Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Nekoliko sati pre nego što su objavljeni rezultati međuizbora u Sjedinjenim Državama, predsednik Donald Tramp je objavio da će Amerika već od kraja 2026. obustaviti redovnu vojnu pomoć Izraelu u iznosu od oko četiri milijarde dolara godišnje. U intervjuu za televiziju Fox News Tramp je objasnio su ta davanja postala izgovor njegovih protivnika za kritiku republikanaca. Rekao je da je sam premijer Benjamin Netanjahu predložio prekid ove pomoći.

Ali izjave o ukidanju vojnih grantova ne znače prestanak finansiranja izraelske industrije naoružanja. Još pre „plavog talasa“ koji je preplavio oba doma Kongresa, izraelska vlada i njene pristalice u Vašingtonu su procenili da sadašnji oblik vojne pomoći postaje neodrživ. Jedan od alternativnih modela jeste proširenje saradnje sa Pentagonom, tako što bi izraelske kompanije naoružanja bile finansirane kroz ugovore za razvoj i nabavku, u slučaju da im Vašington uskrati direktnu pomoć.

Demokrate će od januara sledeće godine uticati na ovakve odluke jer će preuzeti kontrolu u raznim odborima i određivati strukturu federalnog budžeta. U julu se u Kongresu glasalo o predlogu da se ukine godišnja pomoć Izraelu u iznosu od 3,3 milijarde dolara. Predlog je odbačen, ali među demokratama je 103 bilo za ukidanje pomoći, 98 protiv a desetoro je bilo uzdržano. Bila je to jasna poruka Netanjahuu da su dani izdavanja blanko čekova za finansiranje njegovih ratova i ratnih zločina prošli, barem što se tiče Demokratske partije.

Uz sve glasniji otpor pružanju pomoći Izraelu i sam Netanjahu je izrazio spremnost da se odrekne nekih vojnih grantova. U emisiji „60 minuta“ na CBS-u izjavio je da će se tokom naredne decenije pomoć ukidati postepeno. Prema sporazumu koji je potpisan 2016. Sjedinjene Države su se uz odobrenje Kongresa obavezale da pruže Izraelu bezbednosnu pomoć od oko 38 milijardi dolara do kraja budžetske 2028. godine. Sada je Tramp najavio da će pomoć biti ukinuta ranije, iako detalji novog sporazuma nisu objavljeni i nije jasno kako će se ova odluka primenjivati.

Od 3,8 milijardi dolara godišnje pomoći Izraelu na koje su se Sjedinjene Države obavezale, 3,3 milijarde čine grantovi za nabavku vojne opreme u okviru programa Foreign Military Financing (FMF). Dodatnih pola milijarde je kroz budžet Pentagona opredeljeno za saradnju sa Izraelom u razvoju i proizvodnji odbrambenih raketnih sistema.

Alternativa modelu finansiranja preko američkog Stejt departmenta je direktna integracija izraelskih kompanija za proizvodnju oružja u sistem razvoja i nabavke Pentagona. Umesto da administracija Sjedinjenih Država daje novac Izraelu za kupovinu oružja, Pentagon će moći da proširi svoja ulaganja u sisteme koji se temelje na izraelskoj tehnologiji, da naručuje opremu preko zajedničkih kompanija i plaća za pravo korišćenja izraelske tehnologije. Tako će Amerika i dalje finansirati izraelske kompanije za naoružanje, ali ne kroz federalni budžet već preko komercijalnih ugovora. Ovaj aranžman se neće odnositi na oružane sisteme koje će Izrael direktno nabavljati od Sjedinjenih Država, kao što su borbeni avioni koji se još uvek ne proizvode u Izraelu. Te nabavke će se sprovoditi kroz izraelski budžet, a njihov teret će snositi izraelski poreski obveznici.

Navedena promena se poklapa sa stavom bivšeg izraelskog ministra odbrane Joava Galanta koji je pozvao Sjedinjene Države da prestanu da subvencionišu Izrael i da saradnju dve zemlje zasnuju na investicijama. Kako je rekao, neprekidni rat na više frontova daje tehnologijama izraelske vojske prednost „standarda proverenog na bojnom polju“.

Junski izveštaj organizacije Israel Policy Forum, koja podržava bezbednosno partnerstvo između dve zemlje, ocenjuje da Netanjahu traži smanjenje američke pomoći jer shvata „da je tradicionalna pomoć Izraelu laka meta izraelskih protivnika u Sjedinjenim Državama“. Otuda predlog da se budući bezbednosni sporazum prebaci „iz odnosa onoga koji daje i onoga koji prima u ravnopravni partnerski odnos usmeren na zajednička ulaganja, razvoj naprednih tehnologija i proizvodnje“.

Ovaj pristup je javno podržao i republikanski kongresmen Marlin Stucman. Posle par dana izraelsko ministarstvo odbrane je započelo zvanične pregovore sa američkom administracijom o novom aranžmanu.

Nekoliko nedelja kasnije Predstavnički dom Kongresa je potvrdio predlog zakona o bezbednosti za 2027. godinu, tzv. NDAA (National Defense Authorization Act), čiji član 219 definiše proširenje bezbednosno-tehnoloških aktivnosti u saradnji sa Izraelom. Uporedo s tim Senat je progurao svoj predlog zakona o bezbednosti koji uključuje sličan program, u čijem sastavljanju su učestvovali republikanski senator Ted Bad i demokratska senatorka Kirsten Džilibrend.

Uključivanje ovakvih inicijativa u godišnje procene nacionalne bezbednosti olakšava njihovu promociju. Ova široko zasnovana legislativa objedinjuje stotine odredbi koje se odnose na Pentagon i koje Kongres odobrava jednom godišnje već 65 godina. Ali set ovih zakona za sledeću godinu još nije do kraja usvojen. Predlog Senata je odobrio odbor za oružane snage, ali on još nije usvojen u Predstavničkom domu i nije izvesno da će delovi koji se tiču Izraela biti uključeni u njegovu konačnu verziju. Bez obzira na rezultate međuizbora, odlazeći Kongres može da usvoji zakon do 3. januara 2027, pre nego što se sazove novi. Ako to ne učini, postojećim predlozima će isteći rok i novi saziv Kongresa će započeti proces ispočetka.

Jedno od glavnih pitanja koje otvara mogući prelaz sa modela tradicionalne pomoći na direktno finansiranje iz budžeta Pentagona jeste da li i kako će američka javnost moći da prati korišćenje poreskih sredstava u finansiranju vojnih aktivnosti Izraela i njegove industrije naoružanja. Po postojećem modelu, državni sekretar odlučuje koje države će dobiti FMF grantove i koji će biti njihov obim, u zavisnosti od budžetskih odluka Kongresa. Nasuprot tome, kada Pentagon finansira razvoj ili nabavku za vojne potrebe američke vojske, odluke se donose u okviru njegovih ovlašćenja i budžeta. Pomoć koju finansiraju Stejt department i budžet Pentagona nominalno podleže ograničenjima kojima se zabranjuje prebacivanje pomoći stranim vojnim jedinicama, kada ima saznanja o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava. Iako američka administracija nikada nije uskratila pomoć Izraelu po ovoj osnovi, to može da se promeni sa padom ugleda Izraela u američkoj javnosti.

Ako podrška Izraelu nastavi da opada, sledeća američka administracija može imenovati državnog sekretara koji će sasvim ukinuti vojnu pomoć ili je usloviti izbegavanjem povređivanja civila i poštovanjem međunarodnog prava. Međutim, što je veći udeo ekonomske podrške izraelskoj industriji naoružanja koji prolazi kroz ugovore Pentagona, to će stvarni uticaj takve politike na ove industrije biti manji.

