Sjećam se jednog mladog momka koji je, bijesan na Tuđmanovo dodvoravanje Muslimanima u cilju sklapanja pakta protiv Srba, odlučio da mu napiše pismo. Počeo je sa: „Selam tebi hećime Tuđmane…“ Dalje se ne sjećam, znam samo da je, mlad-naivan-zbunjen, pismo uručio tadašnjem predsjedniku omladine u Brčkom Admiru Muminoviću-Mikiju. Ne znam šta se sa pismom dalje desilo, ali sumnjam da je dalje od Mikija i otišlo; ili je bačeno u smeće ili je vrlo brzo zatureno i izgubljeno, slično kao što je i Miki u narednim godinama izgubljen među strankama, koje je mijenjao i koje su njega mijenjale i zaturile na neko vrijeme.
Možda se ne bih ni sjetio te sitnice da ne pročitah vijest o gostovanju Denisa Tanovića u emisiji kod Željke Ogreste. Žao mi je što nisam gledao emisiju, a ni snimka, zasad, nema na netu. Uglavnom, nakon što je nadobudna novinarka, negirajući i postojanje BiH i bosanski jezik, u namjeri da poentira zamolila BiH oskarovca da joj kaže nešto na bosanskom jeziku, „ako takav jezik postoji“, Tanović je mirno upitao svoju domaćicu: „Da li vama, po đahkad, na sabahu, čuna padne na pamet?“
Nakon ovog pitanja-odgovora za Oskara, nastao je tajac, a šokirana voditeljica je napustila sopstvenu emisiju koja je tako i prekinuta. Bivalo je, doduše, da uvrijeđeni gosti napuste emisiju, ali da „nokautirani“ voditelj napusti svoju (i to autorsku) emisiju, toga, priznaćete, još nije bilo.
Svoj mali show imala je ovih dana i članica Komisije za praćenje Zakona o spomenicima i simbolima Brčko Distrikta BiH, Mirjana Perkanović. Nakon što je u ime komisije odbila zahtjev za postavljanje Spomen ploče civilnim žrtvama rata u brčanskoj Luci, ona je izjavila da natpis na ploči ne odgovara istini. Po njoj nema dovoljno dokaza za postavljanje spomen ploče na kojoj piše:
Da se ne zaboravi, da se ne ponovi! Za vrijeme agresije na BiH 1992-95, srpske vlasti su na ovom mjestu formirale logor u kojem su vršene nezapamćene torture nad 3.000 Bošnjaka i Hrvata. Savez logoraša BiH, Brčko Distrikt, 07.05. 2006.
Po njenom mišljenju, nije dovoljan dokaz ni to što je nekoliko lica osuđeno za ratne zločine koje su izvršili, pored ostalog, i u Luci, a sporan je i broj žrtava koji se pominje. Ko zna, možda je ona bolje upućena, pa bi trebalo povećati broj.
Zatočenici Luke su odvođeni iz svojih kuća, sa svojih radnih mjesta, iz brčanske bolnice ili sa ulice. Pretraživan je svaki ćošak grada kako bi se pronašlo što više žrtava. Hapšenja, tortura i ubistva vršeni su nedeljama i, prema svemu sudeći, planski, jer su stalno pravljeni nekakvi spiskovi za hapšenje i dalje postupanje. Za ove zločine postoje dokazi, postoje osuđeni zločinci i na internetu možete pronaći niz svjedočenja pred kamerama, od Redžića i Čelosmanovića pa do najnovijeg, Hasanovića.
U knjizi Brčko – sedam krugova pakla, Brčak Muhamed Mujkić na 573 strane iznosi dokumentaciju o organizovanju zločina i njihovom izvršenju i svjedočanstva preživjelih žrtava torture. U knjizi se navode i imena učesnika u tadašnjoj vlasti, izvršioci zločina, ali i oni koji su svojim perom prikrivali istinu i faktički bili saučesnici u svemu tome. Ako Marija Perkanović i oni za koje ona tvrdi da ih predstavlja sumnjaju da su u brčanskoj Luci izvršeni ratni zločini, eto im dokaza. A ako tvrde suprotno, onda mogu da tuže i autora knjige i svjedoke za lažno svjedočenje. Ako ne, onda treba da priznaju da nema ničeg spornog u tekstu Spomen ploče i da se slože sa njenim postavljanjem.
