Foto: Neda Radulović-Viswanatha
Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Kako mogu oni, a mi ne možemo? Svi su, zna se, licemerni, posebno kada je reč o Srbiji i o Srbima. Pa tako gospodin Dačić: „Da li je mešanje kada Jevreji glasaju za Trampa ili Albanci za Klintonove?“ Nije važno, ali velika većina Jevreja u Americi glasa za demokrate. To nije od juče i neće se promeniti uskoro. Razlozi nisu nepoznati. Preko 70 posto je glasalo za gospođu Klinton i do 80 posto za gospodina Klintona. Greška je zapravo velika i dalekosežna, ali sve to su druge teme.

Jasno je da Srbi u Americi ne mogu da se „mešaju“ u američke poslove ako glasaju za koga god žele da glasaju. Američki su državljani i mogu da, recimo, agituju da Srbi glasaju za Trampa jer je to, recimo, u srpskom interesu. Štaviše, kandidati za predsednika SAD će svakako gledati da pridobiju njihove glasove obećavajući da će uvažiti njihove interese ako pobede na izborima. Svaki glas je važan.

To je prvo. Gospodin Dačić uopšte nije potreban da podstakne Srbe da glasaju za Trampa. Ljudi koji rade za Trampa će sami to raditi. Dačić im za to nije potreban.

Drugo i važnije. Tako kako je to gospodin Dačić rekao da namerava da kao ministar spoljnih poslova Srbije utiče na to kako će Srbi da glasaju u Americi zaista jeste mešanje u američke izbore na način koji je verovatno nedozvoljen. Gore od toga je što on očekuje protivuslugu od predsednika Trampa ako bude ponovo izabran. Kako on nije američki državljanin i glasač već ministar spoljnih poslova strane države, Tramp zapravo ne sme, po zakonu, da prihvati tu ponudu. Prećutno, to je saradnja (colusion), izričito to je zavera (conspiracy). I jedno i drugo, kako su svi naučili u poslednje dve godine, nije poželjno odnosno dozvoljeno.

Gospodin Dačić se naknadno ispravio: „Ne govorim ja o Srbiji kao državi, govorim o državljanima SAD našeg porekla. U Americi tako stvari funkcionišu“. Zato što „u Engelovoj izbornoj jedinici Albanci mu uvek donose pobedu“. Prvobitno je bio izjavio: „Konkretno, kao ministar spoljnih poslova, organizovaću da formalizujemo podršku Trampu na sledećim izborima. Srbi u Americi ionako glasaju za Trampa. Ako to uradimo pametno, ako objedinimo te glasove kojih nije malo, stvorićemo bolju poziciju u novoj administraciji“.

Ukoliko to uopšte ima nekog smisla, moglo bi se razumeti da je ideja gospodina Dačića upravo da govori „o Srbiji kao državi“ jer Srbi ionako glasaju za Trampa, pa je ideja srpskog ministra spoljnih poslova da to „formalizuje“, dakle da u novoj administraciji stvori „bolju poziciju“ tako što će glasove Srba, koji ionako glasaju za Trampa, da „formalizuje“ kao doprinos države Srbije. Iz čega bi trebala da sledi protivusluga iliti „bolja pozicija“.

Jer stvari tako funkcionišu u Americi. Kada mogu Jevreji i Albanci…

Ima tu i jedan recimo suptilniji problem. Naime, Srbi u Americi su Amerikanci i ne glasaju kao Srbi već kao Amerikanci. Ili, drukčije rečeno, nisu oni Srbi u Americi, već Amerikanci srpskog porekla. To ima svakojake posledice. Ključna je da se očekuje da nemaju dvojnu odanost, kako patriotsku, tako i političku, pa i pravnu. Njih ne može da mobiliše, da uzmem ekstremni primer, Srbija, već samo Amerika.

Uzmimo da sada kažete, dobro a kako mogu Jevreji i Albanci i videćete problem.

Njih ne može da „formalizuje“ srpska država, sve i da se tom poslu posveti srpski ministar spoljnih poslova, gospodin Dačić lično, njegovo ministarstvo, pa i država Srbija. Što je više „formalizacije“, to su veći problemi.

Konačno, partije podržavaju jedna drugu recimo u okviru Evropske unije. Ali i unutar njihovih internacionala širom sveta. To je posebno slučaj kada je reč o partijama koje su po ideologiji i programima internacionalističke. Socijalističke ili socijal-demokratske više od drugih. Tako da ako bi gospodin Dačić u svojstvu partijskog lidera socijalističke partije hteo da podrži nekog kandidata ili neku partiju, to bi u Americi bili Berni Sanders i njegovi demokratski socijalisti. Čak bi imalo smisla da podrži Demokratsku partiju, svakako više nego Republikansku. Jer demokratski socijalisti podržavaju demokrate, a sam Sanders bi da bude njihov kandidat na predsedničkim izborima.

No, dobro, sve su to druge teme, nepostojeće u Srbiji. Gde svi znaju kako stvari u Americi funkcionišu, jer Jevreji i Albanci…

Za srpske glasače bi od najvećeg značaja trebalo da bude to da se na dva najvažnija položaja u vlasti nalaze jedan od najbližih saradnika Vojislava Šešelja i veoma bliski saradnik Slobodana Miloševića. A bliže se izbori u Srbiji.

Peščanik.net, 09.08.2019.

TRAMPOZOIK

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija