Ovo o čemu se sada pregovara u Evropskoj uniji i što je dovelo do sporazuma o fiskalnom ugovoru 25 zemalja članica jeste prvi korak u stvaranju fiskalne unije. Šta bi to moglo ili trebalo da podrazumeva?

Uporedimo fiskalni okvir koji se sada predlaže u Evropskoj uniji sa onim u Sjedinjenim Državama. Predloženi fiskalni ugovor predviđa da fiskalni deficit zemalja potpisnica ovog ugovora ne može da pređe 0,5 odsto bruto domaćeg proizvoda. To se odnosi na takozvani strukturni bilans koji bi i po postojećim pravilima pakta za stabilnost i rast trebalo da bude u ravnoteži ili u suficitu, osim u uslovima privredne recesije. Šta je strukturni bilans? Pojednostavljeno rečeno, budući da to nije baš jednostavan indikator, trebalo bi da javni prihodi i rashodi budu u ravnoteži kada je privredni rast na nivou potencijalnog. Kako se taj rast računa – ostavimo po strani.

Praktično bi to moglo da znači sledeće. Uzmimo da privredni rast podbaci, to bi trebalo da ima za posledicu manje javne prihode, a to opet dovodi do fiskalnog deficita čak i ako se javni rashodi ne povećaju, do čega bi, međutim, lako moglo da dođe ukoliko, recimo, porastu izdaci za nezaposlene jer se zaposlenost smanjuje. No to još ne znači da se otvara i strukturni deficit jer bi privredni oporavak trebalo da poveća javne prihode i da vrati javne rashode na prethodni nivo. To bi bio ciklični, a ne strukturni deficit.

Ovo fiskalno pravilo ograničava eventualno dodatno povećanje fiskalnog deficita, na primer smanjenjem poreza na 0,5 bruto domaćeg proizvoda. U Americi gotovo sve države moraju da imaju uravnotežen budžet svake godine, što je mnogo strože nego u Evropskoj uniji. Ali zato ne postoji ograničenje na federalni deficit, dok budžet Evropske unije mora da bude u ravnoteži. Sledeći korak bi mogao da bude u tome da evropski budžet liči više na američki.

 
Blic, 01.02.2012.

Peščanik.net, 01.02.2012.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija