Austrija, foto Peščanik

Austrija, foto Peščanik

Politika u Austriji nije nikakvo čudo: na vlasti se godinama smenjuju jedna ili obe partije centra, leva i desna. Javne funkcije se pažljivo dele između Socijaldemokratske partije (SPÖ) i Narodne partije (ÖVP). Imamo i dva automobilska saveza i dva planinarska društva. Austrijski predsednik nema velikih nadležnosti, ali je moguća pobeda kandidata ekstremne desnice skrenula pažnju Evrope na moju zemlju. Decenijama se politika kod nas vuče od jedne do druge velike koalicije, bez alternative, inicijative ili smislenih reformi. U drugom krugu predsedničkih izbora u nedelju 22. maja taj sistem je poražen, a slično se događa širom Evrope. “Vodeće austrijske partije su dugo vodile dosadnu politiku, a onda je iznenada situacija postala veoma dramatična”, piše The Economist i dodaje “da se uobičajena koalicija ispostavila nesposobnom da pobedi, što je novi problem većine centrističkih partija u Evropi”.

U drugom krugu ovih predsedničkih izbora nije bilo predstavnika najvećih partija. Građani su birali između veoma suprotstavljenih kandidata Slobodarske partije (FPÖ) Norberta Hofera i kandidata Zelenih Alexandera Van der Bellena. Tesna pobeda Van der Bellena nije razlog za preterano slavlje. Prema zvaničnim rezultatima pola Austrije je glasalo za kandidata ekstremne desnice. Većina analitičara imigraciju smatra glavnim razlogom uspona FPÖ, ali izbeglička kriza je samo jedan od faktora koji su doprineli usponu ekstremne desnice u poslednjih nekoliko godina.

U Austriji, za razliku od Nemačke, posle Drugog svetskog rata nije došlo do suočavanja sa prošlošću. Njeno društvo nije imuno na uspone ekstremne desnice i neonacista, što je pokazala i koalicija ÖVP i FPÖ između 2000. i 2006. godine. Zahvaljujući neubedljivim centrističkim partijama i harizmatičnom novom lideru Slobodarske partije Heinz-Christianu Stracheu – FPÖ je na parlamentarnim izborima 2013. dobio 21% glasova, a na ovim predsedničkim izborima čak 49,7%.

Predstavnik Slobodarske partije Hofer je tokom kampanje za predsednika Austrije zastupao stavove umerenije od svoje partije, iako je član ekstremno desničarske studentske organizacije i koautor ozloglašenog priručnika FPÖ. Ali za pola biračkog tela glasanje za kandidata ekstremne desnice očigledno više nije tabu. Glas za Hofera nije bilo simbolični protestni glas na izborima posle kojih sledi velika koalicija. Pola zemlje je zaista želelo da kandidat ekstremne desnice povezan sa nacističkim grupama postane predsednik Austrije. Prema analizi Der Standarda jedan od glavnih pokretača za izlazak na glasanje na ovim izborima bio je da se zaustavi protivnik. Predstavnik Zelenih Van der Bellen je najviše profitirao od ovog trenda, ali Austrija ostaje podeljna između dva pogleda na svet: otvorenog proevropskog i nacionalističkog antievropskog.

Prema analizi austrijskog javnog servisa Van der Bellen je između dva kruga pridobio liberalne i socijaldemokratske birače, dok je broj konzervativnih glasača ostao isti. Za razliku od Francuske, Austrija nema tradiciju “demokratskog fronta” protiv ekstremne desnice. Uprkos podršci partijskih zvaničnika, nijedna tradicionalna partija nije zvanično podržala kandidata Zelenih, tako da FPÖ može da očekuje pobedu na sledećim parlamentarnim izborima, dok bi obe partije centra trebalo da razmisle o novoj velikoj koaliciji ako žele da opstanu na vlasti.

Vest koja je prošla gotovo nezapaženo je da je Austrija između dva kruga predsedničkih izbora dobila novog kancelara. Socijaldemokrata Christian Kern je započeo svoj mandat žestoko kritikujući politiku svojih prethodnika. Pozvao je na prestanak “grčevite borbe za vlast i okretanje ka budućnosti ili će dve velike partije zaista nestati, sasvim zasluženo”. Tesna pobeda nad ekstremenom desnicom zaista je poslednje upozorenje centrističkim partijama, ne samo u Austriji, već i u celoj Evropi. Austrija ima nisku nazaposlenost i jaku ekonomiju, što je još jedan razlog da rezultate ovih izbora shvatimo ozbiljno. U svom pobedničkom govoru Van der Bellen je pozvao na jedinstvo, dijalog i pribranost: “Mnogi u ovoj zemlji se osećaju izopštenima. Potrebna nam je drugačija politika koja nije sama sebi cilj, već se bavi stvarnim strahovima i problemima”. Poruku da je glasačima dosta tradicionalnih partija, što ih čini podložnima populizmu, ekstremizmu i ksenofobiji treba da čuju i Austrija i Evropa. I to što pre.

VoxEurope, 23.05.2016.

Preveo Miroslav Marković

Peščanik.net, 26.05.2016.

Srodni linkovi:

Jan-Werner Müller – Austrija i uspon desnice

Svetlana Slapšak – Fantaziranje

Social Europe: Austrija – uspon radikalne desnice