Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Pre neki dan sam se, kao jedan od na sreću brojnih koji su to učinili, oglasio u medijima povodom orkestrirane žestoke kampanje čiji je predmet, zapravo žrtva, novinarka, zamenica glavnog i odgovornog urednika novinske agencije Fonet Tamara Skrozza.

Protiv nje se danima vodi medijska kampanja kojom joj se ozbiljno ugrožava bezbednost, zato sam apelovao da nadležni na to ne reaguju bez odlaganja.

U medijskoj kampanji dirigovanoj iz jednog centra se perfidno, bez osnova insinuira da je pretila smrću predsedniku republike, odnosno ugrozila njegovu bezbednost. Za navedene optužbe nema ni pravnog ni faktičkog osnova. Akteri kampanje se pozivaju na iz konteksta istrgnut deo njene izjave koji se inače odnosi na događaje od pre skoro četvrt stoleća u kojoj nije pominjala ničije ime i prezime i ničiju funkciju, koja ne sadrži nikakav poziv na nasilje, pogotovo ne pretnje smrću bilo kome.

Razume se da su pretnje, stvarne i ozbiljne, bez obzira kome su upućene, uvek za osudu. Ali upravo zato ništa manje je za osudu neosnovano insinuiranje i optuživanje nekog da ugrožava bilo čiju bezbednosti.

Propagandni aparat vlasti već duže vremena vodi kampanju u prilog tvrdnji da je predsednik Srbije izložen dehumanizaciji i pretnjama po život. Jedan od neizbežnih efekata te kampanje je stvaranje i pothranjivanje atmosfere obračuna sa neistomišljenicima. Pri tom kreatori kampanje neodgovorno ignorišu istorijski proverenu činjenicu da je to, pogotovo u već antagonizovanom društvu rizično i opasno. I šta više, svim što rade nagoveštavaju da će kampanju čak i dodatno zaoštriti.

Kampanjom protiv Tamare Skrozze se ugrožava njena bezbednost ali Istovremeno i šalje preteća poruka svim drugim novinarima i svakom ko sebi dopušta da se kritički izražava o vlasti. Tim se ugrožava ustavom zajamčene sloboda izražavanja pa je nedopustivo da nadležni povodom toga ćute, da na to ne reaguju. Jedino gore od toga je da reaguju pogrešno, na servilan način. A u međuvremenu su reagovali upravo tako.

Zaštitnik građana je našao za shodno da u jeku kampanje protiv Skrozze naglasi da „uvrede i pretnje koje se upućuju predsedniku Vučiću“ govore da su digitalne platforme prostor za obračun sa neistomišljenicima. Pretnje koje se već dugo i često i masovno upućuju nekim drugim građanima njihov Zaštitnik nije ni komentarisao ni pominjao.

Ministarstvo za kulturu i informisanje otišlo je još dalje. U izjavi Tamare Skrozza prepoznalo je „govor mržnje i/ili poziv na da se izvrši nasilje“. Doduše, suočeno sa činjenicama, konstatovalo je daje to jeste učinjeno „implicitno“ ali je ipak to izabralo kao primer.

Opaka je stvar upuštanje vlasti u subjektivno tumačenje i kvalifikovanje „implicitnih“ sadržaja izjava neistomišljenika. Nakon toga ostaje još samo to da počne da im „čita“ i „tumači“ i neizrečene misli, skrivene unutrašnje psihičke sadržaje. I da na njih oštro reaguje. To je bi bilo gde bilo apsurdno i opasno a pogotovo u zemlji gde u izjavi predstavnika vladajuće stranke u kojoj se eksplicitno kao izdajnici i strani plaćenici označavaju konkretni ljudi i kaže „šaljemo jasnu poruku i domaćoj i stranoj javnosti da ćemo te ljude staviti u vreću koji su sami sebe stavili i udaraćemo sve dok vreću ne pocepamo“ nadležni vide samo metafore i hiperbole, slobodno „korišćenje stilskih figura“.

Iz Stalne grupe za bezbednost novinara stiglo je bitno drugačije saopštenje. Ocenjeno je da je u pitanju otvorena hajka, sa ciljem da se zastraši i Skrozza i novinarke i novinari koji se na profesionalan način bave novinarstvom kao i da je „time stvorena i atmosfera da je opravdan bes svake psihički labilne osobe ili jednostavno osobe koja želi da zaštiti predsednika od napada koji nije postojao ni u mislima Skrozze“. Ukazano je da se „identične hajke redovno vode protiv desetina novinarki i novinara“, i da su to, „slučajevi u kojima se, u svakom trenutku, može očekivati drastična eskalacija nasilja“.

Ali to saopštenje je samo „saopštenje novinarskog dela Stalne grupe“. Ta evidentna nespremnost članova grupe iz tužilaštva i MUP-a da saopštenje podrže, jasna podela grupe na novinare i „vlast“, dovodi, kao i u slučaju prethodne dve institucije, u pitanje sam smisao njenog postojanja.

I ličnu bezbednost i slobodu izražavanja Ustav jemči svim građanima, ne samo predsedniku i njegovim sledbenicima. Zato je i važno i nužno da što više građana zahteva da ustavne garancije budu stvarnost a ne puke floskule. Kao i da s tim u vezi, jasno poruče da im ne trebaju, da ne žele da finansiraju, „ukrasne“ institucije koje umesto da štite njihova prava servilno povlađuju onim koji ta prava ugrožavaju.

U suprotnom, (kako je to „lepo“ rečeno, u saopštenju novinarskog dela Stalne grupe za bezbednost novinara) „sve što se danas događa Tamari Skrozza događaće se svakom građaninu. Budite sigurni u to“.

Peščanik.net, 02.08.2024.

Srodni link: Ljubodrag Stojadinović – Tajne oktobarske noći

SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)