Ustala su dobra i naoštrena pera na veselog dss-sociologa S. Antonića koji ne uspeva da razume smisao Filosofije palanke R. Konstantinovića. Neka reč u odbranu ovog dss-sociologa treba da bude iskazana: elementarna pravila logičkog i filosofskog umovanja nalažu da se kaže da u ovom slučaju subjekat ne poima da je objekat. Jer pomenuto delo je i o njemu. Koje će tek muke imati pomenuti mislilac i „patriota“ ako ga Nečastivi bude sablaznio da čita Konstantinovićevo delo u osam debelih tomova „Biće i jezik“. Palanka misli sebe samu i to jedino i može – ali ako bi to bilo mišljenje, palanka ne bi bila palanka.

Palanka je obrazac sebi i za sebe, bez obzira kako operiše pojmovima kakvi su tradicija i mišljenje kao takvo. Misao u palanci nije ipak njena, već pozajmljena i varirana toliko puta da je neprepoznatljiva kao misao, odnosno prepoznatljiva kao ne-misao. A primera ima toliko da bi ovaj u nizu naših uzaludnih zapisa mogao da bude traktat o toj agoniji.

Napisao je osioni ruski spahija K. Leontjev u XIX veku da je zaostalost slovenskog istoka najbolja odbrana od „trulog zapada“. Navodio je to kao svoju „misao“ jeromonah J. Popović u XX veku, a poznati pisac D. Ćosić je to uobličio u formulaciju da je „zaostalost naš početni kapital“. I tako u beskraj teče palanačka misao – sve do danas. Jer danas je pomenuti ruski spahija najprevođeniji pisac u Beogradu. Svi se raspamećuju dubinom njegove misli. Mnogo se spahija bavio nama Srbima, a bio je i diplomata na Kritu. Jednom je u audijenciji bičem išibao kolegu iz diplomatskog kora, francuskog veleposlanika Deršea, koji se nepovoljno izrazio o pollitici ruske imperije. Tako to ide – u palanci frak i bič idu zajedno.

Daleke 1922. Isidora Sekulić je napisala „da je zapad ne samo truo, već i mrtav, i da budućnost pripada ruskoj misli. Zapad je rastao i uspeo se na piramidu evolucije i revolucije, a onda mu je došla dekadenca. Ruska osnovna misao, misao o Bogu, nema dekadence. Ta misao obuhvata nas danas sve. Iz te misli, okom i dušom, obuhvatamo i mi sve“. Jednim potezom pera otpisani su i Spinoza i Dekart i vekovi do danas. U Beogradu to ponavljaju iz dana u dan u desetercu, ne sluteći da je R. Konstantinović već opisao „nejunačku smrt deseterca“.

Palanka i dalje veruje sasavim ozbiljno da se Zemlja ne kreće. Napisao je njen Sveti Nikolaj da se „Zemlja zaista ne kreće“ i to godine 1940. u predgovoru za famozno Kremansko proročanstvo, ali to je misao o kojoj se ne sme govoriti, jer u kalendaru SPC taj „svetac“ ima dva zapovedna dana crvenim slovom obeležena . U tom eseju je „svetac“ sa zemljom sravnio i Darvina, iako u hrišćanskoj crkvi jasno stoji da je Darvin u pravu – papa je rimski tu odluku svoje akademije potpisao manu proprio. U palanci je i Crkva palanačka, i Akademija dobrim delom, i sva „elita“. I tu se mnogo ne može, jer palanka ima svoje mere i merila i u njenom numeričkom sistemu ništa ne znači ljudska misao, pa ni religija koja, ako je prava, nikada nije ni nudila primitivni kreacionizam kakav na palanačkom vašaru prodaju đakoni-komesari i paškvilanti-sociolozi kakvih sve više ima. Jedino što se može, to je ponoviti onu reč poluslepoga starca Galileja koga su prineli na žrtvu i bacili u vatru – Ipak se okreće. Presude su tada pisane legalistički precizno, pa tako u završnom pasusu presude Đ. Brunu stoji jasno: „Kazniti dakle brata Đordana blago i bez prolivanja krvi“. To je značilo – na lomaču. Slava Bogu da palanački moćnici to više ne mogu.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 26.02.2009.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)