Kada je u Londonu prošle godine sudski “zatvoren” Ganićev slučaj oko neuspjelog zahtjeva Srbije za ekstradiciju, Sarajevo je to trijumfalno proslavilo i – na tome je do danas i ostalo. Državni organi (Tužilaštvo i Sud BiH, Ministarstvo pravde i Ministarstvo sigurnosti) su morali odmah prezentirati ishod postupka pred engleskim sudom odgovarajućim institucijama u svijetu i Evropi (Interpol, Tribunal u Hagu, Europol) i tražiti da se stavi tačka na optužnice i potjernice koje nisu usklađene sa međunarodnim sporazumima i dogovorima o saradnji tužilaštava BiH, Hrvatske i Srbije. Međutim, to nije učinjeno i cijela priča oko predmeta “Dobrovoljačka” je ostala otvorena. Posljedice ovog propusta imaju dva lica.

Prvo, politički gledano, to je omogućilo Srbiji da eksploatiše tako otvoren prostor i igra ulogu “regionalnog policajca”. Iza ovih akcija Srbije, koje se redovno završavaju njezinim političkim i pravnim debaklom (Ganić, Jurišić, Purda, pa vjerovatno i Divjak) stoji, po mom sudu, mnogo ozbiljnija startegija najvišeg političkog vrha i njemu lojalne intelektualne elite ove zemlje. Ona je usmjerena na mladu generaciju Srbije koja je rođena, recimo, početkom 90-ih i ne sjeća se rata. Optužujući i loveći “ratne zločince” po BiH, Hrvatskoj i Kosovu želi se kod mladih stvoriti uvjerenje da je Srbija, “braneći Jugoslaviju”, bila najveća žrtva nedavnog rata u regionu. Pri tome se prešutkuje činjenica da za vrijeme tog rata niti jedan metak nije ispaljen na teritoriji Srbije (ako se izuzme Kosovo). Ovakav scenario, zasnovan na modelu “za sve su drugi krivi”, vodi ka fetišizaciji tragedije u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, kao nove “Kosovske bitke”. Sasvim je izvjesno da će u budućim udžbenicima istorije u Srbiji poraz u posljednjim balkanskim ratovima biti opjevan i pretvoren u novi nacionalni mit.

Drugo, sa stanovišta tranzicijske pravde neophodno je prije svega utvrditi činjenice događaja, tj. dati odgovor na pitanje “šta se desilo?” To je jedini način da se i žrtve (tj. preživjeli) i počinioci zločina, kao i naredbodavci, suoče sa prošlošću. To se mora učiniti i u slučaju “Dobrovoljačka” – što prije, to bolje! Ovaj predmet nikada nije procesuiran od strane pravosuđa u BiH, odnosno nije provedena istraga, niti je podignuta optužnica koju bi sud eventualno potvrdio ili odbacio. Tako je ovaj slučaj, pravno gledano, već skoro 19 godina “otvoren” – što samo pothranjuje mitove i špekulacije s obje strane, a porodicama žrtava ne donosi smiraj.

Sigurno je da “Dobrovoljačka” neće ni biti apsolvirana, ni od strane revnosnog tužioca za ratne zločine Srbije (Vukčević), niti će ovaj slučaj “riješiti” sarajevski mediji, niti protesti građana Sarajeva, javna reagovanja političara, saopštenja nevladinih organizacija isl. Ovdje tačku može staviti samo pravosuđe BiH, a ako se sumnja u njegovu nepristrasnost – onda jedna mješovita istražna komisija tužilaštava BiH i Srbije. Ako ni to nije prihvatljivo, onda neka ugledna međunarodna institucija u domenu krivičnog prava.

Patetično i neuvjerljivo zvuče aktuelna saopštenja iz Tužilaštva BiH da se “istraga o Dobrovoljačkoj vodi od 2006”. U javnosti postoji snažan dojam da se ne vodi baš ništa, jer je pod pritiskom sarajevske političke elite stavljen tihi embargo na ovaj slučaj i svako ko bi ga “prodrmao” rizikuje gubitak svog patriotskog atributa. Međutim, za svakog ozbiljnijeg posmatrača ova saga je, ustvari, slika i prilika neodgovornosti, nekompetentnosti i površnosti svih involviranih.

Na kraju, šta god da neko mislio o “Dobrovoljačkoj”, u Srbiji danas ima stotinjak unesrećenih porodica koje traže odgovor na pitanje “šta se desilo”. I dok god se taj odgovor, zasnovan na činjenicama, ne da u javnost – ovaj slučaj neće biti okončan. A incidenata će biti: jučer Ganić, danas Divjak, sutra Kljujić, ali će oni biti brzo zaboravljeni. Ono što ostaje jeste pitanje istine koja mora biti nedvosmisleno utvrđena i javno saopštena o tome šta se stvarno desilo tog dana u Dobrovoljačkoj ulici i to – iz minute u minutu, od vozila do vozila, od vojnika do vojnika, od naredbe do naredbe odgovornih lica.

London, mart 2011.

Dr Zoran Pajić je gostujući profesor Međunarodnog prava na King’s Collegeu u Londonu i predsjednik Upravnog odbora Fonda za humanitarno pravo u Beogradu.

Bosanska pošta, Oslo, štampano izdanje, 08.04.2011.

Peščanik.net, 09.04.2011.

TEMA – SARAJEVO

Leave a Reply