Zadnjih nekoliko tjedana u srpskim medijima jedna od glavni tema su – srpski mediji. Sve je krenulo od velikih poplava koje su razorno djelovale na dijelove ove zemlje. Tada su s pojedinih blogova i internetskih stranica netragom počeli nestajati tekstovi koji kritiziraju reakcije Vlade na ove tragične događaje. Najviše je nastradao internetski portal “Peščanik”, koji je uslijed hakerskih napada bio danima u blokadi. Najveći napadi uslijedili su nakon što je portal – koji sustavno kritizira Vladu Aleksandra Vučića – objavio tekst u kojem se ministra unutarnjih poslova Nebojšu Stefanovića optužuje za plagiranje doktorata na privatnom fakultetu “Megatrend”, a potom je otkriveno i kako rektor tog fakulteta ne posjeduje doktorat kojim se hvali u svojoj službenoj biografiji. Prema tvrdnjama ovog portala, hakerski napadi dolaze upravo s adrese spomenutog fakulteta, ali i s desetine drugih adresa izvan Srbije. “Peščanikov” server je i dalje podvrgnut napadima; prije dva dana stranica je ponovno srušena. Aktualna Vlada Aleksandra Vučića pokrenula je istragu o napadima na “Peščanik”, dok ju u isto vrijeme dio javnosti proziva za stvaranje atmosfere koja je dovela do sve učestalijih gušenja medijskih sloboda i cenzure u Srbiji. O situaciji u srpskim medijima te samom Peščaniku, “H-Alter” je razgovarao s jednom od osnivačica kultne radijske emisije “Peščanik” i istoimenog internetskog portala, Svetlanom Lukić.

Kakva je trenutno situacija s Peščanikom?

Napadi su trajali deset dana, a način obaranja sajta se stalno menjao. Sajt trenutno radi, premda se napadi i dalje nastavljaju. Ovih dana ga selimo na novi, moćniji, server. Ne samo zbog toga da bismo se uspešnije branili, nego i zbog velikog porasta posećenosti sajtu. U međuvremenu smo osnovali i pravni tim koji će nas, ako zatreba, braniti pro bono. Ogromna većina naših autora i saradnika takođe radi pro bono… Radićemo i braniti se, po svaku cenu.

Dio medija sugerira kako iza svega stoji Vlada Aleksandra Vučića. Vučić, međutim, najavljuje detaljne istrage protiv hakerskih napada te se ograđuje od svega.

Obaranjem sajta Peščanika “bavili” su se i jedan predsednik Srbije, Boris Tadić, i jedan premijer, Aleksandar Vučić. Pre pet godina, istog dana radio emisija Peščanik nije se mogla čuti praktično nigde u Srbiji, jer je neko ometao rad predajnika; za vreme emitovanja na parkingu ispred Radija B92 demoliran nam je automobil i oboren nam je sajt. Tadašnji predsednik je javno obećao “rasvetljavanje” tih slučajeva, ali se apsolutno ništa nije desilo. Sada je premijer Vučić izrazio “veliku zabrinutost” zbog napada na naš sajt, i ništa se nije desilo. To je i moglo da se očekuje. Jer dok je on uzdisao od brige zbog napada na sajt, njegov ministar kulture i informisanja je tvdio da se dešava da sajtovi padaju sami od sebe, iz nekih tehničkih razloga, a šef odelenja za visokotehnološki kriminal je izjavio da je čitajući razne forume, shvatio da mi, u stvari, imamo neki bedan server. Ovo je stara i dosadna srpska igra u kojoj jedan za vama uzdiše i brine za vaše zdravlje, dok vas njegovi najbliži saradnici tretiraju kao nesposobne idiote koji koriste svaku priliku da se samoreklamiraju i predstave kao žrtve.

Jeste li očekivali ovakvu reakciju nakon objave teksta koji je teško optužio šefa srpske policije za plagijat?

