijepa književnost, slikarstvo,
    geografija, istorije revolucija,
    pjesnarice, marksističke stvari
    nastanak narodne vlasti
    kuvari.

    Tu su, naravno, i vaše knjige
    podvučene raznim bojama
    crvenom, plavom, zelenom
    (već prema
    utvrđenom kodu),

    tako da kad ih uzme u ruke
    može steći o njima objektivnu sliku
    bez po muke,
    onako u mimohodu.

    Mišljenja sam da Mu vaše knjige
    nisu zadavale odveć velike brige
    primite moja čestitanja.

    Imate li još kakovih pitanja?

    Ah da. Što se tiče krabova,
    rakova, oštriga
    (On voli to da troši)
    morate bit na oprezi,
    to je čitava nauka.
    Stvar morate kod kuće vježbati
    pod stručnim nadzorom jednog od
    naših momaka.

    Te su stvari uvijek svježe
    ne morate se dakle bojati
    trovanja il kvarenja stomaka

    S društvenim igrama kako stojite?
    Šah, poker, biljar, dame, kanasta? –

    Nažalost mali se fudbal
    ne igra na lađi
    (mada je upražnjavao i taj sport
    s uspjehom
    kada je
    bio mlađi
    i kad mu je dopuštalo dragocjeno vrijeme).

    U redu za šah, zapisano je već.
    Imadete li kakove kategorije?
    Nemate?
    Al niste ni neki pacer?

    I, ponavljam, bez velikih kombinacija.
    Otvaranja klasična.
    (G-4, F-4 i tome slično.
    Ne navaljujte odveć na kraljicu,
    ne stavljajte kralja u bezizlaznu situaciju
    ni odveć zamarati lovca
    ni stavljati kule na neprilično mjesto;
    držati se što više piona

    – ali ne igrati ni poput osnovca.

    Pauze između poteza
    ne treba da odveć traju.
    Njegovo je vrijeme dragocjeno!

    Konverzacija pri šahu
    treba da bude prije svega
    iz oblasti sporta i šaha.

    Možete pomenuti pri tom
    Nasera, Negusa, Šaha
    iranskog i t. sl.

    Pazite prilikom kartanja
    s kartama nema šale!
    Gubitak plaćate iz svoga džepa!
    (Osim pri velikom gubitku, koji prelazi mjeru.)
    Tu se dakako vodi
    žestoka bitka
    nerava.
    Odnos je neravan:
    s jedne strane On,
    čije se misli bave krupnim stvarima
    (samo mu ruke učestvuju u igri)
    njegove su misli
    u Indiji u Iranu u Rusiji
    u Africi, u snježnim Tatrama.

    A vi ste cijelim bićem i mislima
    kao u busiji
    u – kartama.

    Dame se ljube u ruke
    ako su dame
    gospoda se zovu mister i ser
    tu nema nikakove misterije

    Komrad i Tovariš
    samo drugovi iz Istočnoga bloka.
    Na stranicama ovog bloka
    sve vam je ispisano
    to izučite dobro,
    tu ne smije nikako da se omane.

    Dobro…
    Plesati morate znati…
    Dobit ćete učitelja plesa.
    Ingliš, valcer, tango,
    To vam uvijek zatrebat može,
    u velikom svijetu.

    Ruke držati u blagom stisku
    oko struka
    u plesu je važan rad nogu
    al igra i-te-ka-ko
    ulogu i ruka.

    Zube morate popraviti,
    imamo vremena dosta,
    i najboljeg dentistu (zubara).
    Ako vam i poslije toga
    zaudara iz usta
    upotrijebite
    vodicu
    to treba samo da se uštrca,
    pri ustajanju,
    našte srca.
    To važi isto i za noge.
    Mijenjati sokne dva-tri puta
    na dan
    i prskati sprejom.

    Otkloniti perut.
    (Malo da se skrati kosa.)
    Morat ćete se odvići također
    čačkanja uha
    i čačkanja nosa.
    Od svoga ćete ordonansa
    dobit dva-tri dezodoransa
    za upotrijebit pod pazuho.

    U jednu riječ: voditi
    čim više brige o higijeni.

    Dođite sutra u isto doba.
    A sad vam evo spiska
    Tu je i trebovanje
    idite kod našeg krojača
    da vam uzme mjeru.

    Držim vam pesnicu,
    vama i vašem peru!

