Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Predsednica vlade Ana Brnabić komentarisala je juče kritike na izmene i dopune Zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji. Te kritike su kod nje prošle lošije od nedavne jetke šale sa poentom da je ona „fikus“ na čelu vlade. O šali je Brnabić razmislila i ocenila je kao – „ozbiljno dobru foru“. Ovako pak Brnabić o kritikama na izmene Zakona o BIA: „Sigurna sam da se novi Zakon o Bezbednosno-informativnoj agenciji u praksi neće pretvoriti ni u šta što je u suprotnosti s vladavinom prava i evropskim putem Srbije… Odredba da direktor BIA vrši sistematizaciju je normalna“. I još: „Ja ne vidim problem da direktor ili rukovodilac bilo koje organizacije za koju ima odgovornost donosi sistematizaciju na način na koji on misli da je dobar“. Iz toga Brnabić zaključuje: „Srbija je na stabilnom putu ka EU i svi naši zakoni su pod lupom Evropske komisije i njenih institucija, tako da je malo moguće da taj zakon vodi u diktaturu i totalitarizam“.

Nije samo to juče rekla Brnabić. Ona se osvrnula i na početak školske godine i neke nove predmete: „Suština uvođenja Informatike je u razvijanju analitičkog načina razmišljanja. Najveći izazov je kako ćemo uspeti da prenesemo tu vrstu razmišljanja i rada na najmlađe jer želimo da stvaramo mlade generacije koje će umeti da analiziraju i rešavaju probleme“. Na stranu to što su analiza i rešavanje problema mentalni procesi složeniji od analitičkog razmišljanja: analitičko razmišljanje samo je jedan element u analiziranju i rešavanju problema. Analiziraćemo ovde šta je problematično u izjavama Brnabić.

Stvar je retoričke aljkavosti i trapavosti reći da je najveći izazov kako preneti na najmlađe veštinu analitičkog razmišljanja. Na to se može uzvratiti pitanjem: a kako se to radilo do sada? Odatle bi onda mogle da slede spekulacije: Brnabić se školovala u inostranstvu, tamo je naučila da razmišlja i sad traži način da svoju veštinu prenese na mlade generacije u Srbiji. Ne verujem da je Brnabić mislila baš to da kaže. To obično govori predsednik republike. Sva je prilika da nije ništa mislila, nego je samo odapela nekoliko praznih fraza o školi, svesna da je ionako nebitno šta će reći. Slično stoje stvari i sa njenim komentarom na kritike o izmenama Zakona o BIA.

Od svih zamerki, Brnabić je izdvojila i odgovorila samo na onu koja se tiče prava direktora da uradi sistematizaciju. „Odredba da direktor BIA vrši sistematizaciju je normalna“, nedvosmislena je Brnabić. Naravno, sistematizacija nije jedini problem u izmenama. Pored sistematizacije, direktor dobija pravo da mimo konkursa zapošljava u BIA; da oblikuje programe za usavršavanje radnika; da utvrđuje merila i načine za procenu rada zaposlenih; da odlučuje o visini plata. A sve to aktima koji su – propisuju izmene – tajni. Povrh svega, same izmene treba hitno usvojiti. Svaka od ovih tačaka je sporna. Svako od ovih ovlašćenja direktora BIA jeste oblast za sebe: teško je zamisliti jednu osobu koja može uspešno da radi u svakoj od njih. Izmene, međutim, baš to pretpostavljaju. Sve to će Brnabić prećutati i praktično slagati kada stvari predstavi tako kao da je problem samo u sistematizaciji.

