Tržišta su, za sada, umirena. Nasilje u Atini se stišalo. Preko vikenda je samo „nekoliko stotina“ demonstranata izašlo na ulicu, što je manje od 50.000 koji su usmrtili troje ljudi u napadu na banku prošle nedelje.1 Ali za ovo privremeno primirje u Grčkoj plaćena je visoka cena – i pri tom ne mislim samo na novac.

Pred sobom imam nacrt najnovije „odluke“ Saveta Evropske unije o Grčkoj. To nije poverljiv dokument. Pojedini delovi su objavljivani u novinama; grčki parlament je već usvojio neke njegove odredbe, a slična odluka, mada pomalo nejasna, objavljena je u februaru. Ali iako odluka nije tajna, još uvek niko ne govori o njenom političkom značaju. Ovde se ne radi o uobičajenom proizvodu evrobirokratije: ovakav dokument obično potpisuje nekakav poraženi vrhovni komandant u vagonu voza u nekoj šumi po okončanju krvavog rata.

Evropska unija i MMF će spasiti Grčku, i na to će potrošiti milijarde evra. Zauzvrat, Grčka će pristati ne samo da smanji svoj ogroman  javni dug, već će i usvojiti ni manje ni više nego 17 konkretnih pravnih i budžetskih izmena do juna 2010. Savet između ostalog saopštava da će Grčka smanjiti „uskršnje, letnje i božićne dopunske isplate“ zaposlenima u javnom sektoru i penzionerima; da će povećati akcize na gorivo, duvan i alkoholna pića; da će smanjiti troškove lokalne samouprave i da će usvojiti zakon za pojednostavljivanje procesa otvaranja novih preduzeća.

Kad se sve to završi, Grčka „će“ do septembra 2010. ispuniti još devet zahteva, među kojima je i reforma penzionog sistema, koja obuhvata podizanje starosne granice sa sadašnje prosečne 61 godine na 65 godina. Do decembra 2010, Grčka „će“ usvojiti još 12 mera, među kojima i onu koja propisuje korišćenje generičkih lekova u državnom zdravstvenom sistemu. Naredni rokovi su mart 2011, jun 2011. i septembar 2011. godine. Ako Grčka vlada bude želela da nastavi da prima novac koji joj je potreban za funkcionisanje, moraće da usvoji sve ove mere, jednu po jednu.

Nema sumnje da su sve te mere nužne, pa čak i zadocnele. Verovatno nije bilo drugog načina da se grčki parlament ubedi da ih primeni. Neredi su u Grčkoj postali prihvatljiv način izražavanja političkog mišljenja, a međupartijska trvenja podrazumevaju da svaka nova vlada poništava rezultate rada one prethodne. U takvoj političkoj kulturi nijednoj vladi ne bi bilo lako da podigne starosnu granicu za penziju za četiri godine i da ukine božićne bonuse u javnom sektoru.

Ipak, ovakva odluka predstavlja nešto novo. Iako je Evropska unija od svojih članica oduvek zahtevala delimično odustajanje od suverenosti, Grčka više i nije naročito suverena zemlja. Ugovori sa MMF-om takođe nameću određene uslove, ali rečnik je malo drugačiji: zadužena država traži pomoć a MMF odgovara na zahtev. U ovom slučaju, Evropska unija je odlučila šta Grčka „ima da uradi“. Mislim da niko nije znao da Evropska unija ima toliku vlast nad svojim članicama, a ponajmanje Grci.  

Držanje toliko brzog zakonodavnog tempa neće biti lako, kakva god da su obećanja data. Savremena Grčka ima iskustva sa okupacijom – od strane Otomanskog carstva, nacističke Nemačke – a neki Grci već pozivaju svoje sunarodnike da pruže otpor novim okupacionim silama Evropske unije i MMF-a. Možda će otpor poprimiti nešto suptilniji oblik od nereda. Ipak je Atina grad u kojem je trista šezdeset četvoro ludi prijavilo poreskoj službi da ima bazen, dok su satelitski snimci otkrili 16.974 bazena. Ako se reforma poreskog sistema doživi kao nametnuta sa strane, da li će je Grci poštovati?

Iako to niko ne izgovara, ovo očigledno nametanje volje Evropske unije Grčkoj poslužiće i kao upozorenje ostalima koji narednih godina budu želeli da uđu u evrozonu. Da, ako poštujete pravila, to što ste deo Evrope značiće da ste deo najveće i najprosperitetnije svetske privrede. Ali ako ih prekršite, izlažete se riziku strane finansijske okupacije. Možda još uvek nemamo naziv za ovaj fenomen – neoevropski kolonijalizam? – ali iako ga niko nije primetio, on je rođen.

Slate, 10.05.2010.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 01.06.2010.

GRČKA KRIZA

________________

  1. Tekst je objavljen 10. maja.