Fotografije čitalaca, Branimir Milovanović

Fotografije čitalaca, Branimir Milovanović

Topografija premijerove kampanje

Februar prolazi u znaku intenziviranja predizborne kampanje premijera Aleksandra Vučića i njegove SNS. U samo petnaest dana, on je uspeo da razvije čitav spektar aktivnosti koje se nižu iz dana u dan, doslovno smenjujući jedna drugu. Pažljivim popisom većine stvari koje je premijer učinio tokom prve polovine ovog meseca, mogla bi se dobiti zanimljiva topografija koja dosta govori o načinu kampanje koja se intenzivno vodi, a koja za cilj ima samo jedno: da okupi što više glasača oko jedne moćne figure koja reprezentuje stranku, poistovećenu sa državom. Mesec je počeo probijanjem dvaju tunela, jednog na Savincu a drugog u Skupštini, smenom ministra Gašića. Oko jedne situacije se razvila polemika o evropskim vrednostima koje premijer i njegova stranka zastupaju, dok je druga iskorišćena za deljenje kaznenih poena koalicionim partnerima. Međutim, nijedno “probijanje” nije imenovano pravim imenom, jer dok se odlazak ministra Gašića tretira kao posledica njegove seksističke izjave, dotle se probijanje druge cevi na Savincu predstavlja kao “otvaranje tunela” na kome se radilo dve i po godine. Premijer je sa svojom zamenicom lično prisustvovao tom činu, iskoristivši priliku da se obrati javnosti, iznese po ko zna koji put priču o kilometrima izgrađenog auto-puta, a naposletku da se obrati vlasnicima malih i srednjih preduzeća, “na kojima ova država počiva”. Scenografija na početku februarske kampanje je slična onoj iz vremena postpoplavskih sednica Vlade na rudarskim kopovima u Tamnavi. Velika zastava na ulazu u tunel, unaokolo mašine, premijer sa Zoranom Mihajlović proverava kvalitet razrovanog asfalta a potom sa radnicima otvara šampanjac.

Nakon što premijer ispriča sve što je imao za medije, nastupa horski glas SNS-a, koji govori njegovim rečnikom i deluje u pravcu degradiranja drugih stranaka, makar one bile i partnerske. Tako je početak kampanje u Savincu stavio pod lupu kritike ponašanje predsednika Opštine Gornji Milanovac Milisava Mirkovića iz SPS-a, kome je spočitano da se poneo “neodgovorno jer nije prisustvovao svečanom otvaranju tunela”, gde je bio prisutan i premijer glavom i bradom. Iako se Mirković branio da nije ni znao da će premijer doći da prosvrdla poslednju rupu na Savincu, to nije bilo dovoljno. U takvoj situaciji, tamošnji SPS nije uspeo da kapitalizuje vest o pregovorima sa novim vlasnicima Konfekcije “Rudnik”, koji bi u bliskoj budućnosti trebalo da zaposle trista radnika.

Premijerovo delovanje tokom kampanje na lokalu, pokriveno je i političkim diskursom o globalnoj prepoznatljivosti njegovog liderstva i uspešnosti reformi koje sprovodi. Dolazak austrijskog ministra inostranih poslova Sebastijana Kurca (predstavnika konzervativne austrijske stranke ÖVP koji je i sam bio kritikovan zbog seksistički intonirane kampanje za bečki metro 2009), tokom ovog meseca, iskorišćeno je kao potvrda Vučićeve nezamenljivosti. On je “garant stabilnosti” u regionu, “pouzdani partner Evrope”, tako da “nije bilo teško organizovati sastanak prijatelja Srbije u Briselu”. Nakon beogradskog susreta, Kurc je tvitovao na srpskom, uz to i na ćirilici, potvrdivši dve stvari, koje su samom Vučiću očigledno magistralne u kampanji: garant reformi i stabilnosti u regionu. Što je najvažnije, poručio je Kurc, nema datuma završetka pregovora, nema kraja reformama; to je proces o kome nas i Vučić neprestano izveštava prelazeći svaku novu deonicu od desetak metara asfaltiranog puta.

