Samo dan nakon što je Ambasada SAD u Beogradu javno čestitala vladama Srbije i Crne Gore na hapšenju najtraženijeg balkanskog bjegunca Darka Šarića, oglasile su se saopštenjem i njihove američke kolege iz Podgorice. Ali, ne povodom afere Šarić, već zbog – slučaja Telekom.

Možda je čudan tajming oglašavanja Ambasade SAD u Podgorici tek koincidencija. Moguće da u tome ne treba tražiti neke skrivene političke poruke iako neubjedljivo djeluje propratno objašnjenje Ambasade – u danu kada su svjetski mediji izvještavanje o hapšenju Šarića tretirali kao apsolutni prioritet – da je javno obraćanje povodom slučaja Telekom posljedica „interesovanja medija“. U politici se, u diplomatiji posebno, poruke šalju ne samo time što se kaže, nego i kada se to kaže.

Kako god bilo, i sama sadržina saopštenja Ambasade SAD u Podgorici bila je dovoljan razlog za političke turbulencije u Crnoj Gori, da već pomalo zamireni slučaj Telekom gotovo u jednom danu ponovo preraste u aferu Telekom.

Crnogorski mediji su već naslovima tekstova fokusirali suštinu: Ambasada SAD tvrdi da dokazi o podmićivanju postoje u spisima Komisije za hartije od vrijednosti i berzu SAD, a crnogorsko Tužilaštvo, eto, uporno odbija da ih vidi, istraži i procesuira odgovorne. I opozicija nije imala dilema. „Korupcija se desila u našem dvorištu, zar to treba da nam kažu američki istražni organi? To je sramota!“ – ustvrdio je Mladen Bojanić, jedan od lidera Pozitivne Crne Gore. Njegov opozicioni kolega, prvak SNP-a Srđan Milić jetko je konstatovao da „farsu treba završiti – ko god je kriv, mora da odgovara!“ A predsjednik Nove i jedan od čelnika Demokratskog fronta Andrija Mandić otišao je korak dalje i najavio je da će ta politička grupacija već tokom ove sedmice zatražiti da se – „zbog postojanja novih dokaza u aferi Telekom“ – formira novi anketni odbor Skupštine Crne Gore koji bi se bavio novim detaljima.

Pod teretom javnih prozivki u petak popodne vanrednu konferenciju za medije sazvala je specijalna tužiteljka za organizovani kriminal Đurđina Ivanović. Njena kratka, precizna, izjava je potpuno odudarala od sadržine saopštenja Ambasade Sjednjenih Američkih Država.

Nema dokaza da je u privatizaciji Telekoma od strane crnogorskih zvaničnika izvršeno bilo koje krivično djelo, odnosno da je izvršeno koruptivno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti – kazala je Ivanović, objašnjavajući da se već pet mjeseci prevodi dokumentacija koju je proslijedila Ambasada SAD, ali da je najveći dio spisa, čak 80 odsto, vezan za slučaj u – Makedoniji. „U tom što smo dobili, nijesmo našli da je izvršeno krivično djelo“, bila je kategorična specijalna tužiteljka, ostavivši rezervu da govori o spisima koji su do sada pristigli u Tužilaštvo.

Dvije institucije – Ambasada SAD i Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal – dvije verzije. Gdje se krije istina?

Saopštenje Ambasade SAD u Podgorici, kako će pokazati kratka analiza, zaista zahtijeva dodatna pojašnjenja.

Pođimo od osnovne činjenice. Prvi put je sa zvaničnog mjesta, od glasnogovornika američke adminstracije, crnogorska javnost i zvanično saznala ključni podatak vezan za predmet zvaničnog naziva „SEK protiv Štrauba No: 11-cv-9645-RJS“. Radi se o postupku koji Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEK) vodi u građanskoj parnici protiv bivših menadžera Mađar Telekoma Eleka Štrauba, Andraša Baloga i Tamana Morvaija pred Okružnim sudom u Njujorku za navodno podmićivanje crnogorskih i makedonskih zvaničnika prilikom privatizacije tadašnjih državnih preduzeća Telekom Crne Gore i Telekom Makedonija.

Dakle: 19. marta Ambasada SAD je nedvosmisleno potvrdila i pojasnila ono što je, koju sedmice ranije, tek najavio i njemački ambasador Pijus Fišer: da je SEK obavijestio Sud u Njujorku, nadležnog sudiju Ričarda Salivena da – „u cilju racionalizacije svojih činjeničnih tvrdnji“ – definitivno odustaju od postupka u Crnoj Gori i da će „u ovom predmetu bazirati svoju tužbu u potpunosti na tvrdnjama povezanim sa Makedonijom“.