Ona kaže: „Ja ne vidim problem da direktor ili rukovodilac bilo koje organizacije za koju ima odgovornost donosi sistematizaciju na način na koji on misli da je dobar“. To je „potpuno normalno“, pojačaće svoj stav Brnabić. S ovim „potpuno normalno“, Brnabić nas poziva da njen argument prihvatimo zdravo za gotovo. Nema razloga da na to pristanemo. Nije uobičajeno ni „potpuno normalno“ da svaki direktor dobije pravo da okreće naglavce ustanovu na čije je čelo postavljen, ako pomisli da je to dobro. Naprotiv, ima ustanova čiji zaposleni rade na zadacima koji svojim ciljevima i trajanjem nadilaze radni vek i direktora i zaposlenih. Ravno je revoluciji kada se menja način rada u takvim ustanovama, a BIA je jedna od njih. Takođe, ima organizacija, kao BIA, koje raspolažu posebnom moći. Ta moć se naravno može zloupotrebiti. Zato je važno da se one kontrolišu i spolja, a ne da se ovlašćenjima učine praktično nezavisnim od takve kontrole.

Dakle, i kada BIA tretiramo kao druge „obične“ ustanove, ne podrazumeva se da je „potpuno normalno“ da direktor može tek tako da je sistematizuje. BIA, međutim, nije tek „obična“ ustanova: BIA ima posebnu moć. Utoliko pre direktor BIA ne može imati ovlašćenja skrivena pod velom tajne, koja mu se izmenama pripisuju. Kada se pojavi potreba da se takve organizacije menjaju, to je obično predmet javne rasprave i u tome po pravilu učestvuje više od jedne osobe. To ne sme raditi jedna osoba, a pogotovo ne tajno.

Brnabić nam, recimo to tako, baca prašinu u oči i podmeće neodržive argumente. Stvari postaju još gore kada se u obzir uzme konkretni kontekst. U ovom trenutku direktor BIA je Bratislav Gašić. U objašnjenju izmena stoji da ih treba hitno usvojiti jer zemlji preti opasnost, a ugrožena je i bezbednost građana. Kao ministar vojske, Gašić je pak pokazao da nije u stanju da efikasno štiti bezbednost. On je jedan od dvojice glavnih aktera slučaja „Helikopter“. Sećamo se, tada je bio ugrožen život jedne bebe. Sve se završilo tako što je stradala i beba i još šest odraslih osoba pored nje. Gašić je tada, kako se pokazalo, prekršio obavezne procedure za hitne intervencije i zaobišao lanac komande. Ovim izmenama Zakona o BIA, jednoj takvoj osobi se sada hoće omogućiti da zakonito radi slične stvari. To se hoće uraditi hitno, pod izgovorom da je u pitanju spas zemlje i građana.

Ovaj „analitički“ tok misli, Brnabić pokušava da osujeti jednom smicalicom: „Srbija je na stabilnom putu ka EU i svi naši zakoni su pod lupom Evropske komisije i njenih institucija, tako da je malo moguće da taj zakon vodi u diktaturu i totalitarizam“. Dakle, Brnabić kritičarima poručuje da uzalud troše vreme, jer je EU garant za ispravan rad vlade i skupštine. A sa EU se, kao da veruje Brnabić, ne polemiše. Kada EU nešto kaže ili iza nečega stane, kao što, htela bi u to da nas uveri Brnabić, sada stoji iza izmena Zakona o BIA, onda se o tome više nema šta reći, niti se u to sme posumnjati. Ali, prvo, mi ne znamo da li je iko iz EU video ove izmene. Drugo, ako jeste, pa čak i ako ih je odobrio, kakve to veze ima? I treće, otkud je Srbija „na stabilnom putu ka EU“? Analitičko razmišljanje – za koje se naizgled zalaže Brnabić i navodno bi da ga uvede u škole – podrazumeva da se nijedan uvid i nijedan autoritet ne prihvataju zdravo za gotovo.

U svojoj ispraznosti, Brnabić je ipak uspela da pokaže stanje svesti na vrhu države: zemlju vode ljudi koji ili nisu sposobni da analitički misle ili građane tretiraju kao nesposobne za takvo mišljenje. I u jednom i u drugom slučaju – daleko smo od rešavanja problema.

Peščanik.net, 02.09.2017.

Srodni link: Dejan Ilić – Od Betmena do Supermena


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)