Foto: Filip Gurjanov
Foto: Filip Gurjanov

Premijer bez ministara

Češka trenutno ima dva premijera i jednu vladu. Onu u odlasku. Izbori su bili početkom oktobra, ali nova vlada će se možda formirati tek polovinom decembra zbog hira predsjednika Miloša Zemana, premda se zemlja zbog epidemije korona virusa nalazi u najtežoj situaciji u svojoj novijoj povijesti. Stvoren je zrakoprazni prostor u kojem stari kabinet sjedi na dvije stolice, i vlada i ne vlada, dok svakodnevno umire preko 100 građana zaraženih Covidom.

Do sada je od Covida u Češkoj umrlo preko 33.400 ljudi. U određenim regijama su kapaciteti u bolnicama popunjeni, pacijenti se šalju helikopterima u Prag, a praške bolnice odgađaju sve operacije koje nisu hitne. Medicinsko osoblje je na izmaku snaga još od prošlog zimskog i ovogodišnjeg proljetnog vala, kada je Češka po broju umrlih i zaraženih bila među najgorima u svijetu. Sva sreća da je češko zdravstvo među najboljima u Evropi i da je broj ležajeva u bolnicama iznad EU prosjeka, inače bi svjedočili ogromnoj humanitarnoj katastrofi kakvu smo vidjeli prošle godine u Italiji. No, tamo i u Portugalu, na primjer, država i društvo su se naučili na greškama, dok su u Češkoj građani i dalje podijeljeni, posvađani, političari pogubljeni, mjere se ne poštuju, na demonstracijama su ljudi sve agresivniji, a virus se veselo širi.

Andrej Babiš, premijer u odlasku, tajkun i populist izgubio je izbore, ali samo za dlaku, što je porazno imajući u vidu kako je vodio zemlju za vrijeme prethodnih epidemijskih valova. Dvije demokratske koalicije su iste večeri nakon objavljivanja rezultata izbora potpisale sporazum o formiranju nove vlade. Nedugo nakon toga su se složile oko kandidata za ministre i nova vlada je vrlo brzo mogla početi s radom. Problem je nastao jer je predsjednik Miloš Zeman, koji po ustavu imenuje vladu, završio u bolnici i to u teškom stanju zbog kronične bolesti, gdje je proveo šest tjedana. Kad je izašao trebao je imenovati premijerom lidera desne koalicije „Zajedno“ Petra Fialu, ali se isti dan vratio u bolnicu jer je bio Covid pozitivan. Sutradan se vratio u rezidenciju Lany nedaleko od Praga. Imenovao je Fialu sjedeći u invalidskim kolicima u staklenom boksu koji izgleda kao akvarij. Kolica je do boksa dogurao djelatnik u zaštitnom odijelu, a nekoliko metara dalje sa zaštitnom maskom sjedio je budući premijer Fiala. Bizarni prizor obišao je svijet.

Svaki političar koji odgovorno shvaća svoj položaj i javnu djelatnost koju obavlja bi, sudeći prema zdravstvenom stanju u kojem se već dugo nalazi Zeman, dao ostavku i prije posljednjeg odlaska u bolnicu. Pogotovo imajući u vidu da je Češka zajedno s bratskom Slovačkom ponovno u svjetskom vrhu po broju zaraženih i umrlih i ispod prosjeka EU po broju procijepljenih. Umjesto da omogući novoj vladi da što prije počne vladati i donositi neophodne mjere za suzbijanje širenja virusa i nepotrebnog umiranja građana, sedamdeset sedmogodišnji Zeman izigrava ustav, odugovlači i svaki radni dan prima jednog po jednog od 13 ministara. Toga nema u Ustavu, a i da ima, netko drugi bi na njegovom mjestu potvrdio sve ministre odjednom i pustio ih da upravljaju zemljom. Iz svog akvarija, kao neki strogi, ekscentrični profesor, Zeman iskušava svoje đake, a oni nakon ispita daju medijima izjave o tome kakav je profesor bio i imaju li osjećaj da su „prošli“. Za jednog je ministra već unaprijed izjavio da će staviti veto na njegovu kandidaturu. Radi se o kandidatu liberalne Piratske stranke za ministra vanjskih poslova, koji proruski i prokineski orijentiranom Zemanu nije po volji zbog njegovih stavova protiv režima u Rusiji i Kini. Ako Zeman ispuni obećanje, pitanje je da li će se nakon kruga „prijemnih ispita“ s ministrima polovicom decembra uopće formirati vlada.