Zanimljivo, o odluci da digne ruke od priče o podmićivanju u Crnoj Gori, SEK je Vijeće odbrane obavijestila 20. januara, a Sud u Njujorku 24. januara. (vidi faksimil dopisa). U dopisu pomoćnika za Pravne sporove Komisije za hartije od vrijednosti i berzu Roberta I. Dodža detaljnije se ne navode razlozi kojim su se rukovodili u SEK, ali se zato izričito kaže da oni više „neće slijediti svoje činjenične navode u vezi sa korupcijom u Crnoj Gori“.

Ukratko: tim odustajanjem od postupka za podmićivanje u Crnoj Gori Komisija za hartije od vrijednosti usmjerila se samo na dokazivanje moguće korupcije tokom privatizacije u Makedoniji. Da je saopštenje Ambasade SAD završeno tom informacijom, možda saga zvana slučaj Telekom ne bi dobila novu dimenziju.

Ali, đavo se uvijek krije u detaljima, čak i diplomatskih saopštenja. Prošlonedjeljno, američko, sadrži bitan dodatak: dvije tvrdnje koje do skora nijesu bile uobičajen vid komunikacije američkog diplomatskog predstavništva i crnogorskih državnih institucija.

„Komisija za hartije od vrijednosti i berzu, je međutim, došla do dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori“ – kažu iz Ambasade SAD uz ultimativni nalog crnogorskoj vlasti – „da sprovedu potpunu istragu i privedu pravdi sve koji su krivi u ovom slučaju“.

To ovoj priči o Telekomu daje sasvim drugi tok. U prethodnim javnim obraćanjima, Ambasade SAD i američke Komisije za hartije od vrijednosti i berzu – kada je bilo govora o optužbama za korupciju – uvijek se pedantno govorilo o činjeničnim navodima kojima raspolaže SEK. Isti termin koristi Ambasada SAD i 5. marta u odgovoru na upit dnevnog lista „Pobjeda“…

Termin dokaz se pojavljuje tek u saopštenju 19. marta. Nespretno upotrijebljen termin ili spretno provučena namjera?

Naime, i u Sjedinjenim Američkim Državama, baš kao i u Crnoj Gori, postojanje dokaza o nečijoj krivici ili nevinosti isključivo utvrđuje – nadležni sud. U slučaju Telekom, Okružni sud u Njujorku, kako piše na zvaničnom sajtu, proces protiv mađarskih državljana u slučaju navoda o podmićivanju u Makedoniji (!) planira da okonča 2015. godine. Pošto je SEK odustala od Crne Gore, a nastavila slučaj što se tiče Makedonije, iako je ista vrsta jurisdikcije američkog pravosuđa nad Crnom Gorom i Makedonijom, osnovano se postavlja pitanje: kada su, kako i zašto raniji činjenični navodi u slučaju Crne Gore sada postali dokazi i gdje su ti dokazi? To je već teže rastumačiti.

Crnogorsko se tužilaštvo u dva navrata jasno odredilo o podmićivanju u Crnoj Gori, kada je u pitanju privatizacija Telekoma: još 2012. godine tadašnja vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić je kazala, na saslušanju pred Anketnim odborom Skupštine, da u dostavljenim spisima iz SAD „ne postoji biće krivičnog djela ni za jednog crnogorskog državljanina“. Godinu i po kasnije, u prošli petak, i specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović ponavlja da „nema dokaza za bilo koje koruptivno krivično djelo“.

Teoretičari zavjere će odmah konstatovati da je domaće tužilaštvo – baš kao i cjelokupno crnogorsko pravosuđe – čvrsto u raljama domaćih političara na vlasti (čitaj: Đukanovićevog DPS-a) i da su pod političkim pritiskom domaći tužioci „obnevidjeli“. Tačnije: da svjesno prećutkuju postojanje dokaza. Možda će neko naći da ima logike i u tim tvrdnjama.

Samo, što se onda desilo sa američkim tužiocem Robertom I. Dodžom, zastupnikom Komisije za hartije od vrijednosti: zbog čega je, ako zaista postoje dokazi, odustao „u potpunosti“ od postupka kada je Crna Gora u pitanju?

