Nezavisno od dnevnih procena, proces proširenja Evropske unije će se nastaviti. U ovom času niko ne misli previše o tome, jer to nije urgentna tema. Proces integracije Hrvatske može da se završi početkom ili krajem 2012 – bilo koje drugo rešenje je malo verovatno. Ostale zemlje, kako se to kaže, kandidati i potencijalni kandidati, imaju čitavu deceniju ispunjavanja uslova i pregovaranja. To je suviše dug period, politički posmatrano, da bi se danas moglo oceniti kako će se taj proces tačno odvijati i ko će ga i koliko podsticati.

Međutim, od preuzetih obaveza Evropska unija ne može lako da odustane. Uspostavljen je proces pridruživanja Balkana, i on se može završiti samo na jedan način – integracijom svih balkanskih zemalja, osim ako one odluče drukčije. Ono što je karakteristično za takozvani zapadni Balkan, a nije bilo recimo za srednju Evropu, jeste shvatanje da od Evropske unije zavisi kada će i da li će uopšte jedna, druga ili treća balkanska zemlja biti učlanjena. Zemlje srednje Evrope, pa i Rumunija i Bugarska, radile su istrajno na pridruživanju, bez obzira na to ko ih je sve i kakvim argumentima odvraćao.

U srpsko-hrvatsko-bosanskoj regiji je drukčije. Ranije je Tuđman poručivao, a sada Koštunica, Jeremić i Dodik, da bi Evropska unija trebalo da prihvati zemlje ili entitete koje predstavljaju takve kakve jesu. To, jasno je, niko u Uniji neće podržati – jedina razlika može biti u diplomatičnosti u podsećanju na odavno utvrđene uslove za članstvo. Jedan od tih uslova jeste regionalna saradnja.

Čitavu se posleratnu deceniju već čeka na to da se posvađane države i narodi Balkana slože i da izraze zajedničku, ako hoćete regionalnu, političku volju za promenu politike zarad priključenja Evropskoj uniji. Možda je sada sazreo momenat, a kasno nije.

 
Blic, 02.06.2010.

Peščanik.net, 03.06.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija