
Ne znam zašto oni koji vole da stavljaju eksploziv u vozove nisu isto to uradili i sa svim autobusima, savesni dojavljivači bi i to javili policiji, pa u Beograd na Vidovdan niko ne bi doputovao javnim prevozom, nego su bombe bile samo na železnici, ali, zato su bile ravnomerno i proračunato raspoređene po svim vagonima i lokomotivama „Srbijavoza“, tek, odgovorni prevoznik je tog dana sve svoje kompozicije zadržao na otvorenoj pruzi, gde su antiteroristički specijalci grozničavo, ali i usredotočeno pretraživali jedan po jedan kupe, jedno po jedno sedište, jednu po jednu osovinu na koju naivni i nevini putnik „Srbijavoza“ nikad i ne pomisli…
Ova cenjena državna tvrtka prežalila je prihod od karata, ali je spasla ljudske živote, i sačuvala je, zašto da ne, imovinu: ponela se baš poslovno, i ovom predostrožnošću postala je uzor železnici u drugim zemljama…
&
Kad bi nas lažovi makar malo uzimali u obzir, morali bi svoju izmišljotinu da isprate do koliko-toliko logičnog kraja, hepienda u našem slučaju, ne, oni ne smatraju da zaslužujemo ikakav izveštaj o teškoj terorističkoj pretnji: „Specijalne jedinice MUP-a otkrile su i demontirale 47 eksplozivnih naprava u četiri kompozicije ’Srbijavoza’, takođe su deaktivirane bombe u dvema manjim stanicama i u jednoj dresini… Da nije bilo dojave i da pretnje nisu shvaćene ozbiljno, život bi izgubilo najmanje tri hiljade putnika, a na svakog poginulog u ovakvim tragedijama ide dva i po puta više povređenih… Podvig policijskih deminera pao je u vreme kad je predsednik Republike delio vidovdanska odličja, pa nije bilo moguće nagraditi ih u isto vreme, ali na Dan železnice sigurno neće biti zaboravljeni…“
Ili, da su nam barem saopštili: „Uzbuna da su u vagonima ’Srbijavoza’ postavljene bombe pokazala se kao lažna: osam timova specijalaca pregledalo je četiristo pedeset sedam vagona i ni u jednom nije bilo ničeg eksplozivnog. Na mesto ovih vidovdanskih podvižnika odmah su stupili policijski stručnjaci za otkrivanje poruka poslatih preko telefona i interneta. Izazivanje panike, izlaganje policajaca stresu i izlaganje kompanije gubitku krivično je delo za koje je zaprećena kazna od tri do devet godina. Naši stručnjaci za sajber kriminal sužavaju perimetar u kojem se kriju počinioci, jedan ili više njih, pa očekujemo njihovo hapšenje u naredna dva meseca…“
Ali ne. Lažovi nas nisu udostojili bilo kakvog, koliko-toliko verovatnog nastavka njihove milionite a debele lagarije: slagali, zaustavili vozove, napakostili i onima koji možda nisu hteli da idu na protest („Ali šta ćeš u Beogradu, baš kad nacisti imaju svoj gnusni miting?“ – pokopao bi me vseznaika), i sutradan o kolosalnom mogućem terorističkom poduhvatu – ni reči. Ni da je predupređen, niti da je bio izmišljen.
&
MUP je, revnostan i sposoban kako ga je dragi Bog stvorio, prvi, još pre nego što se Slavija prepunila obznanio precizan rezultat svoje mašinerije za prebrojavljanje neprijateljskih snaga: „Trideset šest hiljada nezahvalnika i obojenih revolucionara, i to smo još zaokružili, da bude u hiljadama, bilo je 35.837 počinilaca, a naši analitičari su velikodušno častili, dometnuli su tih i stotinu i nešto, ali koji bi možda, možda došli na Slaviju da su vozovi kamo sreće mogli normalno da saobraćaju na naš najveći praznik.“
Šta smo znači imali?
Imali smo presnu laž o dojavi, lično držim da je sama dojava o dojavi bila lažna, ali, zar ne treba da budem zahvalan što je neko opet pribegao beloj laži, laži smišljenoj za moje dobro? – Kako za moje dobro? – Pa tako lepo: što manje ljudi dođe na protest, manje će biti iskušenje okupljenih da uz larmu i osokoljeni vlastitom brojnošću preduzmu nešto što bi vladar nepogrešivo i unapred označio kao rušenje svetog ustavnog poretka, pa bih i ja opravdano i pravično nagraisao.
&
Ne znam jesmo li ranije imali direktora policije, bio je uvek ministar, komandanti, komandiri, direktor je bio direktor „Šinvoza“, škola je još imala upravitelja, zadruga upravnika, manastir igumaniju, sad i policija ima direktora, što mi govori da je policajstvo naša nova privredna grana; bilo kako bilo, direktor nije noćas mogao da govori o bombama po vozovima, prepričao je, svojim rečima, da građani nisu propustili vozilo hitne pomoći koje je hitalo u pomoć povređenom policajcu, pripadniku sveč. kordona…
Nisam bio tamo, ali znam da smo se uvek, na svim raskrsnicama, svaki put sklanjali da kola hitne pomoći prođu. Zato, nakon hiljadu laži koje sam čuo u ovoj nesrećnoj deceniji obijam da poverujem direktoru, iako se pred kraj nastupa koji pogledaće i Vrhovno biće oslobodio treme i kretao se od monitora prema predikaonici gde mu beše mikrofon lako i ljupko, kao Čičikov na balu kod gradonačelnika, ili kao da je voditelj na „Sunčanim skalama“. A reporter N1, koga nisam nikad uhvatio u laži, kaže da su građani propustili hitnu pomoć, a da ju je kordon zadržao…
Zašto bih verovao i da su studenti gađali policajce, ako znam, a znam – kad je bilo polupano staklo na beogradskoj skupštini, i kad je ubrzo nakon tragedije napadana novosadska gradska kuća – da to najbolje čine pripadnici SNS-a udruženi sa plaćenicima ili dužnicima tog istog MUP-a?
&
„Dobrodošli u zemlju laži“, to treba da piše iznad aerodroma i drugde, premda čak ni naša vlastela ne može da sklapa rečenice takve da svaka od njih bude stoprocentno lažljiva; kao što se čoveku istinoljubivom omakne neka netačnost, ili čak i omanja laž, tako se onima koji lažu omakne sitnica koja se, gle, pokaže kao sušta istina: vladar-prorok obznanio je da dolazi vreme odgovornosti – To, care, iz tvojih carskih usta u Božije uši. Pa upravo to i zahtevaju studenti, uz naše sasluženje.
Peščanik.net, 30.06.2025.
Muzički blog Ljubomira Živkova
NADSTREŠNICA