Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio je presudu protiv Florence Hartmann za nepoštivanje suda u žalbenom postupku. Francuska novinarka i nekadašnja glasnogovornica i savjetnica glavne haške tužiteljice osuđuje ovu presudu koja postavlja nove granice slobode govora u suprotnosti s međunarodnim standardima i Europskom konvencijom o ljudskim pravima. S ovom konačnom presudom Medunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju je ponovno nametnuo oblik cenzure u svrhu zaštite međunarodnih sudaca od svih oblika kritike.
Pozadina
U kolovozu 2008, Florence Hartmann je optužena za nepoštivanje suda. Bila je optužena ne zbog toga što je objavila postojanje dogovora između Tribunala i Srbije, što je već otkriveno ranije od strane drugih stranih novinara, svrha dogovora je zabraniti objavljivanje najprijekornijih dijelova beogradske arhivske građe iz 1990-ih. Ali Hartmann je optužena zbog toga što je, za razliku od drugih novinara koji su objavili datume i uvjete dogovora, objavila i imena sudaca koji su u to bili uključeni.
U početku je dogovor između sudaca MKSJ i srpske države trebao biti tajan. Njegovo postojanje, međutim, ubrzo je otkriveno u nekoliko javnih sudskih odluka i u proljeće 2007., strani mediji su osudili dogovor koji ne samo da je negirao pravo na javni pristup za povijesnu istinu u beogradskim ratnim dokumentima (zapisnici Vrhovnog savjeta obrane), već je sprječio žrtve da se pozivaju na dokaze iz tih dokumenata kako bi mogli tražiti nadoknadu štete od srpske države.
Nekoliko mjeseci kasnije, u svojoj knjizi Mir i kazna, tajni ratovi međunarodne politike i međunarodnog pravosuđa, u izdanju Flamariona u rujnu 2007. i u njezinom članku Skriveni ključni dokumenti o genocidu, izdanom od strane Bosanskog instituta iz Londona, objavljenom u siječnju 2008, Florence Hartmann dalje raspravlja pojedinosti koje su u različitim fazama dovele do kontroverznog dogovora.
Ona prvenstveno ukazuje na to da su suci zloupotrijebili svoje diskrecijsko pravo kada su favorizirali interes države na neprimjeren i nerazmjeran način na štetu temeljnih prava žrtava i javnosti. Također ističe da je činjenica da su suci priznali svoju pogrešku u primjeni prava. Žalbeno vijeće je pokazalo potpunu nebrigu za pravila kako bi se mogao zadovoljiti zahtjev Srbije da ne otkrije dokaze o sudjelovanju države Srbije u ratu i zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini.
14 rujna 2009, Florence Hartmann je osuđena za nepoštivanje suda, što znači da je svjesno i namjerno utjecala na provođenje pravde, i dosuđena joj je kazna u visini od 7000 eura. Odmah se žalila na presudu koja je negirala potrebnu transparentnost bilo kojeg kaznenog postupka, kao i posebnu zaštitu međunarodnog prava prema slobodi govora kada se raspravlja o pitanjima od javnog i općeg interesa. Prvostupanjska presuda je priznala da se o “tajnom” sporazumu između sudaca MKSJ i srpske države raspravljalo u međunarodnim medijima prije knjige i članka Florence Hartmann i da nijedan drugi novinar nije optužen za to, a Hartmann je osuđena za iznošenje “određe informacije koja nije u javnoj domeni”. (Par 33. prvostupanjske presude), iako se Vijeće nije zamaralo identificiranjem informacije koju je imalo na umu.
U kontekstu žalbenog postupka, međunarodna nevladina organizacija Article 19, promićući slobodu izražavanja i informiranja širom svijeta, založila se kod MKSJ kao prijatelj suda – Amicus Curiae u ovom predmetu, predali su žalbenom vijeću rekapitulaciju općih načela priznatih u ovom području Europskog suda za ljudska prava i međunarodnog prava općenito.
Florence Hartmann nije optužena kao bivša djelatnica Tribunala, već kao autorica spornih djela, u statusu novinara i autora istraživača. Ona nikada nije bila optužena za kršenje povrede čuvanja profesionalne tajne. MKSJ nije negirao je su sporne informacije legitimno dobivene tijekom prikupljanja podataka izvan suda, nakon što je Hartmann napustila sud. Skoro dvije godine je prošlo od prvostupanjske do konačne presude. U međuvremenu, dogovor između Srbije i haških sudaca je zastario nakon što je Beograd odlučio da neće zahtjevati tajnost većine prijepornih dijelova transkripata Vrhovnog savjeta Obrane. U proljeće 2011., MKSJ je te srpske arhive učinio javnim.
Bivša novinarka francuskog dnevnika Le Mond, Florence Hartmann je pokrivala ratove na Balkanu 1990.-ih, a prvu knjigu o Slobodanu Miloševiću napisala je 1999. (Milosevic, la diagonale du fou, u izdanju Denoëla). 2006. godine svjedočila je kao svjedok Tužiteljstva protiv Veselina Šljivančanina, osuđenog za zločine protiv čovječnosti na 10 godina zatvora zbog njegova doprinosa ubojstvima 194 osobe na farmi Ovčara, nedaleko od Vukovara u studenom 1991. Optužujući i osuđujući Florence Hartmann, Tribunal je svjesno i narmjerno odlučio postaviti presedan koji proturječi zakonima u demokratskom svijetu. Po prirodi svog statusa međunarodnog tijela, MKSJ je definitivno stvorio pravni presedan s propisanim mjerilom koje se stoga može legitimno pozivati na ograničenje slobode govora, umjesto međunarodnih standard koji su do sada na snazi. Kao posljedica toga, doći će do sukoba između nove međunarodne sudske prakse i pravila uspostavljenim od strane Međunarodnog suda za ljudska prava osobito članka 10.
H-alter, 21.07.2011.
Peščanik.net, 21.07.2011.
