Alexandre Dang, Dancing flowers http://bit.ly/1k4L1g5

 
Premijer je odlučio da preko 2.000 hektara državnog zemljišta u opštini Kula koje trenutno zakupljuju individualna poljoprivredna domaćinstva po ceni od 400 € po hektaru da „Arapima” u zakup, mimo javnog tendera i zakona, po ceni od 250 € po hektaru. Odlučio je i da proda preko 3.700 hektara zemlje u Bačkoj koja je u vlasništvu 4 društvena poljoprivredna preduzeća u restrukturiranju po ceni od oko 6.000 € po hektaru. Mi smo istinska banana država. Na čelu te banana družine su premijer i njegov kabinet.

Kao ministar privrede ovakve tajne ugovore sam sprečavao. Uključujući i ovaj konkretan ugovor. O tome sam pisao u tekstu ostavke i javno govorio i pisao nakon ostavke. Čitavih 5 meseci je trajao obračun sa kabinetom, tada PPV-om, njegovim savetnicima, Dinkićem u senci i čitavim njegovim timom, koji su pošto poto hteli čitavu seriju štetnih tajnih ugovora. Od Vršačih vinograda, Prve Petoletke, ugovori Ethiada sa Aerodromom, preuzimanje Jat Keteringa, Jat Tehnike, Gorenja, Mišelina, do Al Dahre koju je nasledio Al Rawafed. Ni jedan ugovor im nije prošao. Ni jedan.

Isprva su u kabinet ministarstva privrede stizali gotovi predlozi ugovora sa zahtevom da ih ministar privrede uputi vladi na usvajanje kao svoj predlog. Ove gotove predloge je u početku donosio Siniša Mali. Nakon prijema svakog od predloga, odmah bismo oformili tim za analizu, napisali izveštaj i vraćali predlog nazad kao štetan, sa obrazloženjem. Prvi put kad smo to uradili kabinet PPV-a je bio iznenađen. Siniša Mali je došao sa ključnim argumentom koji je izgleda trebalo da otkloni sve nedoumice: to je Alekova želja. Dobio je odgovor da ukoliko Alek ima neku želju, može sam i da je predloži.

Onda su pokušali tim putem. Kabinet PPV-a bi napisao predlog vladi. Svaki takav predlog, pre nego što se iznese na vladu, zahteva mišljenje i ministarstva privrede. I svaki put, ministarstvo privrede je davalo negativno mišljenje uz jasno obrazloženje zašto je predloženi ugovor štetan i uz konstataciju da kabinet PPV-a nije nadležan po Zakonu o ministarstvima da predlaže ovakve ugovore. Uz takvo obrazloženje koje ulazi u arhivu vlade, nisu smeli da ni da iznesu kao predlog na glasanje vladi. Iako je bila Alekova želja.

Onda su na kraju u januaru iskoristili tehniku državne tajne. Kada se nešto iznosi na vladu kao državna tajna, onda ne ide ministarstvima na mišljenje i ne ostavlja trag u arhivi.

Nakon moje ostavke, direktorka Agencije za privatizaciju je dalje nastavila da sprečava ovakve pokušaje raznih savetnika iz kabineta premijera i insistira na zakonitosti postupanja, bilo da se radilo o novim klincima bez ikakvog iskustva koje su doveli da budu paravan ili o proverenim Dinkićevim kadrovima sa velikim iskustvom u dosadašnjim privatizacijama. Ona se povukla prošle sedmice, postavljen je nov poslušni kadar, i igranka je odmah nastavljena.

Svaki od tih tajnih ugovora izgleda kao da su ga pisali potpuni diletanti sa naše strane. Ili još gore, kao da ga je pisala druga ugovorna strana isključivo u svoju korist. Kao da oni koji zastupaju državu u stvari rade za drugu ugovornu stranu. Odnosno kao da su oni sami ta druga ugovorna strana. Kao da su korumpirani. Ili kao da se radi o njihovim parama na drugoj strani, pa gledaju da bude što jeftinije za investitora.

Tako i ovaj ugovor sa „Arapima”. Planirali su da očerupaju imovinu 4 društvena poljoprivredna preduzeća koja su u restrukturiranju:

– Bačka a.d. Sivac

– Jadran a.d. Nova Gajdobra

– Mladi Borad a.d. Sonta

– Agrobačka a.d. Bać

Planirano je da investitor kupi preko 3.700 hektara zemljišta, kao i silose, upravne zgrade i skladišta po ceni od 22 miliona evra. Procenjena tržišna vrednost samo objekata iz oktobra 2013.godine iznosi preko 4,5 miliona evra. To je podatak iz ličnih karata koje su rađene za sva preduzeća u restrukturiranju po nalogu tadašnjeg ministarstva privrede. Ona sad treba da se prodaju po ceni od 20% procenjene vrednosti. Ovo nas dovodi do cene zemljišta od manje od 6.000 € po hektaru.

Inače zemljišta nema na prodaju u opštini Kula. Individualna poljoprivredna domaćinstva bi platila preko 10.000 € po hektaru kada bi mogla da dođu do zemljišta. Jaka individualna poljoprivredna domaćinstva bi trebalo da čine stub poljoprivredne politike države. Ne velike korporacije.

