Prvoga oktobra 2008. godine, brčanski su Bošnjaci  tokom dana obišli groblja-mezarja i odali počast poginulim šehidima. Predveče su u njihove domove počeli pristizati gosti. Na našu radost, u Brčkom se još uvijek gosti ne dijele po naciji. Još uvijek u bošnjačke domove dolaze Srbi i Hrvati na Bajrame, a Bošnjaci uzvraćaju posjete o Božiću i Uskrsu, odnosno Vaskrsu. Oduvijek je tako bilo i biće ako pitate Brčake, stare, normalne Brčake.

Dobri naš gradonačelnik, inače SDP-ovac (multinacionalna BiH stranka), iskoristio je priliku da odmori dušu na koncertu Ilahija i Kasida u brčanskom Domu kulture. Nije mu bilo lako, mora se priznati, za vrijeme ramazanskih dana. Tolike je skupove obišao, vatrene govore održao snažno gestikulirajući, kilometre i kilometre prešao, a sve to, kažu, posteći. O alkoholu nije ni pomislio, taman posla, gluho i ćoravo bilo! To što je često rumen u licu kao ruža, to je od napora i hladnih vjetrova, lažu dušmani da pije. Pa ne bi ga valjda televizija snimala u prvom safu džamije samo zato da bi kasnije zle duše mogle da mu se smiju iza leđa.

Njegov ljuti protivnik, naslednik i velikopoklonik Radovana Karadžića, odlučio je, kao rođeni demokrata, da, sa sve svojim koalicionim partnerima, komšijama Bošnjacima, uveliča ovogodišnji Bajram.

Priredio je vatromet da se sve treslo! Nostalgičari su se u trenucima slavlja u sjećanjima vratili u hrabre devedesete. One kojima šareno nebo puno eksplozija nije bilo dovoljno, na put u prošlost odveo je čuveni pjevač Baja Mali Knindža, sa svojim još čuvenijim repertoarom, poznatim svim ljubiteljima Karadžića, Mladića, Miloševića i njihovih herojskih djela. Neki čudni ljudi posmatrali su sve to iz prvih redova i uživali.

Izdvojen od svih ovih dešavanja, neki lucidan Brčak (ili više njih), uspio je na vrlo jednostavan način da dođe u centar pažnje i postane hit vijest lokalne HIT televizije. Nije mi poznato za druge krajeve, ali što se tiče Brčko Distrikta, na originalan način je pokazao sav sjaj i bijedu ovogodišnjih izbora. U centru grada zalijepio je plakat sa natpisom: Jeftino prodajem glas! Umjesto potpisa, ostavio je broj mobilnog telefona. Čaršija je reagovala, ispod njegovog broja našlo se još nekoliko brojeva mobilnih telefona.

Nije sad ni bitno da li su brojevi tačni ni koliko ih tačno ima. Bitno je da je raja  glasno i jasno rekla da joj je dobro poznato da se glasovi birača kupuju. Pitanje je samo ko ih kupuje i koliko je spreman da plati. Neko odmah, nekoliko desetina maraka, neko nakon izbora -ako bude zadovoljan asfaltom i uličnom rasvjetom.

Ovim plakatom je probuđena nada da će se glasači u nedjelju 5. oktobra sjetiti narodne poslovice:

Ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji.

 
Peščanik.net, 04.10.2008. 

Leave a Reply