Još malo i doći će nam izbori, a kampanja se, kao i bilo što u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, ne može odvijati izdvojeno iz regionalnog i geografskog konteksta. I naravno da je ovaj užas državne glorifikacije Ratka Mladića u Srbiji i praktična najava da bi sve isto napravili u slučaju novih ratnih okolnosti, zasjenila sve ostalo. To sve ostalo jeste i uloga Vlade Republike Hrvatske u kampanji HDZ-a i optužbe za izdaju prema trojci i neskriveno ideološko autanje opozicije u Republici Srpskoj koja po pitanju ratnih zločina i politika ne iskazuje nikakvu razliku u odnosu na Milorada Dodika i SNSD. Zasjenjeno je i pitanje davanja Amerikancima u koncesiju Mostarskog i Sarajevskog aerodroma, koje je konačno postalo osviješteno. Razlog zašto je jedan takav događaj mogao baciti u sjenu sve ostalo je isti onaj zbog kojeg država ne funkcionira niti minimalno. A to je činjenica da rat nije završen, nego zamrznut i da je glorifikacija ratnih zločina i ratnih politika siguran put za dobivanje vlasti. Nešto šire od toga, održavanje rata u fokusu je također taj isti put, a opet iz razloga što je nemoguće, čak i kada biste imali najbolje namjere, praviti se da je to moguće, kad vas svaki ovakav događaj momentalno vrati u traume i strahove za budućnost.

Sve navedeno se odnosi na, zasad, samo metaforičko, paljenje požara. No, nitko i ništa nam ne govori o stvarnom gašenju požara.

I tu smo na najvećoj i najpogubnijoj tragediji današnjeg življenja u Bosni i Hercegovini. Dok dobar dio onih koji su na vlasti u državi rade sve da opstruiraju bilo kakvu funkcionalnost te iste države, ne postoje stvarni kapaciteti da se onaj dio društva koji želi normalan život i državu koja funkcionira, istovremeno bavi s velikim političkim opstrukcijama i funkcioniranjem stvarnog svakodnevnog života. Koji doista ne čeka i ide svojim tempom. Ali istim tim tempom se nastavlja nepodnošljivi nacionalizam koji ni jednog trenutka nije stao i rekao ok, ne mislimo isto, ali ‘ajde da se dogovorimo da barem osnovne stvari u ovoj zemlji, poput zdravstva, vatrogasaca, infrastrukture, vode i rijeka sačuvamo i zajedno sve navedeno održavamo, a ostale rasprave ćemo voditi neovisno o tome.

S obzirom na to da se ovo ne događa, da su pristojniji ljudi logično emocionalno involvirani i sluđeni, dok se nastavljaju voditi ratovi i agresije, dotle nismo u stanju završiti niti jedan jedini autoput koji bi integrirao čitavu zemlju iako ga u potpunosti financira Europska unija, nismo u stanju kupiti veliki broj medicinskih helikoptera, nismo u stanju zakonima zaštititi šume, rijeke i planine, ono najvrednije što ova zemlja ima, niti smo u stanju kupiti makar jedan kanader za gašenje požara, a realno bi nam trebala čitava flota.

Ovog ljeta, a svi su izgledi da će tako, ako ne i gore, biti svako sljedeće ljeto, gorjela je čitava Hercegovina i solidan dio Bosne. Štoviše, evo čak i na samom kraju ljeta, kad smo već ušli u klimatološku jesen, toliko gori da je dim prekrio čitavu dalmatinsku obalu i otoke, koji su udaljeni preko sto kilometara od požara. Suša je tolika, tereni su takvi i vrsta požara je takva da ih je nemoguće gasiti tek ljudstvom i cisternama. Bez ozbiljne flote kanadera, izgorjet će kroz koju godinu čitava Bosna i Hercegovina, jednako kao što će bez zakona o šumama i bez ozbiljne zaštite rijeka nestati zemlja kakvu smo poznavali.

I kad to sve imamo u vidu, a nemoguće je da nemamo jer svi čitamo vijesti i, uostalom, vidimo oko sebe doslovno što se događa, čovjek se mora zapitati zar je moguće da svi ti odgovorni ljudi, čak i ako ne žele ovu ili ovakvu državu, ne vole barem vlastiti zavičaj i zar im je je ideološka iluzija važnija od toga da se ovdje sve ne pretvori u pustinju?

Ako tome jeste tako, a očito jeste, jer se ne radi primarno o novcima, nego o političkoj volji, onda smo mi u puno većem problemu nego što mislimo. A znamo da smo u ogromnom problemu. Koji se neće ukloniti kad se probudimo 5. 10, kakvi god rezultati izbora bili.

Oslobođenje, 11.09.2026.

Peščanik.net, 14.09.2026.


PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).

Author: Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).