Prema ustavu predsjednik imenuje vladu. Vlada je odgovorna parlamentu koji joj iskazuje povjerenje. Ovaj cirkus s provjerom kandidata kod Zemana je čisto iživljavanje i uživanje u vođenju glavne riječi, očito i po cijenu ljudskih života. Zeman od samih početaka predsjedničke vladavine ne poštuje ustav, zaobilazi ga, pronalazi rupe koje sam interpretira i postavlja nova pravila. Na dvorcu Hradčany okružio se s opskurnom ekipom, povezanom s ruskim i kineskim kapitalom. Kad je završio u bolnici javnost tjednima nije znala u kakvom je stanju predsjednik, a njegov glasnogovornik i šef kabineta su se ponašali kao da su u Kremlju 70-ih godina prošlog stoljeća.

„Trebamo li se doista pokoriti hirovima starog, bolesnog gospodina u vrijeme kad imamo preko sto mrtvih dnevno? Premijeru, imate većinu u Saboru i najveću zdravstvenu krizu od 2. svjetskog rata, molim vas, djelujte! Vaš birač“. Ovo je na svom Facebook profilu napisao Jan Konvalinka, biokemičar, prorektor Karlovog sveučilišta za znanost i istraživanje.

Godinama je već Češka u žiži svjetskih medija, ali ne više kao najuspješnija zemlja postkomunističkog svijeta s najmanjom stopom nezaposlenosti u EU, već zbog političkog vrha, tandema Zeman-Babiš koji su sa svitom političkih oportunista, nesposobnjakovića, štetočina i karijerista uspjeli zabiti posljednji čavao u lijes s tijelom otvorenog i odgovornog društva kakvog je sanjao Vaclav Havel. Umjesto toga na sceni je, i prije epidemije, individualizam, neoliberalizam, nedostatak empatije i solidarnosti prema ugroženima. Sve što je mirisalo na socijalnu državu proglašavalo se totalitarizmom i komunizmom. Raslo je nepovjerenje prema državnim i drugim institucijama, općenito prema eliti i prema medijima za koje dobar dio građana smatra da su u sprezi s različitim moćnicima. Covid je, pak, donio novu dimenziju, odsustvo kritičkog rasuđivanja, nepovjerenje prema zdravstvu i znanosti. Sve to zajedno napravilo je od velikog broja Čeha, nekad razumnih, vrijednih, mirnih, odgovornih i solidarnih građana masu obezglavljenih, demoraliziranih i posvađanih ljudi koji ne mare za javno dobro i vrijednost ljudskog života.

„Mi Česi smo čuli kad je rat da se puca, a kad se puca, da netko može biti ranjen”. Ovako je pokojni Jiří Dienstbier, češki disident i prvi ministar vanjskih poslova postkomunističke Čehoslovačke odgovorio hrvatskim liberalima na nekoj evropskoj konferenciji 1994. na pitanje kako to da su se Češka i Slovačka tako mirno rastale. Dakle, ne da netko može biti mrtav, već samo ranjen, što se poklapalo s pitanjima Čeha upućenima svakog od nas iz bivše Jugoslavije o tom „vašem besmislenom i bestijalnom ratu“ kad smo 90-ih utočište nalazili u njihovoj mirnoj zemlji. Bilo nam je odmah jasno da je u Češkoj ljudski život vrijedan, te da svaka smrt, a posebno nasilna mora imati smisla, a ne kao kod nas gdje svaka generacija strepi od besmislenih pogibija.

