
Jeste, za birače, a ne za studente i njihovu (anonimnu) listu, ne za stranke opozicije i njihove raz/ujedinjene liste, nego baš za nas, za žitelje Srbije, jer su za nas ovi izbori (netom raspisani) ipak najvažniji. I ne samo što su nama biračima važniji nego akterima koji pretenduju na to da nas na tim izborima predstavljaju, nego, pobogu, nešto je valjda i do nas, i deo odgovornosti za rezultat na tim izborima pada valjda i na naša leđa. Ili smo se pomirili s tim da budemo… odnosno uverili sebe da jesmo (a nismo) nesposobni i nemoćni i da neko radi sve umesto nas a tobože u naše ime i za našu korist. Uzmimo stvari u svoje ruke, to hoću da kažem. I dišimo duboko.
1. Jeste, ulog je ogroman i, srazmerno njegovoj veličini, ogromna je i (naša) odgovornost. Zato – prvo pravilo: bez straha. Iz straha ne samo od poraza nego i od priznanja da ćemo za poraz, pored ostalih, biti krivi i mi, dakle baš mi, fokus bismo da pomerimo s nas (isključivo) na same aktere izbora da bismo mogli posle da kažemo – evo, oni su (opet) krivi, i tako se zaštitimo od sopstvenog osećanja krivice i sopstvene griže savesti. Isto smo uradili i devedesetih i evo gde nas je to dovelo.
2. Pošto smo skupili hrabrost, toliko koliko je imamo, a nije ostalo previše, takva je situacija s vremenom postala – zastrašujuća, postavimo sebi cilj: pobeda na izborima.
3. U vezi s ciljem – važno je samo ostvariti cilj, ništa više (ni manje), i ništa pored toga. Stalno sebi ponavljati šta je (jedini) cilj i ponašati se u skladu s tim.
4. U odnosu na cilj, odrediti prioritete i osmisliti šta se radi do dana izbora i na dan izbora. A to znači – šta obavezno mora da se uradi, a na šta ne treba obraćati pažnju.
5. Šta obavezno mora da se uradi:
5a) Mora se izaći na izbore.
5b) Mora se glasati protiv režima. Glasati protiv režima važnije je od toga za koga se glasa. Samo to je u skladu s postavljenim ciljem i njegovim ostvarenjem. Ne glasamo da neko pobedi, glasamo da režim izgubi. Ponavljati to sebi.
6. Na šta ne treba obraćati pažnju, jer je (u našoj situaciji) nebitno sve što nam fokus premešta s cilja na nešto drugo:
6a) Nebitno je ko je na studentskoj listi i kada ćemo saznati imena s te liste. Važno je da studenti uzmu svojih 30 i nešto posto glasova, a ako odu preko 40 posto, eto razloga za suze radosnice.
6b) Nebitno je na koliko lista idu stranke opozicije, da li su se ujedinile ili razjedinile, te ko će biti na tim listama. Važno je da svaka stranačka lista opozicije za koju ste rešili da date glas (ako ste tako rešili) pređe cenzus. Ta procena je vaša odgovornost. Utoliko morate biti informisani da biste doneli utemeljenu odluku. Ako ste pogrešili, vi ste krivi, a ne opozicione stranke što se nisu ujedinile. Ako već godinama tvrdimo da se ne možemo osloniti na njih (što je samo delimično tačno), zašto bismo se u najvažnijoj stvari na svetu na dan izbora oslonili na njih? Dakle, razmislite vrlo pažljivo i odlučite, jer to može biti poslednja odluka u vezi s izborima koju ćete doneti.
6c) Nebitni su programi i kandidati za mesta u vlasti. Ovo neće biti izbori na kojima se bira program. Niti je bitno ko će doći na mesta u vlasti posle izbora, ako pobedimo. Jer, ako pobedimo, vrlo brzo ćemo imati nove izbore, i onda ćemo birati između ponuđenih programa i prijavljenih kandidata. Ako ne pobedimo, možda više nikada nećemo birati.
