Žalbeno vijeće Haaškog suda oslobodilo je generale Gotovinu i Markača optužbi za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, za prekomjerno granatiranje i optužbi za zapovjednu odgovornost. “Oslobađajuća presuda je dobra vijest za generale i sve one koji su vjerovali u njihovu nedužnost”, kaže Milorad Pupovac. “Ali, nakon ovoga ostaje pitanje tko je odgovoran za zločine koji su počinjeni nad civilima, razaranje i progone”.
“Malo tko je očekivao ovakav epilog. Ja svakako nisam. Presuda je apsolutno iznenađenje za sve koji su pratili ovo suđenje, osim, dakako, za one koji su tvrdili da je Haag antihrvatski sud i međunarodna zavjera protiv Republike Hrvatske, nadajući se da će Božjom pomoći doći do oslobađajuće presude. Bili su, izgleda, najbliži istini.”, prvi je komentar Zorana Pusića na oslobađajuće presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču od strane žalbenog vijeća Haaškog suda na čelu s Theodorom Meronom.
Sud je odbacio zaključke raspravnog vijeća prema kojima su Gotovina i Markač sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, kao i optužbe za prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca. Sud je Gotovinu i Markača oslobodio i zapovjedne odgovornosti.
Pusić podsjeća kako je presuda donesena odlukom tri naprama dva, što, kaže, sugerira da se tijekom procesa odlučivanja dogodilo duboko neslaganje oko konačne odluke.
“No, ja sam za razliku od mnogih uvijek branio Haaški sud kad je bilo riječi o optužbama za njegovo politički intonirano djelovanje, bez obzira na prijašnje i današnje presude. I dalje ću ostati konzistentan u takvom stavu”, ističe Pusić.
Nemanja Stjepanović novinar je agencije SENSE iz Haaga od 2005. godine. Od prvog do posljednjeg dana pratio je suđenje hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču, pa tako i današnju presudu.
“Skoro je nevjerojatno da jedan sud koji pretendira da se naziva uglednim ima u svom sastavu sudaca s toliko različitim mišljenjima – da dio njih smatra da je postojao udruženi zločinački pothvat tijekom kojeg su počinjena najteža kaznena djela protiv civila, a da drugi smatraju da se ništa od toga nije dogodilo”, kaže Stjepanović, dodajući da je sada na domaćim sudovima da sankcioniranju odgovorne.
“Pošto Haaški sud svojom presudom nije utvrdio tko je odgovoran za protjerivanje više desetina tisuća i ubojstvo nekoliko stotina civila, uništavanje njihove imovine i sprječavanje povratka, ostaje na hrvatskim pravosudnim organima da to utvrde.”
Analitičar Žarko Puhovski mišljenja je kako je ovakva presuda rezultat sadržaja prvostupanjske presude. “Čini mi se da je žalbeno vijeće uvjerljivo ukazalo na greške prvostupanjske presude i bahato postupanje tužiteljstva koje je išlo na sve ili ništa i i koje čak i sad nije ozbiljno odgovorilo na upit o alternativnim oblicima odgovornosti”, kazao je Puhovski.
“Oslobađajuća presuda je dobra vijest za generale, ali i one koji su vjerovali u njihovu nedužnost”, kaže Milorad Pupovac, potpredsjednik SDSS-a. “Ali, nakon ovoga ostaje pitanje tko je odgovoran za zločine koji su počinjeni nad civilima, razaranje i progone, kao što ostaje i pitanje na koji će se način cijela stvar reflektirati na odnose u regiji”, ističe Pupovac, izražavajući pritom pesimizam po pitanju procesuiranja odgovornih za zločine.
“Dosadašnja praksa domaćih sudova je nažalost takva da nam ne daje razloga za optimizam. Da li će se takva praksa promijeniti – to tek treba vidjeti. Ukoliko se međutim odgovorni pojedinci ne procesuiraju, to će predstavljati izrazito teško naslijeđe u odnosima među narodima na ovim prostorima”, uvjeren je Pupovac.
Još pesimističniji je Žarko Puhovski, koji smatra kako je ovim suđenjem u najvećoj mjeri okončana priča o zločinima za vrijeme i nakon Oluje. “Presudom zločini nisu nestali. No, mislim da je stvar u tom kontekstu završena. Vjerojatno ćemo svjedočiti nekom od procesa za konkretne ratne zločine, ali mislim da će se na tome stati”, uvjeren je Puhovski, koji smatra da će tome doprinijeti i atmosfera euforije nakon presude.