U jednom intervjuu iz avgusta Anel Šelajn – istraživačica na institutu Kvins i bivša zvaničnica Stejt departmenta koja je dala otkaz u martu 2024. zbog Bajdenovog neprotivljenja genocidu u Gazi – rekla je da bi novi protokol mogao da izazove „tektonske poremećaje u načinu na koji se novac prebacuje Izraelu, u smislu smanjene transparentnosti i odgovornosti aktera u čitavom procesu“. I Elijas Jusif iz Stimson Centra je upozorio na ovu opasnost jer bi to značilo da, kada Sjedinjene Države i Izrael zajednički finansiraju neki vojni projekat, američka administracija može tvrditi da je reč o industrijskoj saradnji a ne o pomoći stranoj zemlji, te stoga ograničenja koja važe za vojnu pomoć stranim akterima ovde neće biti primenjiva. Jusif kaže da bi to bilo pravno sumnjivo, ali da je američka izvršna vlast već pribegavala tom triku radi izbegavanja ograničenja proizvodnje naoružanja.

I jevrejsko-američka liberalna organizacija Street upozorava da proširenje zajedničkih projekata može omogućiti izraelskoj industriji naoružanja nastavak finansiranja iz Amerike. U ovoj organizaciji se pribojavaju da većina oblasti takve saradnje neće podlegati ograničenjima u pogledu kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.

S druge strane, proizraelski lobi AIPAC je pozdravio usvajanje ovog zakonskog akta u Predstavničkom domu i istakao njegov doprinos otvaranju radnih mesta u Sjedinjenim Državama, kao i inovacijama i američkoj bezbednosti. Ova reakcija pokazuje kako bi prelazak na novi model finansiranja mogao da izmeni političke interese različitih aktera u tom poslu. Kada se američki javni novac usmerava u industriju oružja koja zapošljava američke radnike, pokušaji da se ograniči finansiranje mogu zapeti ne samo kod pristalica Izraela, već i američkih kompanija za proizvodnju oružja, dobavljača zavisnih od ove industrije, radnika u tom sektoru i njihovih predstavnika u Kongresu.

Proces zamene modela američkog finansiranja se uklapa u širu promenu koju Izrael promoviše poslednjih godina u oblasti bezbednosne industrije. Prošlog decembra vlada je odobrila reformu kontrole izvoza odbrambenih sredstava, kojom se pri izdavanju dozvola uvećava značaj poslovne konkurentnosti i olakšava poslovanje kompanijama na međunarodnom tržištu. U pozadini se unapređuju planovi za ponudu akcija kompanija Israel Aerospace Industry i Rafael. Produbljivanje integracije izraelskih kompanija u sistem nabavki Pentagona moglo bi ovim kompanijama obezbediti dugoročne ugovore i povećati njihove prihode i ukupnu vrednost, čak i nakon što direktni vojni grantovi budu ukinuti. Ukoliko se emisije hartija od vrednosti realizuju, krug onih koji bi imali koristi od prosperiteta izraelskih kompanija za naoružanje mogao bi biti proširen i na štediše čiji je novac uložen u te kompanije putem penzionih ili srednjoročnih fondova.

To bi bio još jedan korak bliže ostvarenju Netanjahuove vizije „super Sparte“, države u kojoj je rat jedan od stubova ekonomije koju pokreće izvoz naoružanja. Tokom proteklih decenija američka vojna pomoć je predstavljana kao podrška jačanju demokratije u Izraelu u ime zajedničkih vrednosti i interesa, to jest kao pomoć savezniku koji se bori sa složenim bezbednosnim izazovima. Po novom modelu, to je deo ekonomskih odnosa između klijenta i proizvođača ili saradnja između poslovnih subjekata. I to će i dalje finansirati američki poreski obveznici.

Promena modela će omogućiti bezbednosnom sistemu i industriji naoružanja da zaobiđu sva ograničenja i kontrolu civilnog sektora. U trenutku kada američka politika postaje kritičnija prema Izraelu, deo američke vojne pomoći preusmerava se tako da otežava kontrolu poštovanja ljudskih prava.

Aharon Porath, Mekomit, 12.11.2026.

Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat

Peščanik.net, 20.11.2026.

IZRAEL / PALESTINA