Ovih 3.700 hektara „Arapima” nije bilo dovoljno pa su gledali zemljište koje se graniči sa zemljištem Bačke a.d. iz Sivca, radi se o preko 2.000 hektara, i utvrdili da je to državna zemlja koju danas obrađuju individualna poljoprivredna domaćinstva iz opštine Kula. Tu zemlju su domaći poljoprivrednici dobili u zakup na javnom nadmentanju i plaćaju 400 € po hektaru. Zapošljavaju i prehranjuju svoje porodice i zaposlene radnike, preko 400 ljudi. Pošto su „Arapi” izrazili želju za tom zemljom, naš premijer i njegov kabinet imaju nameru da im izađu u susret, da izuzmu to državno zemljište iz postupka sledeće licitacije za zakup državnog zemljišta, i da ga daju „Arapima” po ceni od 250 € po hektaru. „Arapi” su obećali da će u narednih nekoliko godina zaposliti i svih 300 ljudi.

Tajni dogovori sa „Arapima” gotovo svakodnevno daju nove plodove. Ceo tajni dil sa „Arapima” je paket. Od kredita, preko zemljišta, Etihada, Beograda na vodi, gradnje socijalnih stanova, Utve, gradnje puteva, čipova itd. Za svojih pet meseci u ministarstvu, ni jednog Arapina nisam video. Bio je doduše jedan Palestinac. I jedan Izraelac. I ja i ministar finansija smo više puta tražili da vidimo ceo dogovor sa „Arapima”, ali to nije bilo moguće. Sav posao su vodili Siniša Mali i Dinkićevi kadrovi, kao i advokatska kancelarija Harrison koja zastupa „Arape”. Kako se posao vodi, čovek bi pomislio da se „Arapi” ne interesuju mnogo za svoje pare, da imaju puno poverenje u Sinišu Malog, Dinkićeve kadrove i advokatsku kancelariju Harrison Soliciters. A oni svi rade kao jedan tim. Čovek bi pomislio i da to nisu njihove, „Arapske”, pare, nego neke naše pare koje su bile prljave pa su se umile, oprale i sredile, pa više nisu naše pare i odlučile da se vrate. Svašta bi čovek mogao da pomisli.

Da ne bi bilo nikakvih nedoumica, ja nemam ni jedan problem sa Arapima, Rusima, Belorusima, Kinezima ili bilo kojim drugim stranim investitorima. Ali moraju da poštuju naše zakone, da učestvuju u javnim tenderima i aukcijama. Pod tim uslovima svi su dobrodošli.

Ali ovo nije to. Svi ovi dilovi sa „Arapima” predstavljaju neverovatno bahata kršenja naših zakona, pa i ustava. Za „Arape” je skupština Srbije još u martu 2013.godine usvojila Zakon o potvrđivanju sporazuma o saradnji između vlade Republike Srbije i vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, kao i još tri dodatna zakona, koji prave cirkus od našeg pravnog sistema i koji nas ponovo legitimišu kao banana državu. Mi smo poreski raj, pravni raj, inspekcijski raj, za pare iz UAE, bilo da dolaze od tamo ili su na proputovanju kroz tamo.

Ono što su zaboravili je da ne može neki ugovor sa jednom privatnom kompanijom kao što je Al Rawafed, automatski biti pokriven ovim nakaradnim zakonom. Potreban je nov zakon samo za ovaj ugovor. A time bi i ugovor postao javan.

Kada su individualni poljoprivrednici iz Kule razgovarali sa mlađanim Danilom Cicmilom koga je kabinet postavio da „vodi” ovaj projekat sa „Arapima” i sa novim šefom kabineta Aleksandra Vučića, Ivicom Kojićem, dugogodišnjim Dinkićevim kadrom još od vremena NBS, njegovim šoferom i na kraju državnim sekretarom, poljoprivrednici su im rekli da će se za nekoliko godina upravo ovo što rade danas biti predmet novih krivčnih predmeta. I da će se otvoriti nove 24 sporne privatizacije.

Počela su i zastrašivanja građana u opštini Kula, uključujući i te individualne poljoprivrednike, domaćine. Dolaze ljudi koji se predstavljaju kao agenti državne bezbednosti. Voze bele Porsche Cayenne. Na konferenciju za medije u Media centru dođu Tanjug i mondo, i ni jedan ne objavi nikakvu vest.

Aleksandar Vučić uništava Srbiju. U svakom pogledu. On je nastavljač katastrofalne ekonomske politike Mlađana Dinkića, usavršitelj katastrofalne medijske i pravosudne politike Borisa Tadića.

Aleksandar Vučić je lažni borac protiv korupcije. On je zloupotrebio sve ono što je Verica Barać radila, lažno se predstavio kao neko ko će procesuirati 24 sporne pljačkaške privatizacije. To se naravno, i na žalost, ne dešava i neće desiti.

Reč Aleksandra Vučića ništa ne vredi. On će reći sve što misli da želite da čujete. Čovek koji najavljuje najave. On govori upravo suprotno od onoga što misli i onoga kako jeste i nema nikakav problem sa tim. Na žalost mi imamo.

 
Blog B92, 07.07.2014.

Peščanik.net, 09.07.2014.