Indijski carinici ovih dana imaju pune ruke posla pokušavajući da zaustave ilegalni uvoz zlata. Na areodromu u Kočiju na jugu zemlje uhapšen je čovek koji je u svojim čarapama nosio dva kilograma plemenitog metala. Odao ga je čudan hod. Na granici sa Nepalom zaplenjen je kamion u čijem braniku je nađeno 35 kilograma zlata.

Frustrirajuća borba. Na svaki kilogram zaplenjenog zlata dolazi još jedan koji neprimećeno uđe u zemlju. Zarada švercera koji zlato donose iz omiljenog Dubaija iznosi nekih 50.000 rupija (575 evra) po turi. Indijci su opsednuti zlatom, trenutno ne samo zbog sezone venčanja.

Od kako je rupi u poslednjih nekoliko meseci dramatično devalvirao mnogi Indijci kupuju zlato, što je primoralo vladu da poveća carine na uvoz zlata kako bi zaštitila domaću valutu, ali time je samo dodatno preplašila nepoverljive investitore.

Gotovo svakodnevno vlada smišlja nove metode kako bi ublažila pad rupija. Povećavaju se carine na ravne televizore ili otežava iznošenje kapitala iz zemlje. Međutim, ništa ne pomaže – od maja je rupi izgubio 17 posto svoje vrednosti prema dolaru.

Slom ima dva uzroka. Prvi: investitori su izgubili poverenje u indijsko ekonomsko čudo i indijske političare. Rast je prepolovljen, trgovinski bilans je u sve većem minusu, akcije nezaustavljivo padaju, a inflacija dodatno produbljuje jaz između bogatih i siromašnih.

Kada je reč o drugom uzroku, vlasti u Nju Delhiju su potpuno bespomoćne: nastupio je kraj ere jeftinog novca u SAD.

Veći deo novca koji su američke Federalne rezerve iznele na tržište kako bi pokrenule ekonomiju, slio se ka Indiji i drugim zemljama u razvoju, povećavajući cene nekretnina i akcija u njima.

U maju je šef Federalnih rezervi Ben Bernanke najavio promenu kursa. Od tada investitori špekulišu da će doći do povećanja osnovne kamate stope u SAD i zbog toga počinju da povlače novac iz zemalja u razvoju. To je razlog zašto sada devalviraju valute država koje su do nedavno profitirale od stranog kapitala, od Brazila preko Rusije pa do Južne Afrike, ali nigde tako kao u Indiji.

Takozvane BRIK zemlje do skoro su smatrane pobednicama globalne finansijske krize iz 2008. Ekonomisti su predviđali da bi one mogle da se ekonomski „odvoje“ od Evrope i SAD. Ali sada te zemlje strahuju da će izvor vrućeg novca iz SAD uskoro presušiti.

Doduše, vodeća zemlja BRIK-a, Kina, nije direktno pogođena trenutnom monetarnom krizom, pre svega zato što se kurs juana na određuje slobodno na tržištu. Ali komunistička partija ima drugih problema. Već duže vreme se bori sa domaćom bankarskom krizom i neophodnim zaokretom ekonomije ka većoj domaćoj potrošnji. Posrtanjem kineske ekonomije smanjen je i uvoz sirovina, čime su najteže pogođeni jugoistočni kineski susedi: Indonezija, Malezija i Tajland. Oni sada bespomoćno posmatraju kako investitori masovno beže iz indonežanskog rupija, malezijskog ringita i tajlandskog bata.

Uzaludni su pokušaji Prasarn Trairatvorakula, guvernera centralne banke Tajlanda, da umiri tržišta: „Opšta ekonomska situacija je okej. Kurs bata se kreće u okviru osnovnih vrednosti.“

I indonežanski glavni bankar, Agus Martovardojo, ublažava ozbiljnost situacije: „Period najvećeg odliva kapitala je za nama, pritisak na rupi će uskoro popustiti“. Stručnjaci sumnjaju u sposobnost indonežanske vlade da uspešno odgovori na krizu. Analitičar iz Barclaysa, Prakriti Sofat, objašnjava: „Ne verujemo da postoji magični štapić za rešavanje ovim problema.“

Izgleda da se ponavlja mračna prošlost. Godine 1997. takozvane države tigrovi su izazvale azijsku krizu nakon faze veštačkog rasta. Debakl je tada otpočeo u Tajlandu, gde je novi srednji sloj kreditima finansirao izgradnju luksuznih oblakodera i vila. Kada je mehur postao očigledan, hedž fondovi na berzama u Londonu i Njujorku počeli su da špekulišu protiv bata.

Tajlandska valuta je tada bila vezana za dolar. Da bi se odbranio od napada špekulanata i očuvao kurs domaće valute, Tajland je u samo nekoliko dana prodao sve svoje devizne rezerve. Na kraju je centralna banka morala da kapitulira pred hedž fondovima. Napuštena je vezanost za dolar i bat je devalvirao. Istovremeno su porasle kreditne obaveze svih Tajlanđana, jer je većina bila zadužena u dolarima.

Tajland je tada praktično bankrotirao. Na red su došle i banke u Maleziji i Indoneziji, u kojoj je nezadovoljni narod pljačkao i uništavao radnje kineskih trgovaca. Ubrzo je pao i režim diktatora Suharta. Južna Koreja je samo zahvaljujući kreditu MMF-a od 58 milijardi dolara za dlaku izbegla bankrot.

Sada su međutim zemlje u razvoju bolje pripremljene na takav odliv kapitala. Naučile su lekcije iz azijske krize, povećale su svoje devizne rezerve i delimično reformisale bankarski sistem, i što još važnije – njihovi devizni kursevi više nisu vezani za dolar.

Istovremeno, aktuelni odliv kapitala pokazuje koliko zemlje BRIK-a još uvek ekonomski zaostaju za zapadnim industrijskim nacijama i do koje mere je ugroženo sve što je do sada postignuto. Samo u periodu maj-jun, kako su to izračunali analitičari iz Morgan Stanleya, centralne banke svih zemalja u razvoju, osim Kine, prodale su 81 milijardu dolara deviznih rezeri kako bi odbranile svoje valute.

Devizne rezerve Indonezije smanjene su za 18 posto od početka godine. Do skoro je najveća muslimanska zemlja važila za miljenika stranih investitora. Zahvaljujući rastu cena sirovina industrija u Indoneziji je u aprilu zabeležila neverovatan rast od 10 procenata. Kompanije iz Evrope, SAD i Japana gradile su automobilske i elektronske fabrike, verujući u demokratiju koja u Indoneziji zapanjujuće dobro funkcioniše, mada i dalje gotovo polovina od ukupno 240 miliona stanovnika Indonezije živi sa manje od dva dolara dnevno.

Slom indonežanskog rupija za posledicu će imati da će siromašni još više štedeti na hrani. Sa druge strane, indonežanski novobogataši grozničavo traže načine kako da svoju imovinu smeste na sigurno. Centralna banka u Džakarti je privremeno zabranila podizanje dolara sa bankarskih automata.

Zemlje u razvoju su u problemu. „Da bi zaustavile odliv kapitala, centralne banke moraju značajno da povise kamatne stope. To će sa druge strane paralisati ekonomiju, što bi moglo da dovede do socijalnih nemira“, upozorava indijska ekonomistkinja Džajati Goš. Ovog horor scenarija plaše se vlade Indije i Indonezije. U obe ove velike demokratije sledeće godine se održavaju parlamentarni izbori.

 
Wieland Wagner, Spiegel, 26.08.2013.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 27.08.2013.

Srodni link: Paul Krugman – Doba mehura