Najvažnije vesti koje dolaze iz Evropske unije nisu u vezi sa jednom ili drugom diplomatskom inicijativom iz Beograda, već o idejama kako da se pomogne evropskim bankama i, a to je nova vruća tema, kako da se pomogne zemljama članicama i zemljama kandidatima (stvarnim i potencijalnim) da izbegnu opasnosti od bankrotstva.

Jedan broj zemalja, ne samo onih u tranziciji već i one čije ih banke kreditiraju, suočava se sa teškoćama zaduživanja jer ili ne mogu da nađu kreditore ili je cena duga suviše velika. A sve se suočavaju sa rastućim fiskalnim deficitima jer praktično sve privrede ulaze u recesiju. Tako da se javlja pitanje zašto da, recimo, siromašnije zemlje, uglavnom one na istoku Evropske unije, štede kada bogatije, od kojih su neke u većim teškoćama, povećavaju javnu potrošnju? Pa ako je reč o nemogućnosti da se te siromašnije zemlje same zaduže, zašto se ne bi zadužila Unija za njihov račun?

Na prvo pitanje, o štednji i potrošnji, odgovor je prilično jednostavan. Nije ništa novo da neko ko je siromašniji, pogotovo ako ima i dugove, štedi više od onoga ko je bogatiji. To je naprosto zato što postoje razlike u bogatstvu. U ovom času nije ni dobro stojećim zemljama lako da se zaduže jer se smanjuje ponuda kredita, a u svakom slučaju stroži su uslovi zaduživanja. Zemlje u tranziciji, bilo da su članice EU ili su kandidati, moraju da budu spremne da plate najmanje tri ili četiri procentna poena više nego, recimo, Nemačka kada se zadužuju. Usled toga se javlja ideja da se EU zaduži za zemlje članice. Problem je u tome što EU nema budžet koji bi mogao da preuzme te dugove. Trebalo bi da, na primer, Nemačka uzme na sebe tuđe bankarske ili državne dugove.

 
Blic, 25.02.2009.

Peščanik.net, 26.02.2009.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija