Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

O svetu saznajemo samo onda kada predsednik zemlje boravi u njemu. Pa i tada saznajemo mnogo više o predsedniku – o svetu samo onoliko koliko nam on prepriča.

Ukoliko se taj manir (ili taj predsednik) ne promeni, vesti bi uskoro, umesto rubrika, mogle imati naslove kao slikovnice. Predsednik u avionu: on me je fotografisao i objavio „evo ga psihopata tu i tu“, kad sam se okrenuo, počeo je da se trese od straha, nije smeo da pogleda nikog. Predsednik u Njujorku: izveo sam ćerkicu na večeru, ja sam običan čovek koji usred noći obilazim knjižare, zatvorene, ne volim ono ninu-ninu (onomatopeja policijske sirene – prim. autora). Predsednik u Berlinu: ne jedem, ne spavam, u grču popijem tek jednu čašicu dunje umesto da slavim ko čovek…

Samo se sportske vesti neće promeniti. Osim ukoliko predsednik države ne počne da se takmiči i sa sportistima kao što se sada takmiči sa svima ostalima – političarima, studentima, doktorima nauka, javnim ličnostima… U tom slučaju, vesti iz sporta bi takođe mogle postati izveštaj o vođostanju. Pa da i u sportskoj rubrici saznajemo šta je jeo, šta je hteo, šta sanja a šta mu se događa među javom i med snom: „Predsednik kao Marija na Prkosima – srcem krenuo protivu betona.“

Srećom, tom trendu se odupiru bar tabloidi. Doduše, jesu oni, kao nečasni izuzeci, izveštavali i o primarnim polnim karakteristikama predsednika države, ali su zato sada jedini koji svakodnevno objavljuju šta kažu i predsednici drugih država, a ne samo šta kaže predsednik naše. Pa tako Putin svakog bogovetnog dana izjavljuje da će ratovati zbog nas, a u međuvremenu nam i dostaviti svekoliko naoružanje, dok Tramp neparnim danima najavljuje da će ratovati protiv nas, a parnim da će nam vratiti Kosovo.

No, izgleda da vlast misli da je i ovo malo informacija koje se probiju do nas – previše informacija. Pa je odlučila da retko dobar, a retko kad poštovan Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja unazadi i uneredi ne bi li izmenama zakona o dostupnosti informacija – informacije postale još nedostupnije javnosti.

Jer sve što treba da znamo – prepričaće nam predsednik države. „Nigde ne piše da će se ZSO formirati po kosovskim zakonima“ (osim u Briselskom sporazumu na sajtu vlade). „Oduzimanje aerodroma Nišu nema veze sa koncesijom beogradskog“ (osim što će, po svedočenju pomoćnika ministra, država plaćati koncesionaru ako niški aerodrom ima milion putnika). „Bilo je više ponudi za jelku“ (bila jedna), „ništa gluplje u životu nisam čuo“ (bio plagijat), „umrli prirodnom smrću“ (bili potopljeni) i tako dalje i tako dalje i tako dalje…

Peščanik.net, 16.04.2018.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)