    * * *

    Nema na sve to razloga trošiti rije…
    Prosto, čovječe, nije
    red u otmjenom društvu
    da se po nosu rije
    ili
    kako se to kaže tamo kod vas
    u okolini Čačka
    ne smije
    nos da se čačka.

    I još ponešto iz bontona:
    ne smije se…
    (a, to san već reko,
    ne mari):
    pljuvati štono kažu ”po podu”,
    niti s palube u more,
    niti po brodu.

    Ili, primjerice,
    češljati si kosu
    za stolom.

    Zamislite si samo:
    Vlas – u sosu!

    Da, za danas, još samo ovo:
    hoće kadikad od vrućine
    i znoja
    da se zalijepe gaće
    između guzova
    a to
    čovjeku zna da zasmeta.
    Hoću rijet
    ne smijete
    taj problem rješavat niukom
    slučaju rukom!
    I, naravski, ne smijete
    da se odveć glasno smijete.
    To jest
    da se razumijemo
    smijete
    da se slatko nasmijete
    ako je u pitanju nekakova šala
    cijenjenog…
    i tako dale,
    al to ne znači
    da treba da vam poteku bale
    il štono se u narodu kaže
    da vam se razvalu žvale.
    Treba On da zametne temu
    ondak ćete
    na temelju toga
    vidjet da l je stvar stroga
    il je sve to šala
    našeg cijenjenog…
    i tako dale.

    Visoki si gosti
    volu da se šale.
    Pogotovu oni
    iz Istočnega bloka.

    A proposto:
    sve je to zapravo prosto,
    al valja neke stvari znati:
    Istočni drugovi
    ljubu se u usta,
    to ko da je upisato
    u njin Ustav.
    Nesvrstani se grlu
    i jedno drugom u susret hrlu.
    Zapadni su van
    vrlo uštirkani
    ka da su progutali kolanc.
    (Što reče, u šali, drug Dolanc.)
    Oni se ne primiču odveć blizu puku,
    pa ni rukovodstvu,
    no samo pružaju ruku
    (svi su oni isti)
    pak je odmah povuku
    ka da ćeš im je izisti.

    No sve se ovo na vas ne odnosi,
    to su njihovi, interni, odnosi,
    no u diplomatiji
    pogotovu kad je ona još mlada
    tako rekuć od juče
    mora čovjek vazdan učit
    (znate kako je ono reko Lenjin)
    …eto vidite.

    Mora se čovjek malko pomučit
    da bi bio dostojan
    predstavnik svoje zemlje
    i nacije.
    Postoje tun razne mogućne
    mahinacije.
    Eto, neki van na primjer Rus
    krkne jezičinu u usta
    (kako to narod vulgarno kaže).
    Šta vam je, daklem, činit? –
    I vi ga njemu na isti način!
    Stisne li vam ruku da se kosti lome?
    Na isti način – dabome!
    Štono kažu: oko za oko
    zub za zub!
    duboko za duboko,
    čvrst stisak
    za stisak grub!
    Ili, primjerice,
    neki vas Englez (uzmimo) pita:
    hau du ju du?
    šta mu vi na to kažete?
    E pa, vidite, nije!
    U tome grmu leži zec!
    Vi mu kažete to isto:
    hau du ju du?
    A ne ko neki naši ljudi kad se sretnu
    pa stanu da se psuju
    „di si, jebem li ti mater?”

    Što se paka vjetrova tiče
    (tu ne mislim na pasate),
    treba naprosto suspregnuti crijeva.
    (To je ka što dođe čovjeku spontano
    da zijeva,
    kraj logorske vatre
    kad mu se zadrijema)
    daklem:
    ni naglas niti
    profunjariti
    neki prdež,
    što je, gledano iz aspekta okusa
    u fokusu pažnje;
    još gore: sve to ostaje u zraku?
    Najbolje je, ako drugog rješenja nema,
    izići diskretno
    i zadržat se tamo što dulje,
    a ne ko što rade neke hulje:
    prnu vani
    pa odmah uniđu
    (umjesto da puste ovdje goluba
    pa da ondak iziđu na palubu).

    Nježnije, nježnije, nježnije.

    (Ne, nije to Lenjin
    To je parafraza.)
    Ova vas staza
    vodi pravo na put
    a tamo vas čeka limuzina.

    (Za sebe, idući pošljunčanom stazom prema kući, melanholično):
    Opalo je lišće
    Uskoro će zima.
    A On voli tople predjele.

    (1986)
    pesma posvećena Dobrici Ćosiću

     
    Peščanik.net, 30.06.2008.

     
    Ver peliculas online