Stensil: Refugees Welcome
Foto: Peščanik

Učiteljica Smilja je šetkala se po razredu među klupama i vrtila je kemijsku u ruki. Onda je ona rekla: „Slušajte me dobro, dico… Sad kad naša zemlja presjedava Evropskom unijom moramo se svi ponašat evropski, a ne balkanski! To si dobro utuvite u glavu! Znači, sve se drastično minja u odnosu na prije!“ Ona tuljanica Niveska je pitala: „Na kad prije?“ Uča Smilja je rekla: „Na nedavno prije, kad smo se ponašali balkanski, upravo san rekla!“ Onaj Kane Šteta je uletijo: „Ja san mislija da smo se ponašali hrvacki…“ Učiteljica Smilja je rekla: „Pa jesmo, uvik se ponašamo hrvacki! Samo sad to mora bit nešto skroz naskroz drugo! Sad hrvacko ponašanje mora bit evropsko, a ne balkansko! Šta je tu nejasno?“ Mi rulja u razredu smo šutili i gledali smo se sa tupilom od nekuženja. Uča je škljocala sa kemijskom i rekla je: „Znači, nema više idi u kurac, goni se u pizdu strininu, jebenti mater srpsku, i te stvari! Okej? Nego umisto toga: Oprostite, kako to mislite? Ili: Ne bih se mogao u potpunosti sa vama složiti! Ili: Poštujen vaše cjenjeno mišljenje, ali ja imam nešto drugačiji stav! I te stvari! Okej?“ Ekipa u razredu su zakolutačili sa očima. Onda sam ja rekao: „O jebate, ja to neću moć!“ Ona balibanica Lidija je rekla: „Neću ni ja!“ Rino Sajla je rekao: „Nema šanse!“ Svi su počeli mrmorit i rumorit. Onda je učiteljica Smilja podviknila: „Dosta više! Tišina u razredu!“ Mi smo svi u roku odma zavezali labrnje. Uča je gledala u nas sa strogoćom i rekla je: „Dico, znan da će nan to svima bit stravični kulturni šok! Al to se prosto naprosto mora! Ka šta i sami znate, iako smo mi oduvik u Evropi, Evropa oduvik nije u nama! Sad se to mora iz korjena prominit! Jel to svima jasno?“ Mi smo ušutili i piljili smo u klupe. Učiteljica Smilja je rekla: „Osin svega, sad kad naša zemlja presjedava Evropskom unijom u Zagreb je došlo masu evropskih diplomata, političara i drugih gulanfera! Ima ih dvi ipo iljade, brale! Dvi ipo iljade! Žderu i loču u Esplanadi, spavaju u Šeratonu, šetaju toalete po Haenka… Pa moramo se sad kad su tu ponašat evropski! Nećemo valjda da nan se dragi gosti ukomiraju i da pitaju zašto ova balkanska horda presjedava Evropskom unijom! Jel bi to bilo normalno?“ Onda je ona Nela Svinjogojstvo pitala: „A zašto su svi došli u Zagreb?“ Mala Teica je uletila: „E, jebate! Ako ih je dvi ipo iljade dopičilo u Zagreb, šta ih bar dvoje nije došlo u Split?“ Kane Šteta je rekao: „Da ne spominjemo Solin, Kaštela, Pulu ili Rjeku!“ Ja sam podviknijo: „Ima li Hrvacke izvan Zagreba?!“ Tuljanica Niveska je viknila: „Nek idu u pizdu strininu zagrebačku!“ Moj drug Dino je viknijo: „Nabijen im nakurac i gornji i donji grad!“ Balibanica Lidija je viknila: „Takođe i Kaptol!“ Rino Sajla je viknijo: „Triba cilom Zagrebu jebat mater srpsku!“ Onda je uča Smilja zveknila sa dnevnikom po klupi i dreknila je: „Dosta više! Dosta! Jeste li vi normalni?!“ Mi smo svi ušutili. Učiteljica je zaškarpunila se po faci i rekla je: „Pa šta san ja maloprije pričala?! Jeste sidili na ušima? Ja van tumačin da se moramo ponašat evropski, a vi krenete baljezgat ka zadnji barbari! A?! Neću više da čujen balkansko ponašanje u ovom razredu! Jel to svima kjaro?“ Mi smo svi piljili u klupe sa začepljenim labrnjama. Onda je uča Smilja rekla: „Znači, kad ja kažen da je u Zagreb došlo dvi ipo iljade evropskih gulanfera, a niti dvoje u Split ili u neki drugi hrvacki grad, šta onda ti rekneš Nela? Da čujen!“ Nela Svinjogojstvo je rekla: „Oprostite, kako to mislite? Zar je to normalno?“ Uča je rekla: „Tako je! A kad ja onda kažen normalno da je normalno, jerbo je Zagreb jedina preženca od grada u našoj domovini, a Split i sve drugo su ljute periferije i vukojebine, šta onda ti rekneš Dino?“ Moj drug Dino je rekao: „Ispričavan se, ali ne bih se mogao u potpunosti sa vama složiti!“ Uča je rekla: „Tako je! A kad ja onda kažen da briga mene šta se ti ne slažeš, da ne možemo mi evropsku elitu primat u nekim pripizdinama, jerbo samo u Zagrebu imaju Esplanadu di će moć žderat i lokat, i imaju Haenka di će šetat toalete, a da je ostatak Hrvacke izvan Zagreba šaka jada i mižerije koju je najbolje pokrit sa lancunom da se ne vidi, šta onda ti rekneš Robi?“ Ja sam rekao: „Poštujen vaše cjenjeno mišljenje, al ja imam nešto drugačiji stav!“ Uča je rekla: „Tako je! To se zove uzorno evropsko ponašanje! Svaka čast! A kad ja onda pitan koji je onaj ricasti u zadnjoj klupi šta bleji u plafonjeru, šta on onda rekne?“ Ricasti u zadnjoj klupi je prestao blejit u plafonjeru i zagledao se u učiteljicu Smilju. Ona je njega pitala: „Koji si ti, za gospu blaženu?“ Ricasti je rekao: „No spik kroejšn… Sori, no spik kroejšn…“ Uči je uletijo teži ošamut. Onda sam ja dignijo se iz klupe i rekao sam: „To je Samir!“ Učiteljica Smilja je zinila sa ustima. Rulja u razredu su šutili. Ja i uča smo se gledali.

