Crnogorski verski rat ne jenjava – oko Amfilohijeve crkve “limenke” – na Rumiji. Predsednik skupštine Crne Gore govori o “pretenzijama susednih država” na njegovu državu. U novinama i našim i stranim već ima naslova o borbi Davida i Golijata – inače takvi naslovi prate i decenijski sukob između Jevreja i Palestinaca. Ima već i knjiga u čijem su naslovu ova legendarna imena iz starozavetnih knjiga i to ne bi trebalo da čudi, jer biblijski simboli i metafore imaju neprolaznu vrednost. Nema potrebe ponavljati priču o dečaku Davidu koji je praćkom savladao džina filistejskog Golijata – on ga je kamičkom pogodio u oko i kada je džin pao pogubio ga je. Filistejci su nastanjivali današnju Palestinu, a kralj David je slavni jevrejski kralj, niko ga pobedio nije – tek kada mu je bilo 70. godina mlada ljubavnica Betsabeja mu je doakala.

Nema problema s ovim kazivanjem i njegovom simbolikom ali ima ozbiljnih problema – do danas – sa tumačenjem.

Ako se kazivanje uzme bukvalno a to se danas čini, sve je jasno, ako se pak simbolika “dešifruje” nije sve jasno ni izvesno. U prvom slučaju u ovom megdanu na Rumiji država Crna Gora – mala država – bi bila u ulozi cara-dečaka Davida koji će džina savladati a to je Amfilohije sa svojom moći i veštinom. No, jedno je simbolika mita a sasvim drugo je realnost: ne sviđa se država BIH Dodiku niti se sviđa Srbija efendiji Zukorliću. Bitaka oko toga je bilo diljem Balkana a kako će dalje biti rano je govoriti jer države se grade i razgrađuju samo u ratovima. Koju će ulogu istorija dodeliti – cara Davida ili Golijata – Krivokapiću i Amfilohiju to već nije jasno – čak i onima koji se opredele za jedno ili drugo tumačenje drevnog mita. Jeste država Crna Gora mala i ne mnogo jaka, ali nije isključeno da može da pokaže snagu kao moderna sekularna država – poput sličnih u Evropi – i da ovaj megdan reši u svoju korist. To ćemo tek videti. Jeste mitropolit Amfilohije jak i vešt ali ratna sreća se može okrenuti i onda nam ni simbolika mita nije od velike pomoći. Mitropolit je imao “sudara” i sa mnogo većim i jačim državama pa je imao sreće – povukle su se pognute glave. Stoga se u crnogorskom verskom ratu nije preporučljivo kladiti olako. Na Balkanu stvari stoje mnogo komplikovanije, i stoga je najbolje rešenje da se izlaz potraži u pregovorima odnosno po konkordatskom principu: da se jednom zna šta je božje a šta je carevo kako je to urađeno u nekoj tamo Evropi. Nevolja je u tome što se to upravo neće. A može se desiti da dečaka ne posluži sreća s njegovom praćkom ili da se oholi i moćni Golijat previše “zaigra”. To je tako – mitovi su lepi a realnost je puna iznenađenja.

Za sada car-dečak i džin filistejski stoje na crti i odmeravaju snage – ostalo je politika a ne mit.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 01.02.2011.

ČIJA JE CRNA GORA

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)