Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

U proteklih nekoliko meseci broj migranata koji ulaze u Srbiju uglavnom se ne menja. Ulazi ih oko hiljadu koji se registruju, a pretpostavlja se da najviše još toliko njih uđe krišom. Takođe u ovom trenutku ne postoje pouzdane informacije o tome da će se taj broj uskoro i dramatično povećati. Nagli rast broja migranata koji se kreću prema Srbiji i inače ne bi mogao biti nikakva tajna. Oni bi morali proći prvo kroz Grčku, pa kroz Bugarsku ili Makedoniju, pre nego što dođu do Srbije, tako da bi se za njih znalo danima, ako ne i nedeljama unapred. Tako veliki broj ljudi ne može se kretati a da se to ne vidi golim okom. Niti su za njihovo uočavanje potrebne neke specijalno obučene bezbednosne službe.

Pa ipak, ministar za rad i socijalna pitanja diže paniku i poziva predsednika vlade da nešto hitno preduzme. Ovako ministar: „Želim da obavestim srpsku javnost da sam zatražio od predsednika vlade Vučića hitnu sednicu Biroa za koordinaciju službi bezbednosti na kojoj treba da vidimo šta ćemo da radimo, kako da zaštitimo naš prostor i teritoriju imajući u vidu da se naši susedi ponašaju na ovaj način“. I još: „Nakon što smo dobili informacije da Hrvatska, takođe, razmišlja o ponovnom podizanju ograda na našoj granici i nakon što smo dobili informacije da značajno veći broj migranata ulazi na našu teritoriju, moram da kažem da tu zabrinutost moram da podelim sa čitavom javnošću.“

Od dizanja panike i zazivanja predsednika vlade, bilo bi, naravno, svrsishodnije da je ovaj ministar sazvao sednicu Radne grupe za rešavanje problema mešovitih migracijskih tokova, na čijem se čelu nalazi. Ministru rada spremno se i trenutno pridružio i ministar policije, takođe član pomenute Radne grupe: „Republika Srbija razmatra konkretne poteze i mere koje će preduzeti kako bi se sprečile bilo kakve štetne posledice po naše građane vezane za migrantsku krizu“. Hajde da to kažemo ovako – utisak je da oba ministra lažu, ali na prvi pogled nije jasno zašto. Da ponovimo, u Srbiju već tri-četiri meseca ulazi jednak broj migranata, čiji ukupan (regularnih i iregularnih ulazaka) broj je negde oko dve hiljade. Za sada se ne vidi da će se taj broj u dogledno vreme naglo povećati. Ako se i poveća, ne vidi se kako bi to moglo da ugrozi prostor, teritoriju i građane Srbije. A ako ih na neki način i ugrozi, to može biti isključivo zato što vlasti nisu postupale u skladu sa propisima i svojim ovlašćenjima da štite građane.

Ispada tako da oba ministra hoće na vreme da upozore, ako ne baš odmah i da podignu paniku, da odgovarajuća tela u Srbiji neće ili da nisu u stanju da preduzmu neophodne mere i drže pod kontrolom situaciju sa migrantima na teritoriji za koju su nadležna. Jedino tako može se razumeti neobična formulacija jednog od dvojice ministara – „moram da kažem da tu zabrinutost moram da podelim sa čitavom javnošću“. Ovo dvostruko „moranje“ kao da tu stoji da prikrije potpuni izostanak smisla i razloga za deljenje te „zabrinutosti“ sa javnošću. Ali dobro, ko još ozbiljan u Srbiji veruje ovoj dvojici ministara. Čini se da oni mogu da kažu šta god im padne na pamet jer više niko ne obraća pažnju na to što oni govore. A opet, njihove izjave nisu sasvim nezanimljive. I to ne zato što iz njih možemo nešto da saznamo ili što nam one jasno razotkrivaju svu destruktivnu nesposobnost svojih autora. To sve već znamo.

Te izjave su zanimljive baš zato što su potpuno lišene smisla i realnog sadržaja, pa pažnju u stvari skreću na obrazac ponašanja. A obrazac je bedno glup – plašiti građane Srbije što češće i predstavljati predsednika vlade kao njihovog jedinog zaštitnika i spasioca. U nekim srećnijim i pristojnijim državama, članovi vlade bi rekli – nema razloga za zabrinutost, držimo stvari pod kontrolom, sva odgovarajuća tela imaju razrađen plan delovanja. Pre nego što se napravi takav plan, niko se ne bi ni obratio javnosti. Kod nas se pak sa javnošću dele zabrinutost, strah i panika, a da se do plana uglavnom ni ne stiže. A onda se sva pažnja skreće na svemogućeg spasioca u liku predsednika vlade. I dok se zabrinutost širi i panika podiže u vezi sa nerealnim strahovima, ljudi u Srbiji ginu, izloženi su nasilju, ruše im se kuće, a da niko od članova vlade na čelu sa predsednikom u vezi sa tim ništa ne radi za građane, nego radi upravo protiv njih. Ova vlada, sa predsednikom na čelu, boriće se protiv nemoćnih i iscrpljenih migranata, ali će zato građane ostaviti na milost i nemilost pobesnelim muškarcima sa automatskim oružjem ili će se na njima iživljavati dok im ruši kuće.

Istini za volju, ministar rada nije baš sasvim u krivu. Iz jednog smera broj migranata koji ulaze u Srbiju zaista se povećao za par stotina. To su nesrećnici koje mađarske vlasti, kršeći međunarodni princip zabrane odvraćanja sa teritorije, vraćaju iz svoje zemlje nazad u Srbiju. Naravno, ministar rada neće pomenuti Mađarsku, koja je koalicionom partneru stranke predsednika vlade platila kampanju za nedavno završene izbore. Naprotiv, ministar će umesto Mađarske, savim zgodno i bez ijednog razloga pomenuti – Hrvatsku. A na mađarskoj granici, pa sve do osmog kilometra od granice unutar te zemlje, zaista se događa drama. Migranti se dele na one iz Sirije i one iz Avganistana. Prvi, po određenim kvotama, imaju šansu da budu primljeni, dok druge vraćaju odmah i na nezakonit način. Međutim, ni reč protiv mađarskih vlasti ovdašnji ministar neće reći, dok će Hrvatsku onako usput potkačiti – da ne kažem šutnuti – iako se Hrvatska u ovom trenutku ponaša daleko pristojnije od Mađarske (pa i Austrije, sa kojom je Mađarska utvrdila kvote ulazaka mimo bilo kakve zajednički dogovorene politike Evropske unije).

Na kraju, to što su migranti danas ponovo nešto vidljiviji na beogradskim ulicama, pa to dva ministra koriste da zastraše građane, opet nema veze sa tim ljudima. Bez dobrog razloga (navodno zbog pritužbi stanara iz okolnih zgrada) pre neki dan je ponovo zatvoreno važno mesto u centru grada na kome su migranti mogli biti zbrinuti. Nema pravog objašnjenja ni od strane ministara, ni od strane odgovornih za Miksalište, zašto je taj centar zatvoren. Ali je vidljiva posledica zatvaranja tog centra – veće prisustvo migranata na ulicama – trenutno iskorišćena za zastrašivanje i raspirivanje mržnje protiv ljudi koji ovde nisu ništa drugo nego žrtve nesposobnosti ovdašnjih ministara sa predsednikom vlade na čelu.

Peščanik.net, 08.07.2016.

IZBEGLICE, MIGRANTI

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)