Sa druge strane, imamo zločin nad Srbima u Bukviku. Ovaj zločin se desio u jednom danu, nije bilo nikakvih spiskova i višenedeljnih hapšenja i torture. Bez obzira na to, nesporno je da je to bio zločin. O tom i drugim zločinima nad brčanskim Srbima Beograđanin Ilija Simić na 183 strane govori u svojoj knjizi Dosije Brčko. Između ostalog, on piše da je iz Bukvika protjerano 97 domaćinstava sa 291 članom. A Marija Perkanović pominje 2.500.
Na 38. strani svoje knjige, Simić nabraja imena 401-og odgovornog za zločine nad brčanskim Srbima. Bez obzira što je pisana kao neki činovnički izvještaj, trebalo bi pročitati i ovu knjigu. Možda se i tu neko nađe bez razloga prozvanim pa presavije tabak, ili možda nađete nekog komšiju ili prijatelja na spisku, pa ga priupitate otkud on tu i zašto.
Inače, na internetu autor ovog teksta, za sada, nije pronašao niti jedan video zapis svjedočenja o zločinu u Bukviku, što je prilično začuđujuće, ako zaista postoji volja da se zločin rasvjetli i zločinci kazne, a ne da služi kao nekakav teg na vagi zločina. Ipak, i za ovaj zločin postoje svjedoci sa obje strane, a neki od onih koji su učestvovali u akciji Bukvik nisu spremni da još dugo šute, jer žele da skinu ljagu sa svog imena, svog naroda. Prema njihovim tvrdnjama, većina ubijenih civila je stradala u trenutku kada su po završetku akcije na njih nalijetali lešinari koji su pljačkali napuštene kuće. Nisu im trebali svjedoci. Pominju se i velike cifre opljačkanih para na kojima su nastali i neki kasniji unosni poslovi pojedinaca-biznismena.
Tih lešinara nije bilo puno, ali je zbog njihovih nedjela pod plaštom patriotizma Bukvik do danas ostao mračni tunel kojim se pravdaju i relativiziraju organizovani zločini nad brčanskim civilima. Postavlja se pitanje, kome je u interesu da se zločinci čuvaju, bez obzira sa koje strane, te ko od njih i danas vuče konce u Brčko Distriktu, i to u dva pravca. Jedan je enormno bogaćenje pojedinaca i koncentrisanje velike moći u njihovim rukama. Drugi je poluprikrivena demontaža Distrikta i dolazak na predratne nacionalističke pozicije, sa nesagledivim posledicama po budućnost građana Brčko Distrikta i opstanak Bosne i Hercegovine.
Zato, kada sledeći put dobijete molitvu za neku stranku ili poziv na stranački iftar, razmislite šta se krije iza toga i šta u stvari želite. Tražite od tih organizatora odgovore, neka vam kažu šta su do sada učinili – a šta nisu znate i sami. Neka vam kažu zašto nisu – a trebali su. Pitajte ih zašto u Distriktu nema fabrika, a i tržni centri koji su nicali kao pečurke posle kiše polako se gase jer, džaba puni rafovi kad su džepovi prazni. Zašto se gase firme i zašto se uspješne firme sele u druge sredine. Zašto je zdravstvo u kolapsu, zašto je obrazovanje tragično. Pitajte ih o svemu što vas muči.
Brzo će i oktobar, vrijeme da se čuje vaš glas. Hoćete li opet pohrliti u nacionalne torove, prodati glas za sitne pare i ostati ovca za šišanje (ne daj Bože i klanje), ili ćete kazniti sve dosadašnje laži, pljačke i obmane?
Brčanske enovine, 09.08.2012.
Peščanik.net, 09.08.2012.