“Oni koji su tvrdili da je Haaški sud zadužen za iskrivljavanje povijesne istine i koji su godinama brbljali o politički intoniranom protuhrvatskom haaškom sudištu, sada će pravorijek tog istog suda prihvatiti kao povijesnu istinu. Euforija će dovesti o do toga da se Hrvatska počne ponašati, 15 godina nakon rata, slično kao i Njemačka 60-ih godina 20. stoljeća. Priča je završena i mislim da se u Hrvatskoj neće zapodjenuti ozbiljnije javne rasprave o neprocesuiranim zločinima. A vrijeme prolazi i svjedoci umiru”, ističe Puhovski.
Zoran Pusić također strahuje da će uslijediti pritisak “da se sve zaboravi”. No, isto tako smatra da bi, suprotno tomu, oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču trebala biti dodatan poticaj da se pravi počinitelji sankcioniraju.
“Jer, brojnih zločina je bilo, oko čega bi javnost trebala imati jasan stav. To što su generali oslobođeni u Haagu ne znači da se abolira hrvatsko pravosuđe u traženju pravih počinitelja. U procesu smo ulaska u Europsku Uniju i sve ovo vrijeme nismo imali snage obračunati se s ovim teškim naslijeđem. Ukoliko ova država ne smogne snage da se obračuna s zločincima, to će ostaviti jedan gorak okus i zapravo će se uvijek povlačiti kao teret za ovom državom”, ističe Pusić, ponavljajući kako ni do ovog suđenja vjerojatno ne bi došlo da smo imali snage procesuirati zločine na vrijeme.
U tom kontekstu pozdravio je današnju izjavu premijera Zorana Milanovića, koji je priznao kako je “bilo grešaka za koje je odgovorna hrvatska država, a ne Markač i Gotovina” i kako će “Hrvatska taj dug pravde i ispuniti”.
Documenta: Počinitelji moraju odgovarati
Temeljem donošenja oslobađajuće presude Žalbenog vijeća MKSJ-a u predmetu protiv Gotovine i Markača, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP) žele još jednom istaknuti da kada su u pitanju obitelji žrtava, ne smijemo dopustiti da zločini počinjeni tijekom i nakon VRA Oluja ostanu tragedija bez epiloga.
Za vrijeme VRA Oluja stotine civila su ubijene, tisuće kuća i ostalih objekata je spaljeno, dok veliki broj izbjeglica čeka na povratak u područja iz kojih su otišli (prema podacima UNHCR-a 132.922 povratnika vratilo se u RH, s time da od te brojke 48 posto njih za stalno a ostali tek povremeno obilaze svoje nekadašnje domove).
Neovisno o presudi Žalbenog vijeća u predmetu protiv Gotovine i Markača, obitelji žrtava imaju moralno pravo očekivati da za njihove tragedije i tragedije mnogih drugih počinitelji odgovaraju, bez obzira na kojoj su strani ratovali i u čije ime su zločini počinjeni.
Prema podacima prikupljenima od raznih međunarodnih organizacija, nakon hrvatskih vojnih akcija u bivšim sektorima Zapad, Sjever i Jug u ljeto 1995., približno 200.000 hrvatskih Srba je pobjeglo, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu i nekadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju.
Još jednom podsjećamo odgovorne i hrvatsku javnost na neke poznate, a neprocesuirane zločine poput ubojstava civila u Golubiću, Gošiću, Varivodama i Mokrom Polju na kninskom području, napada na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora i pogibije velikog broja civila, ubojstvima u Komiću na koreničkom području. Za neke su zločine procesi pokrenuti, ali i vraćani na početak, dok se u Zagrebu sudi za zločine u Gruborima.
Naglašavamo i ovom prilikom da je došao trenutak da hrvatsko pravosuđe preuzme potpunu odgovornost za procesuiranje počinjenih ratnih zločina, a hrvatska Vlada osigura obeštećenje civilnim žrtvama rata.
Documenta – Tragedija bez epiloga
Hrvoje Šimičević, H-alter, 16.11.2012.
Peščanik.net, 17.11.2012.
OLUJASLUČAJ GOTOVINA