6d) Nebitni su Kosovo, jedan od dva entiteta u Bosni, EU, genocid u Srebrenici, ratni zločini i sahrane zlikovaca… I da ne bude zabune, presudno je sve to važno, ali cilj na dan izbora je važniji. Samo ako pobedimo, moći ćemo ponovo da na sto iznesemo te teme i pokažemo da smo zbog arogancije, siledžijstva i gluposti ostali bez Kosova, ispali iz EU, obrukali se u ratovima devedesetih pa zlikovce slavimo kao heroje jer ne možemo da se nosimo sa sramotom koju smo sami sebi priredili. Režim će, naravno, sve ove teme gurati u prvi plan, kao što je ove nedelje sramnu sahranu stavio u prvi plan, da bismo se svađali među sobom i sumnjali jedni u druge. Cilj je pobeda na dan izbora, zato sve ovo mora za trenutak, bar na dan izbora, u drugi plan.
6e) Režim će činiti sve da se osetimo poniženo i onda će se predstaviti kao branitelj našeg dostojanstva. To je bila namera i s ovonedeljnom sahranom. Zloupotrebiti je tako da sa svih strana stignu kritike i zgražanja zbog počasti zlikovcu, da bi režim mogao da kaže – evo, mrze nas, hoće da nam uzmu dostojanstvo, ali mi to ne damo, mi ćemo vas odbraniti, mi ćemo vas uveriti da je stid u stvari ponos. Gotovo da im svaki put tako nešto polazi za rukom, i ne treba sumnjati da će to raditi do dana izbora. Ne nasedajte. Recite sebi, već smo se obrukali, ali na izborima nije reč o tome, reč je o pobedi nad režimom koji nas i dalje bruka.
7. Ne gledati previše informativne programe. Ti programi do dana izbora moraju nečim da se pune. Puniće se stvarima koje su normalne kao informacije u normalnim okolnostima: liste, kandidati, programi… Mi ne živimo u normalnim okolnostima i izbori svakako neće biti normalni. Već sam rekao, sve što je normalno, odvući će nam pažnju od jedinog cilja – pobede na izborima. Ako već pratite takve vesti, gledajte na njih kao na meksičku sapunicu i utoliko pokušajte da se time zabavite, a ne da zbog toga u očaju udarate glavom u zid.
8. Ne treba očajavati ni zbog toga što se može dogoditi da izgubimo i poslednje slobodne medije do dana izbora. Sve se već zna, odluku smo doneli, znamo šta je cilj na dan izbora – šta će nam dakle mediji za kampanju?
9. Mediji su nam važni na sam dan izbora zbog nečeg drugog – kada režim proglasi pobedu, a to će se desiti, moramo znati koliko je i gde ukrao izbore. Ako vidimo da ćemo ostati bez medija, već sad moramo tražiti nove pouzdane kanale komunikacije, presudno bitne na kraju izbornog dana. Moramo tada znati šta se događa i šta treba da radimo u vezi s tim. Dakle, moramo se spremiti da sačuvamo pobedu.
10. Nikoga ne ubeđujte za koga treba da glasa: ko do sad nije odlučio da glasa za pobunjeno društvo, neće se predomisliti u narednim nedeljama. Tražite istomišljenike, hrabrite jedni druge, tešite jedni druge, pravite planove za kraj dana izbora. Jer, pobeda će morati da se brani. Samo što je to za jedan drugi, novi priručnik. Kao i sve ono što do izbora i na dan izbora treba da rade studentski i stranački aktivisti. Ovo je priručnik za nas, obične ljude. Iako smo obični, od nas sve zavisi i nama su izbori najvažniji. Od nas zavisi i da li ćemo odbraniti pobedu, ali hajde prvo da stignemo do tog mosta.
Peščanik.net, 11.09.2026.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Dejan Ilić (see all)
- Vodič za birače za preživljavanje/pobedu na izborima - 11/09/2026
- Stariti s Fibrom - 08/09/2026
- Jekyll i Hyde - 04/09/2026