Teško je povjerovati da će se bilo koji tužilac na svijetu, koji je već pokrenuo postupak, tako lako odreći spora ukoliko raspolaže dokumentima, dokazima, koji potvrđuju njegovu tužbu. Još je teže razumjeti odustajanje od Crne Gore, a nastavak u slučaju Makedonije ako je pretpostavljeni iznos novca datog na podmićivanje crnogorskih „vladinih službenika“ 7,35 milona, a u Makedoniji „samo“ 4,5 miliona eura. Ko bi se, pod krinkom „racionalizacije postupka“ svojevoljno odrekao većeg dijela spora? Osim u jednom slučaju: kada postoje tek ozbiljne indicije (čitaj: činjenični navodi) čije je dokazivanje na sudu vrlo neizvjesno.

Da li je to bio osnovni razlog što je SEK odustao od postupka u slučaju Crne Gore? Saopštenje američke diplomatske misije u Podgorici u tom dijelu nije pomoglo razumijevanju slučaja Telekom.

Ipak, saopštenje je najzanimljivije – na samom kraju.

„Ambasada Sjedinjenih Američkih Država poziva crnogorske vlasti da sprovedu potpunu istragu i privedu pravdi sve koji su krivi u ovom slučaju“ – upozoravaju se crnogorski istražni organi na kraju saopštenja.

Teško je drugačije pročitati posljednju rečenicu saopštenja Ambasade SAD osim kao javnu naredbu koju treba verifikovati kroz crnogorski pravosudni sistem. Da je presuda u Njujorku već donešena i pravosnažna, stav Ambasade SAD bi se mogao i morao tumačiti kao dobronamjerna pomoć američkih prijatelja da se Crna Gora uhvati u koštac sa korupcijom u svom dvorištu.

Ovako, djeluje kao otvoreni pritisak. Jer, Okružni sud u Njujorku nije i neće – makar neće do početka 2015. godine – proglasiti krivim ni Eleka Štrauba, ni Andraša Baloga niti Tamana Morvaija. Što će reći da krivaca na sudu za sada – nema. A, čak i u slučaju da sudija Ričard Saliven usvoji tužbu i kazni bivše menadžere Mađar Telekoma, ta će presuda biti na osnovu sudski utvrđenih dokaza o podmićivanju u Makedoniji, jer je – kao što je već rečeno – Komisija za hartije od vrijednosti i berzu SAD odustala od postupka u Crnoj Gori. Drugim riječima: krivaca iz Crne Gore u postupku pred američkim pravosuđem – kako sada stoje stvari – neće ni biti.

Uprkos tome, Američka ambasada traži da se – „krivi privedu pravdi“!? Koji krivci – ostalo je tajna. U pokušaju identifikacije „osoba koje treba privesti pravdi“, Portal Analitika je uputio Ambasadi SAD nekoliko pitanja sa željom da se, konačno, saopšte imena i prezimena tih „kriminogenih“ osoba. Uzalud. Uprkos ljubaznom i brzom odgovoru, na pet pitanja Portala Analitika iz Ambasade SAD je stigla birokratska poruka – već ispričana priča, iscjepkano saopštenje objavljeno 19. marta koje je i stvorilo nedoumice.

I kad već nema dodatnih zvaničnih pojašnjenja onda se, prirodno, roje kuloarske priče i intrige, poput one koju je plasirao srpski tabloid Informer da je za sporne formulacije u saopštenju kriv – domaći igrač, politički ostrašćeni činovnik američe ambasade, te da je zbog „diplomatskog incidenta“ ambasadorka Sju Kej Braun morala da se izvinjava ministru vanjskih poslova i integracija Igoru Lukšiću.

No, ta je priča opovrgnuta istog dana i od američke ambasadorke koja je potvrdila da saopštenje u potpunosti odražava „stav američke vlade“, ali i crnogorskog ministra koji je saopštio da nije bilo „nikakvog sastanka sa američkom ambasadorkom“.

Nije, dakle, bilo greške u prevođenju saopštenja Ambasade SAD sa engleskog na crnogorski, ali je očito da je mnogo toga što bi trebalo da ukaže na istinu o slučaju Telekom – izgubljeno u prevodu. Negdje na relaciji Berlin (Dojče Telekom) – Budimpešta (Mađar Telekom) – Njujork (SEK) – Podgorica (Crnogorski Telekom, Vlada)…

I u tom smislu, saopštenje Ambasade SAD nije doprinijelo da se otkriju neki novi detalji. Naprotiv, više liči na zaplitanje raspleta. Valja, dakle, vrlo brzo očekivati dodatna saopštenja, iz inostrastva i iz domaćeg dvorišta. Samo, valjalo bi da pruže neki odgovor, a ne da otvaraju nove dileme. Ako je, stvarno, svima cilj puna istina o slučaju Telekom.

 
Analitika, 25.03.2014.

Peščanik.net, 27.03.2014.