Iako nam je bilo jasno da ćemo zbog objavljivanja teksta kojim se dokazuje da je doktorat našeg ministra policije plagijat biti kažnjeni, nismo se nadale ovako brutalnom odgovoru. To svedoči o našoj gluposti; jer, dovoditi u pitanje integritet bilo kog Vučićevog izabranika, znači da izazivate gnev samog Tvorca. To je bilo jasno našim kolegama iz medija koji su pre nas dobili tekst o plagijatu i odbili da ga objave. Kada smo objavili drugi tekst kojim se dokazuje da je mentor ministra policije Mića Jovanović prevarant i hohštapler, da nikada nije doktorirao u Engleskoj, kao što je tvrdio, kao da je u Srbiji eksplodirala bomba zaostala iz prethodnih ratova. To je i razumljivo jer je sada čuveni univerzitet Megatrend i stvoren u vreme ratova; osnovali su ga ratni profiteri iz Miloševićeve stranke, tj. stranke donedavnog premijera i šefa policije Ivice Dačića. Milioni evra koji su od školarine stizali na račun Megatrenda delimično su odlazili na avione i jahte samog vlasnika, rektora i mentora, ali i na visoke plate sadašnjih i bivših srpskih ministara koji tamo predaju. Džeparac su očigledno dobijali i pojedini mediji i “intelektualci”, a sudeći po najnovijim izjavama, gazda Mića Megatrend je to s razlogom shvatao kao iznuđivanje reketa. Sada, kada je pao u blato, svi pokušavaju da se od njega distanciraju i da što pre zatvore tu priču.

Rektor je u međuvremenu podnio ostavku. Hoće li ovaj slučaj imati političke posljedice i ostavku ministra policije?

Sutradan po objavljivanju teksta o plagijatu ministra policije, Vučić nam je svima jasno stavio do znanja da svog piona neće žrtvovati. Arogancija, agresivnost i glupost koju je tom prilikom demonstrirao bili su signal mnogim učesnicima u “javnoj raspravi” da nišanske sprave podese isključivo prema opskurnom liku Miće Megatrenda. U međuvremenu je Vučić izmislio međunarodnu zaveru za njegovo obaranje u kojoj, osim nas, učestvuje OEBS, opozicija, strani ambasadori, delovi policije, Iluminati, Bilderberg grupa… Neki mediji i deo akademske zajednice i dalje pokušavaju da na sto vrate temu plagijata ministra policije, akreditacije Megatrenda, stanja u obrazovanju u Srbiji…ali sve to bledi pred novim “zaverama” i “mafijama” koje se fabrikuju, sada već na dnevnoj bazi. Očigledno je da se Aleksandar Vučić neće odreći osramoćenog ministra policije, i veliki broj medija svesno ceo skandal svode na aferu sa doktoratom ministrovog mentora.

Kako se po vama ponašala Vučićeva administracija prema medijima i civilnom sektoru zadnjih nekoliko tjedana?

Medijski bataljon srpskog premijera se prestrojio u hodu; najpre su sa zemaljske Srbije prekomandovani u nebesku, odnosno, po internetu su jurili i eliminisali izdajnike. Vučić je urlao na predstavnike OEBS-a koji su “izražavali zabrinutost” za stanje u srpskim medijima, nazivao ih lažovima, delom međunarodne zavere za njegovo obaranje, a policija je privodila blogere zbog “širenja panike” za vreme poplava i zbog vređanja časti poslanika Vučićeve stranke… Posle posete Angeli Merkel, premijerove histerične napade na novinare koji po njemu dobijaju instrukcije od stranih ambasadora kako da mu dođu glave, a samim tim i celoj Srbiji, zamenilo je masovno “spinovanje” u većini medija koje ima za cilj da umanji štetu nanetu Vučićevom anđeoskom i paćeničkom liku.

Dok se Vučićeva vlada poziva da utječe na zaustavljanje cenzure medija, bez obzira tko cenzuru provodi, Srbija ima sve bolje odnose s Bruxellesom, koji se pak zalaže za jasno poštivanje medijskih sloboda. Kako to komentirate?

Za Brisel i Berlin, on je još uvek “kooperativni” partner, sviđa im se tekst koji izgovara povodom Kosova i evropskih integracija, smatraju ga branom proruskim snagama u Srbiji. Dokle god to bude tako, on će u zemlji moći da radi skoro šta hoće. Naravno, kada pretera, kao ovog puta, dobiće packe posle kojih će morati dva puta da razmisli pre nego što zaurla na neku evropsku instituciju ili organizaciju. Na nas može da se dere koliko god hoće, mada je to čist višak: potkupljivanje i zastrašivanje novinara se pokazalo kao sasvim delotvoran miks. Još uvek ne može mirno da spava snom pravednika zbog interneta; tu ne postoje ni Karlovac, ni Karlobag ni Virovitica, a nema ni granice sa EU. Još za vreme predizborne kampanje, neki njegovi manje inteligentni saradnici su se hvalili da imaju vojsku od pet tisuća članova obučenu i opremljenu za ratovanje na internetu. Hvalili su se uspešnim brisanjem nekih video klipova sa interneta, rušenjem blogova… ali im je u međuvremenu neko objasnio da se te stvari rade u ilegali, bez hvalisanja i busanja u junačke grudi.

