Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Moj dida je mene pitao: „Jesi ti, unukiću, vidija da se u kanalu između Splita i Šolte bija uparkira Đerald Ford, najveći nosač avijona na svitu?“ Ja sam rekao: „Jesan, dida!“ Dida je pitao: „A jesi vidija da je juče poša ća?“ Ja sam rekao: „Jesan, dida!“ Dida je pitao: „A znaš li zašto je poša ća?“ Ja sam rekao: „Ne znan, dida!“ Dida je rekao: „E saćeti dida ispričat…“

Moj dida i njegov frend Tonino su ukrcali se na kajić i upalili su pentu. Onda su oni zaprdecali se sa kajićom prema pučini. Onda je za deset minuti dida pitao: „Šta je ono tamo crno i veliko?“ Barba Tonino je rekao: „To ti je Đerald Ford, najveći nosač avijona na svitu!“ Dida je pitao: „Pa šta se nasra taman na našu poštu?“ Barba Tonino je rekao: „Neam blage! Al nema šanse da bacimo parangal dok je on uparkiran!“ Dida je rekao: „E saćemo mu jebat mater!“

Onda su dida i barba Tonino doprdecali se sa kajićom do Đeralda Forda. Dida je ustao i viknijo je: „Alo, Đeralde! Zašto si nan se nasra na poštu?“ Barba Tonino je viknijo: „Dišmo mi bacit parangal?“ Dida je viknijo: „Potira si nan sve mole i ugore! O lubinima da ne pričan!“ Barba Tonino je viknijo: „Nećemo mi zbog neke američke karampane ostat bez obida!“ Dida je viknijo: „Aj hitro briši odavde! Nemoj nas tirat da primjenimo silu!“

Onda su na palubu od Đeralda Forda izašle tri face u uniformama. Prva faca je pitala: „Šta oće ona dva fosilca u kajiću?“ Druga faca je gledala kroz kanoćal. Onda je viknila: „Asti iruda, pa ono je Robijev dida!“ Treća faca je rekla: „Nemoj me jebat?!“ Onda je ona uzela kanoćal od druge face. Onda je skriknila: „Je, čoviče, on je!“ Prva faca je pitala: „Ko je Robijev dida?“ Druga faca je rekla: „Nemoj brumavat da ne znaš? Oni mrga šta je u drugon svjeckon ratu sa svojin kajićen potopija njemačku krstaricu Vilhelm Treći!“ Prva faca je pitala: „Šta je to drugi svjecki rat? I ko je Vilhelm Treći?“ Treća faca je rekla: „Dok ti učiš gradivo iz povjesti, bolje da mi brišemo odavde!“ Druga faca je rekla: „Slažen se! Pali motore!“

Dida je rekao: „I tako je Đerald Ford otpičija prema Grčkoj… Jel viruješ u tu priču, unukiću?“ Ja sam rekao: „Virujen, dida!“ Dida je rekao: „Eto! I sad lipo možemo dočekat Uskrs bez da nan najveći nosač avijona na svitu zaklanja pogled na pučinu, jel tako?“ Ja sam rekao: „Tako je, dida!“ Dida je pitao: „A jel ti znaš zašto se Uskrs zove Uskrs?“ Ja sam rekao: „Zato jerbo je na Uskrs uskrsa Isus!“ Dida je rekao: „Bravo! A jel znaš zašto je uskrsa Isus?“ Ja sam rekao: „Ne znan, dida!“ Dida je rekao: „E saćeti dida ispričat…“

Moj dida i njegov frend Tonino su išli na izlet u Jeruzalem. Onda su oni na Golgoti naišli na leš. Barba Tonino je rekao: „Asti iruda, šta su ovon jadniku učinili!“ Dida je rekao: „Muko božja, cili je krvav i iskasapljen! Aj vidi diše li!“ Barba Tonino je stavijo uvo lešu na prsi i rekao je: „Ne diše! Salamaštrali su ga namrtvo!“ Dida je rekao: „Gospe moja, šta je ti čovik bogu zgrišija da ga toka takva sudbina?“ Barba Tonino je rekao: „Najbolje da pitamo nadležnu osobu!“

Onda je dida dignijo glavu prema nebu i viknijo je: „Alo, prika, šta ti je ovi ovde zgrišija da pustiš da ga tako zatuku?“ Bog je rekao: „A šta to tebe kuri bolac?“ Dida je rekao: „Samo pitan, šta se odma duriš!“ Bog je rekao: „Bolje ti je da ne znaš našta to sliči kad se ja zaozbiljno nadurin! Aj šetaj, nemoj mi dizat tlak!“ Dida je rekao: „Pa viš da su nesritnika krvoločki isprobivali nasmrt! Kako ti ga nije žaj?“ Bog je rekao: „Neman ja više vrimena bavit se pizdarijama! Na Bliskon istoku se ionako nonstop kolju! Diga san ruke od tog dila svita!“ Dida je rekao: „Je li? A kad si priklani od mene dobija deset litri maslinova uja ispod cine, bija si cili žvelat!“ Bog je cijuknijo: „Asti iruda, jesi to ti? Robijev dida?“ Dida je rekao: „Ovkors da san ja!“

Bog je rekao: „Ne mogu virovat, čoviče! Otkud ti na Golgoti?“ Dida je rekao: „Evo doša sa frendom na izlet! Pa naletili na ovi kadaver!“ Bog je rekao: „Nikad bolje maslinovo uje u životu nisan proba! Još mu ćutin i okus i miris!“ Dida je rekao: „E, znaš šta! Dobićeš od mene pet litri mukte ako ovog jadnika vratiš u život!“ Bog je rekao: „Čekaj malo, uskrsnuće je ozbiljan posal! Mirita barenko deset litri!“ Dida je rekao: „Sedan!“ Bog je rekao: „Osan i dogovorili smo se!“ Dida je rekao: „Kupljeno!“

Dida je rekao: „I tako je Isus uskrsa i posta turbo popularan… Jel viruješ u tu priču, unukiću?“ Ja sam rekao: „Virujen, dida!“ Dida je rekao: „I zato sad mi Hrvati slavimo Uskrs, pa njupamo sirnice, kuvanu šunku i pečenu janjetinu! Jel tako?“ Ja sam rekao: „Tako je, dida!“ Dida je pitao: „A jel ti znaš zašto za Uskrs svaki Hrvat sebi može priuštit kuvanu šunku i pečenu janjetinu?“ Ja sam rekao: „Ne znan, dida!“ Dida je rekao: „E saćeti dida ispričat…“

Moj dida je uletijo u večernji dnevnik i sija je do voditeljke. Onda je on rekao: „Hrvacka je jedna od samo četri članice EU koje bilježe neprekidni rast BDP-a i to čak 20 kvartala za redom Hrvackoj je značajno podignut kreditni rejting kod sve tri vodeće kreditne agencije stopa zaposlenosti u Hrvackoj je na razini kakva dosad nije zabilježena prosječne neto plaće i mirovine u Hrvackoj su za 96 posto veće nego na početku prvog mandata ove vlade moja vlada je dovela Hrvacku uz bok najrazvijenij…“ Voditeljka je uletila: „Fala premijeru na ovome kratkon uvodu! Posli reklama ćemo čut nastavak izlaganja!“

Dida je rekao: „I tako su Hrvati sa punin pijatima dočekali i ispratili još jedan Uskrs… Jel viruješ u tu priču, unukiću?“ Ja sam rekao: „Sad si već malo pretjera, dida!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 07.04.2026.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)