Sarajevski atentat
Sarajevski atentat

Ove dve grupacije građana su kod nas Srbalja poslovično u bliskim, da ne kažemo intimnim odnosima – ali sada je dara prešla meru.

Intimnim odnosima se nećemo baviti, ali sve dobija političku konotaciju. Tu se otvaraju komplikovani problemi. I sve se vrti oko nesrećnog Gavrila P. i onog u Sarajevu 1914. Neki su to vezali za dramu Biljane S. u izdanju Samizdata, neki se pitaju „koliko je to koštalo“ i zemlja se podelila na dva tabora. Negde je Biljana S. navodno rekla da je u „borbi za slobodu sve dopušteno, pa i atentat“. O drami nećemo mnogo, ali smo je pažljivo pročitali s olovkom u ruci – nema u drami tog iskaza ni u didaskalijama ni u napomenama – ali ga ima kod drugih koji zapenušano to ponavljaju – i kako kažu tako bogami i čine. Nećemo mnogo ni o Gavrilu P, iako naši zapisi iz Lomine ulice izazivaju neku pažnju. A još nisu završeni, jer nama je ulica Lomina, osobito u ranom jesenjem sutonu, omiljeno mesto hodanja po trulom već lišću. Govorili smo o Apisu i Pašiću, a tek ćemo o glavnom junaku Voji Šilji Tankosiću, no o tom potom.

Najpre jedna filozofsko-teološka reminiscencija oko ovog šta je i kada dozvoljeno i kome je a kome nije – to nisu retorska pitanja.

To je ona enigma koju je smislio konjički poručnik i alkoholičar Ivan Karamazov kod F. M. Dostojevskog. Ako boga nema sve je dozvoljeno i tako dalje – svi to znamo – ali su razumni ljudi još onda pitali a šta je tek dozvoljeno onima koji sigurno znaju da boga ima. No, to je već istorija i nećemo da gnjavimo. A povodom ovih raspri oko Mlade Bosne i atentata te o Gravrilu P, samo da kažemo još nekoliko reči o N. Pašiću, koji se ovim problemom nije bavio filozofski – daleko je to od njega – ali je učinio mudro politički ono što muči sada ovde naše lude i zbunjene. Znao je lukavi radikalski lisac šta mu radi šef KOS-a u vladi Apis i drugi oko njega, ali kada je u Sarajevu puklo, lukavi lisac je hitno sročio aidemémoire i njime obavestio Evropu da vlada s tim ništa nema, nego da su to anarhisti i teroristi. A to se moglo raditi dole u Makedoniji pod Turskom, ali u Evropi nikako, jer u Makedoniji su svi to radili pa i mi, Bugari su imali čak jedno udruženje koje se zvalo „za likvidaciju Srba“ i tako dalje. A stari i prepredeni radikalski lisac je znao i ko je slao oružje, i gde su se sastajali i o Lominoj ulici bukvalno sve. Ali je nota uspela i niko vladu Srbije nije mogao da okrivi. Uostalom, još u vreme aneksione krize 1908. vlada Srbije je službeno saopštila da „prava Srbije ničim nisu povređena odlukom velikih sila da okupira Bosnu i Hercegovinu“. A ovi sada i dalje iz dana u dan da li je G. Princip heroj ili terorista i slično. Oči da povade jedni drugima, i nama u zanosu ovom ne preostaje ništa drugo nego da se mučimo nekim pitanjima bez jasnog odgovora – svi su se zakrvili, i pisci i publicisti, i mira skoro biti neće.

Ne bismo ni išli daleko, ali u ljutoj svađi svi pominju i atentat na premijera Z. Đinđića i vezuju čak i Gavrila P. u tu priču.

Sada mnogi iz dana u dan ponavljaju da je Srbija danas okupirana i da je pod čizmom Zapada. Evo patrijarh Irinej traži da Srblji glasaju na kosovskim izborima, a žustri mu vladika Atanasije J. odgovara da je to maslo „državne izdajničke vrhuške“ jer je vlada izdajnička, pa se pitamo hoće li sva sredstva biti dozvoljena. I za Z. Đinđića su govorili da je plaćenik i izdajnik, da je zemlju predao okupatorima sa Zapada i ubili su ga onog martovskog dana. Ko je dao političko pokriće tim ubicama, ko ih je spremao, da nije pukovnik M. Legija, a odakle im oružje – onom Zvezdanu Jovanoviću – to ne treba pitati, on je ga je imao i nosio uz svoje „radno odelo“ u kojem je mnoga dela i nedela počinio. Svake nedelje čitamo jednu političku reviju i u njoj da smo okupirani gore nego BiH 1908. od Zapada. Kako sada odgovoriti na pitanja koja smo napred i sami zbunjeni naveli. Da li je tom nesrećniku Z. Jovanoviću sve dozvoljeno, i ko mu je to dozvolio – i u ovom trenutku traje borba među ludima i zbunjenima. Pisci imaju pravo na imaginaciju, ali jedno je imaginacija drugo je decidirana izjava da je nešto kao atentat dozvoljeno. Nekom jeste, nekom nije, tako to biva, a ko su naredbodavci i sve drugo danas niko ne sme ni da ih pita, pa ni sud. A priča o okupiranoj Srbiji traje i ko sve nije spreman da je oslobodi ne birajući sredstva. A drama je drama i pisac ima slobodu da gradi likove i situacije. Samo smo našli izjavu na koricama drame B. S: „Jer da sam živela 1914. ja bih bila s njima“. A Gavrilo P. je bio žrtva ideologa, a oficiri krivokletnici – ubili su jednog kralja i kraljicu – su mu napunili glavu svim i svačim. Od ruskog anarhizma do velikosrpstva. Niko da se ogradi makar onako lukavo kao stari radikalski lisac Pašić – ne, ovde se to otvoreno radi a sud je nemoćan. I još jedna beleška – kasnije 1917. stari lisac je s prestolonaslednikom streljao Apisa. Šef Pašićevog KOS-a je samo stigao da se požali na mali grob. Prota Zdravko je već čitao opelo usopšima, ali Apis je stajao pa su morali da prekinu protu i da ponovo pucaju u Apisa – bio je krupan čovek snažne konstrukcije.

A danas ovi ovde ludi i zbunjeni teraju svoje kao da ne znaju šta je bilo 1903, pa 1914. ili 1917. i napokon 2003.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 20.10.2013.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)