Kako u tom kontekstu komentirate dosadašnju Vučićevu politiku?

Vučić je hteo apsolutnu vlast i građani su mu je dali. Kada je iz blizine ugledao grotlo nad kojim Srbija visi, jedno kratko vreme je bio relativno sabran, pričao je o deficitu, budžetu, ekonomskim reformama… Kada je voda potopila pola Srbije, biblijskim metaforama je pokušao od nas, ali i od sebe, da sakrije monumentalnu nesposobnost države i njenih institucija da nam sačuvaju živote i makar malo imovine. Pošto je shvatio da neće ući u istoriju kao neko ko je za pola mandata preporodio Srbiju, a u drugoj polovini uživao u zahvalnosti naroda, rešio je da menja sliku stvarnosti. A ko mu u tome može više pomoći nego mediji? Ekonomski slom koji sledi, socijalne tenzije, i gnev izneverenog zaljubljenog naroda će ga podsticati na sve brutalniji obračun sa medijima i novinarima koji su, s razumevanjem, gledali film Matrix.

Kako drugi mediji izvještavaju o ovim temama?

Za ovih nekoliko dana, čitanost Peščanika je enormno porasla, pa ostali mediji više nisu mogli da ignorišu tu temu, ona je bila svuda… Kada su shvatili da bi im dalja odbrana “doktorata” rektora Megatrenda mogla doneti više štete nego koristi, odlučili su da ga žrtvuju da bi sačuvali “doktorat” ministra policije, a time, ne samo svetački oreol Aleksandra Vučića, nego i saradnika koji će mu trebati u konačnom obračunu u vrhu policije koji se spremao.

Jesu li ovakvi slučajevi dio šire medijske slike u Srbiji i pripadajućih medijskih sloboda?

Posle pada Miloševića, ni “demokratskim” vlastima, a ni građanima, nikada nije postalo jasno čemu bi mogli da koriste slobodni mediji. Za deceniju i po, mi nismo uspeli da se izborimo ni za to da se jasno zna ko je vlasnik kojeg medija. Još uvek su to tetke, stričevi, nepostojeće firme, advokatske kancelarije… U takvom vlasničkom cirkusu, novinari po definiciji moraju biti klovnovi koji za sitan novac zabavljaju publiku.

Kako je novinarima i neovisnim medijima bilo za vrijeme Borisa Tadića i koja je razlika između aktualne vlasti i one koja joj je prethodila?

Dugogodišnja vladavina Demokratske stranke, Borisa Tadića i njegovog dvora, napravila je mehanizme za kontrolu medija. Vučić ih je sve preuzeo i dodao na to svoj radikalski i šešeljevski “šarm”. Uostalom, iskustvo u satiranju medija sticao je dok je bio Miloševićev ministar informisanja; sada kada nije samo mali od palube nego kapetan, samo mu nebo može biti granica. Politički i finansijski pritisci i ucene uništili su većinu medija još za vreme Tadićeve vladavine. Cenzura je mnoge, nekada nezavisne medije, pretvorila u olupine. Međutim, novi gospodar Srbije, shodno svojoj političkoj biografiji i karakteru, više igra na zastrašivanje nego na podmićivanje. Ako se ovako nastavi, za pacifikovanje medija novac mu više neće ni biti potreban, biće dovoljno samo da zaurla, ili da preteći zaćuti između dve rečenice u kojima najavljuje obračun sa “medijskom mafijom”. U toj sintagmi se mogu prepoznati svi: i oni novinari koji rade za druge partije, druge delove državne bezbednosti, tuđe tajkune…ali i mi koji pitamo, na primer, da li su broj žrtava i materijalna šteta od poplava mogli biti manji da je država na vreme radila svoj posao, ili:  da li na mestu ministra policije može da ostane prevarant.

Mogu li se povući paralele između novinarske struke u Srbiji s onima u drugim državama na Balkanu?

Koliko mogu da vidim, stanje u medijima u okolnim zemljama je srukturno veoma slično. Kao što sam verovala da se pred Haškim sudom mora suditi i novinarima za ratne zločine počinjene za vreme ratova devedesetih, tako i sada mislim da mnogo novinara sa Balkana čini smrtni greh učestvjući u razaranju svojih država, njihovih institucija, elementarnih moralnih normi… U stvari, u pravljenju i održavanju tog lanca ishrane u kome, sada već milioni ljudi, zauzimaju veoma loše mesto.

H-Alter, 25.06.2014.

Peščanik.net, 25.06.2014.

SVETLANA LUKIĆ NA PEŠČANIKU

PLAGIJATI