100 godina ženskog prava glasa u Nemačkoj
Demokratija ume da bude težak posao. U Nemačkoj su žene prvi put glasale 19. januara 1919. a Anita Augšpurg i Lida Gustava Hajman bile su najhrabriji tandem ženskog pokreta.
Demokratija ume da bude težak posao. U Nemačkoj su žene prvi put glasale 19. januara 1919. a Anita Augšpurg i Lida Gustava Hajman bile su najhrabriji tandem ženskog pokreta.
Nemačka autoindustrija može da radi šta hoće. To je kao sa bankama: ako su prevelike da propadnu, onda su one iznad zakona, a političari imaju puno razumevanja za njih – čak i Zeleni.
Nekad se govorilo: Ali, očisti klonju. Danas se kaže: Ali, ’ajde na demonstracije. Nemci i dalje žele da su im gastarbajteri poslušni. Vreme Čiča-Tominih Turaka je, međutim, prošlo.
Özcan Mutlu iz Stranke zelenih je posle glasanja na turskom referendumu u Nemačkoj izjavio: „Ne znam kako čovek može da bude za ukidanje demokratije u Turskoj, a da u Nemačkoj uživa sve njene prednosti“.
Da li ćemo ponovo pominjati zagarantovano uzajamno uništenje, koncept sulud kao i njegova skraćenica na engleskom MAD (mutual assured destruction)? Ludilo je isključivo naše.
Desnica elitama kvari uživanje u kapitalizmu. Dok se traga za dubljim uzrocima desničarske revolucije – previše političke korektnosti? – jasno je da su ti uzroci pre svega ekonomske prirode.
Angela Merkel želi još jedan mandat. Ova vest je obradovala mnoge ljude, jer im se čini da vodi ispunjenju njenog nedavnog obećanja „da Nemačka bude ona koju volimo“. Ali to nije moguće.
CETA, Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Kanade nije potpisan jer se tome usprotivila Valonija, jedna od tri belgijske pokrajine. Niko ne zna šta je CETA, ali smo svi saznali za Valoniju.
Na slici je telo deteta na plaži, koje zapljuskuju talasi u kojima se utopilo. Kada mrtvu i ranjenu decu koristite na ovaj način, to je zloupotreba dece i naših osećanja, bez obzira na vaše namere.
On nam je pre tri godine otkrio da američke tajne službe nisu sredstvo u borbi protiv terorizma, već oružje u borbi za političku, ekonomsku i vojnu hegemoniju. One su sredstvo sile.
To su pristojni mladi ljudi. Uredno su podigli plakate. Čak su i vikali uljudno. Kada sam ih zamolio da napuste salu, učinili su to bez pogovora. Predstavljam vam nove nemačke naciste: pokret Identitet.
CDU je doživela treći uzastopni poraz na pokrajinskim izborima, a četvrti se uskoro očekuje u Berlinu. Ali to još uvek nije kraj karijere Angele Merkel. Što je jača desnica, to je kancelarka sigurnija.
Apsurdna aktuelna diskusija o zabrani burke i rasprava o dvojnom državljanstvu nemačkih građana turskog porekla su idealni primeri veštačkih rasprava kojima se stvaraju neprijatelji.
Ali najgore je ovo „Mi“, jer ne obuhvata imigrante i njihove potomke. Da li namerno ili iz nehata, tek Angela Merkel je pokazala sve svoje znanje o integracijama – od kojeg nema ni traga.
Sigmara Gabriela koji desničarima pokazuje srednji prst i vladajuću CDU koja razmatra zabranu nošenja burke povezuje bespomoćnost sa kojom političari reaguju na zahteve krajnje desnice.
U Nemačkoj se ministri unutrašnjih poslova i stručnjaci za bezbednost iz vladajuće CDU utrkuju ko će izneti više predloga o zabrani nošenja burki – iz bezbednosnih razloga i u borbi protiv terorizma.
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Sonboly je bio terorista, njegova uverenja su upravljala njegovim postupcima: isplanirao je napad poistovećujući se sa Andersom Breivikom, rasistom, teroristom i masovnim ubicom.
„Moj dragi narode, nemoj odustati od herojskog otpora koji si pokazao u borbi za zemlju, domovinu i zastavu“, ovo je SMS poruka turskog predsednika svim vlasnicima mobilnih telefona u Turskoj.
Kada je čin nasilja terorizam, a kada delo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Zašto?
Američki istoričar Fritz Stern, koji je umro prošle nedelje, ovim izrazom opisuje buržoaziju koja nemo posmatra Hitlerov uspon, a i danas čini to isto dok propadaju naša zemlja i naš kontinent.
Gradonačelnik Londona Kan kaže: „Ja sam Londonac, Evropljanin, Britanac, Englez, musliman, sa azijatskim korenima i pakistanskim poreklom, otac i suprug.“ Ali Zaracin vidi samo muslimana.
Na konvenciji AfD-a jedan od lidera ove partije je rekao: „Želimo drugačiju Nemačku, daleko od one prljave 68-aške“. Oduševljenje u sali. Standing ovations. Ili na AfD nemačkom: frenetični apaluz.
Radi se o jednom od najvećih curenja podataka svih vremena: 11,5 miliona dokumenata. 2,6 miliona terabajta podataka kancelarije specijalizovane za skrivanje novca u ofšor zonama.
Prava pobednica nemačke super nedelje je kancelarka. Ovo su bili njeni izbori, jer se glasalo o njenoj izbegličkoj politici. I uspela je nemoguće: njena partija je poražena, ali je njena politika pobedila.
Protivnici izbeglica odbacuju ideju o posebnom nemačkom moralu. Da li su to onda bile samo prazne reči, da nas Aušvic obavezuje?
Događaji u Kelnu su zaista strašni. Do sada je identifikovan 31 osumnjičeni, među kojima su i građani Nemačke, Srbije i SAD. 18 osumnjičenih su azilanti iz Afrike i sa Bliskog istoka.
Ako rezultati izbora u Turskoj garantuju manji priliv izbeglica u Evropu, silnik Erdogan je odličan partner. Samo je to važno, a ne da li Erdogan guši slobodu medija i gazi osnovna građanska prava.
Kada neoliberalizam ne ispuni svoje jedino obećanje, ono o materijalnom blagostanju, ne ostaje ništa. A od ništa do fašizma je mali korak, na koji se odlučuje sve više ljudi u Drezdenu i drugim gradovima.
Kako da sada imigrantima približimo nemačke vrednosti, kada se one zasnivaju na laganju o izduvnim gasovima i prevari pomoću koje smo dobili svetsko prvenstvo u fudbalu?
Ovog bajkovitog leta izbegličke krize, mnogi nemački građani su poželeli da konačno budu dobri, ali stigla je jesen i njihov broj se smanjuje. Navikli smo da budemo loši, tako nam je udobnije.
Brojke su neumoljive: u Nemačkoj danas ima 45 miliona radno sposobnih ljudi. Bez imigracije, 2050. će ih biti 29 miliona. Treba da se bojimo ne budućnosti sa migrantima – nego one bez njih.