Podrška Evrope bila bi apsolutno nedovoljna bez podrške SAD, što se u premijerovoj kampanji naglašava kao nepokolobeljivo istrajavanje na zapadnom kursu, koje daje dugoočekivane rezultate. Dolazak republikanskog senatora Džona Mekejna, moderirano je u domaćoj javnosti kao Vučićevo “mudro” taktiziranje sa SAD, što će opet usloviti promenu politike ove velike sile prema Srbiji nakon predsedničkih izbora. I dok je premijer Vučić zgrožen “neznalicama iz redova opozicije”, dotle je Mekejn oduševljen “napretkom demokratije u Srbiji”. U pozadini se zapravo radilo o povećanju diplomatskog imuniteta NATO-a u Srbiji, što su planeri Vučićeve kampanje iskoristili za plasiranje teme o “snažnoj podršci koju Srbija preko svog premijera ima u SAD”.

Iako je i sam konzervativan političar autoritarnog tipa, koji dobija podršku drugih konzervativaca, dok sam pre svih podržava konzervativce u drugim zemljama (na primer averzija prema Ciprasu i čestitke Tomislavu Karamarku na izbornoj pobedi), Vučića ova predizborna kampanja nastoji da predstavi kao levičara u pozitivnoj kampanji. Tome u prilog ide i nedavno pisanje medija o angažovanju američkog stručnjaka za politički marketing Teda Divajna, sadašnjeg savetnika američkog predsedničkog kandidata Bernija Sandersa, koji je Vučića savetovao u kampanji 2014. Njegove premise za uspešnu kampanju zasnivaju se na eksploataciji liderske figure i politike budućnosti. Od svega ovoga, Vučić pokazuje sposobnost za veliku akumulaciju moći, dok se politika budućnosti zasniva na obećanjima koja se prolongiraju u nedogled. Zato je Vučić prisutan na terenu, bilo da se probija poslednji komad tunela ili otvara neki istorijski komad pruge. Njegov najnoviji “silazak u narod” dogodio se u zemunskom Dnevnom centru i klubu za starije “Dragiša Ćirić”, kada je premijer odigrao partiju šaha sa penzionerima, poručivši im da on nije kao Cipras koji je penzionerima smanjio penzije jedanaest puta, već je to učinio samo jedanput i to zbog “neodgovorne politike nekih ljudi”. “Neodgovorni ljudi” predstavljaju neizgovoreno težište Vučićeve pozitivne kampanje. On ih neće imenovati, već to ostavlja svom antičkom horu, koji se potpisuje kao SNS ispod svojih saopštenja. Tek kada progovori kolektivno partijsko telo, dolazi do uobličenja neprijatelja u kampanji. “Premijer Aleksandar Vučić ispunjava svoja obećanja, odgovara građanima i stranačkim kolegama na sva postavljena pitanja, zbog čega upravo i uživa toliku podršku. Podršku zbog koje će nakon šesnaestogodišnje destruktivne politike DS-a, građani Srbije uskoro imati priliku da žive u stabilnoj državi, kojom će se ponositi”, ističe SNS.

Satelitske partije, budući koalicioni partneri, takođe moraju priložiti nešto ovoj zajedničkoj borbi. Time se stvara utisak šireg odjeka premijerove kampanje. Konzervativci svih boja ili gubitnici prethodnih izbora spremni su da podrže kreiranje ovakve predstave o premijeru, jer računaju da bi to moglo biti dobro za njihov opstanak u areni. Pored Vulina, Velimira Ilića i Rasima Ljaljića, izuzetan primer takvog saputnika Vučićeve politike je i Vuk Drašković sa armijom svojih interesnih sledbenika, koji su pronašli uhlebljenje u sistemu vlasti. Na sličnom putu su Tadić, Čanak i Čedomir Jovanović. Vremenom, broj takvih političara, koji ulaze u drugi i treći ešalon Vučićevih satelita, sve je veći. Realno, Vučićeva kampanja pokazuje do koje mere je tokom njegove vladavine opao stepen demokratskog kapaciteta u svakom smislu, zbog čega se ono malo opozicije koprca kao da je pridavljena svilenim gajtanom, ali ne reformama, nego suspendovanjem slobode.

Peščanik.net, 15.02.2016.

Srodni linkovi:

Vesna Pešić – Šta je tema ovih izbora?

Nadežda Milenković – Izbori za kamičak u cipeli

Vladimir Gligorov – O prevremenim izborima

Vladimir Gligorov – Strategija reformi i izbori

Aleksandar Bošković – Zašto su Srbiji potrebni izbori

Dimitrije Boarov – Izbori i reforme

Vladimir Ilić – Izbori i javno mnjenje

Sofija Mandić – Pun mandat

Nadežda Milenković – REM vam se na ton film


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)