„Ko je Samir?“

„Samir je izbjeglica iz Sirije!“

„Šta radi izbjeglica iz Sirije u našem razredu?“

„Sidi u zadnjoj klupi!“

„A zašto sidi u zadnjoj klupi?“

„Zato šta u prednjin klupama nije bilo mista!“

„Ne pitan te to, klipsone, nego zašto se izbjeglica iz Sirije uopće nalazi u razredu?“

„Zato da ne bi bija vanka!“

„A zašto ne bi bija vanka?“

„Zato šta je vanka ladno!“

„Pa šta da je vanka ladno?“

„Pošto je vanka zima, rekli smo Samiru da uđe sa nama u razred da mu bude toplije!“

Učiteljica Smilja je šutila i piljila je u Samira. Mi smo šutili i piljili smo u učiteljicu. Onda je ona pitala: „I šta se sad očekuje od hrvacke učiteljice? Jel se očekuje evropsko ponašanje?“ Ja sam pitao: „Šta bi to bilo?“ Uča je dogibala do zadnje klupe i rekla je: „Gospodine Samir, molinvas lipo da izvolite pod hitno napustit naš razred!“ Ja sam njoj rekao: „Poštujen vaše cjenjeno mišljenje, učiteljica, al ja imam nešto drugačiji stav!“ Uča je pitala: „Kakav stav?“ Ja sam rekao: „Umisto evropskog ponašanja, sad bi bilo masu pristojnije ponašat se balkanski!“ Uča je pitala: „A šta bi to bilo?“ Ja sam rekao: „Koju bi se pizdu materinu Samir smrzava vanka kad je u razredu toplije?“ Uča je češkala se po bradi. Onda je ona rekla: „A je, jebate, ne mogu reć da ovi put nisi u pravu…“ Ona Nela Svinjogojstvo je rekla: „Da zaključimo, balkanski je kad te ugosti gruba rič, a evropski je kad te istira lipa rič!“ Uča je rekla: „Ne pizdi, Nela, nismo na satu filozofije!“ Samo onda je neko otvorijo vrata od razreda. To je bila ona direktorica. Dića je uči rekla: „Smiljo, izgleda da nan se neki mali izbjeglica sakrija u školi! Jel možda kod tebe u razredu?“ Uča je dići rekla: „Nije!“ Dića je rekla: „Sigurno? Nemoj molinte da nan se migranti počnu ovuda motat, i to dok naša zemlja presjedava Evropskom unijom!“ Uča je podviknila: „Rekla san ti da nije ovdi! Ne tribaš me dalje pilat!“ Dića je pitala: „A koji ti je oni ricasti u zadnjoj klupi?“ Samir je rekao: „Šta te kuri bolac?“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 13.01.2020.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)