Vest da je Aleksandar Vučić toliko pobesneo na zahtev direktora Agencije za kontrolu letenja da zaposlenima podeli trinaestu platu, da je u besu slomio bravu na vratima svog kabineta i vikao na direktora Agencije, zaprepastila je javnost. Naročito zgranuće su izazvale reči koje im je izgovorio: „Bando lopovska, marš napolje! Kako vas nije sramota! Napolje da vas nikad više nisam video! Nikad vam nije dosta para, a imate najveće plate u Srbiji”. Kako svedoči neimenovani novinar Blica koji se tu slučajno našao, Vučićev bes se orio hodnicima vlade. Jedan anonimni član kabineta ispričao je šta se dogodilo. U momentu kada je Vučić finalizirao spisak direktora javnih preduzeća koji bi trebalo da budu smenjeni, došlo je nekoliko ljudi iz Agencije za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore i tražilo trinaestu platu. Lice iz kabineta je još reklo da je ministar finansija Lazar Krstić odmah nakon toga dobio nalog da zabrani isplate trinaestih plata u svim javnim preduzećima.

Ova priča je višestruko deprimirajuća. Opšte je poznato da su kontrolori letenja u svim bivšim državama Jugoslavije najplaćeniji službenici. To je zbog ogromne odgovornosti i same prirode posla koji zahteva posebnu sposobnost, veliki mentalni napor i koncentraciju. Nikome do sada nije palo na pamet da kontrolore letenja nazove „lopovskom bandom“. Prvi je te besmislene uvrede izgovorio Aleksandar Vučić, kome nikada nije dosta lične propagande, korišćenjem već otužne priče o lopovima. U ovom slučaju lopovska etiketa nema nikakvog smisla, zato što zaposlene u Agenciji za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore (SMATS), ne plaća naša država. Oni ne primaju plate iz republičkog budžeta, već od prinadležnosti koje im uplaćuje evropska agencija EUROCONTROL iz Brisela. Ona prikuplja novac od taksi koje uplaćuju svi avioprevoznici i kasnije ga, po tačno utvrđenoj metodologiji, raspoređuje nacionalnim kontrolama leta. Agencija nije javno preduzeće kao Pošta, Železnica itd, pa se na nju ne odnose ista pravila. A što se tiče zaustavljanja isplata 13. plate, sredstva su već data namenski i ne mogu se vratiti u budžet Srbije.

Dakle, nije reč ni o kakvoj privilegiji, a još manje o lopovluku, jer nesporno visoke plate kontrolora leta nije izmislila država Srbija, nego je to svetska praksa, s dobrim razlozima. Gde privilegija zaista ima, to je dobijanje mesta u Upravnom odboru SMATS-a, sada Nadzornom odboru, gde se sa velikim apanažama smeštaju visoko rangirani partijski kadrovi. To je učinio i SNS, odnosno Vučić, postavljajući Bratislava Grubačića za predsednika Nadzornog odbora SMATS-a, sa mesečnim prihodom 380.397 rsd (podatak Agencije za borbu protiv korupcije). To nisu oni koji brinu o bezbednosti miliona ljudi, nego partijski feudalci koji i sada, pod Vučićem, muzu masne prihode iz upravnih odbora, bez ikakve odgovornosti. Takve položaje lično dodeljuje Vučić, kao uobičajenu praksu koja mu izgleda ne smeta. Nije na odmet pomenuti da su i dva sadašnja direktora SMATS-a postavljena od ove vlade, što potvrđuje da je partokratija apsolutno svuda, pa ni ovakve ustanove ne mogu izbeći štetan uticaj partija na vlasti.

Drugi deo priče odnosi se na dan posle objavljivanja otkrića o Vučićevom lomljenju brave i vike na „lopovsku bandu“. Naime, Agencija za kontrolu letenja demantovala je napise objavljene na pojedinim internet portalima da je od predstavnika vlade Srbije tražila saglasnost za isplatu trinaeste plate. Uz demanti koji je objavio Blic, postavlja se pitanje da li se ovo senzacionalno otkriće uopšte dogodilo?

Velika je verovatnoća da događaja nije ni bilo, već su na delu neobuzdani scenariji Prvog potpredsednika vlade. Za njega nema granica u nabijanju sopstvenog rejtinga, pa čak i kada treba koristiti izmišljotine. To mu ne bi bilo prvi put. Druga mogućnost je da je informacija Blica ipak tačna, ali se u tom slučaju postavlja pitanje da li nam je potreban takav potpredsednik vlade koji ne ume normalno i pristojno da razgovara sa ljudima i koji se na našu štetu meša u stvari koje mu nisu u opisu „radnog mesta“. Zar političar takvog ranga sme da viče i vređa građane, nazivajući ih lopovima, izbacujući ih iz kabineta i lomeći sve pred sobom. Konačno, zar nije mogao odmah da se izvini tim građanima i javnosti zbog nepristojnog ponašanja. To mu nije palo na pamet. Možda zato jer ničeg nije ni bilo, sem spinovanja i marketinga. Neprihvatljiv je politički marketing koji reklamira prostačko i autokratsko ponašanje. Ako takva lična propaganda u ovoj zemlji donosi poene, onda ona ne bi smela proći, a da javnost ne kaže nijednu kritičku reč.

Peščanik.net, 26.12.2013.


The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)