„Kad sam učio o anomiji i dezintegraciji društva, gledao sam na to kao na historijsku zanimljivost. Nije mi palo na pamet da ću to a) doživjeti, b) da će to biti posljedica demokratski izabrane vlade na čijem čelu je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. Rado bih se rodio ponovo, ali negdje drugdje“, napisao je ovog proljeća na Facebooku sociolog Stanislav Biler.

Nakon baršunaste revolucije Češku je obuzeo zanos i vjera u bolje sutra. Postojala je ideja i jasan cilj: transformacija totalitarnog sistema u zapadnu liberalnu demokraciju s članstvom u NATO-u i Europskoj uniji. Društvo je prožimao postrevolucijski etos kojemu je sliku i ton davala snažna figura Vaclava Havela koji je postao simbol države. Njegov savjetnik, politolog Jiří Pehe znao mu je govoriti u šali da Češkoj pravi lažnu reklamu, jer su Čehe u inozemstvu zbog Havela gledali u puno boljem svjetlu nego što su zaslužili. Na Češku se pokazivalo prstom kao na primjer uspješnog tranzicijskog đaka, koji je doduše okaljao prste u divljoj privatizaciji i korupciji, ali drugi su bili još divljiji i korumpiraniji pa se žmurilo na jedno oko.

Sve do 2017. i pobjede antisistemske, populističke stranke ANO tajkuna Andreja Babiša na izborima, Češka je figurirala na listi zemalja koje su označavane kao puna, full democracy da bi se od tada uz njenu demokraciju vezao pridjev flawed – manjkava.

Krenulo je nizbrdo još od nezadovoljstva dijela društva tokom globalne financijske krize 2008, koja je u Češkoj zbog loše politike vlade desnog centra trajala do 2013, a onda su se pojavili političari koji su nezadovoljne i neprilagođene počeli politički iskorištavati.

Prekaljeni politički lisac Miloš Zeman, bivši premijer i bivši socijaldemokrat dobio je prve predsjedničke izbore 2013. na populizmu i druge 2018. na mržnji prema migrantima, pojačao je strah građana od islama i terorizma, pri čemu je Češka migrantima van fokusa i takoreći ih nema u zemlji. Oligarh Babiš je pak amorfnom ideologijom i populističkim sloganima protiv korupcije i obećanjima da će voditi državu kao svoj uspješni koncern Agrofert privukao velik broj glasača i desnog i lijevog centra, premda je u bivšem režimu surađivao sa zloglasnom tajnom službom StB. Najprije je kupio dva utjecajna dnevna lista i radio s nacionalnom frekvencijom, postao ministar financija i potpredsjednik Vlade, a na izborima 2017. i premijer. Od tada je u svakodnevnom sukobu interesa. Vlasništvo nad Agrofertom prenio je, doduše, na neki fond, ali javna je tajna da i dalje o svemu odlučuje on. Pod istragom je i kod kuće i u Briselu zbog malverzacija s novcem iz fondova EU u visini od 2 milijuna eura.

Dobar dio razočaranih i u pravilu siromašnih s margina društva potpuno se radikaliziralo domoljubnom retorikom biznismena Tomija Okamure, polu Japanca koji je na izborima 2017. osvojio nešto preko 10% glasova.

Možda je najbolje predizbornu atmosferu opisao Petr Honzejk, politički komentator dnevnika Hospodářské noviny na svom Facebook profilu: „Dobro je da ne možemo predvidjeti budućnost. Kad bi u novembru 1989. Havel i kompanija mogli pretpostaviti da se 28 godina kasnije premijersko mjesto smiješi suradniku StB-a, a da će najveći češki domoljub biti polu Japanac koji zemlju želi opasati bodljikavom žicom, vjerojatno bi se zatvorili u pivnicu i napili toliko da se nikakva baršunasta revolucija ne bi ni odigrala“.

Havelov san, ruku na srce, nije ni imao previše šanse, jer je nedugo nakon baršunaste revolucije prevagu odnijela struja Vaclava Klausa, premijera, pa predsjednika, najpoznatijeg češkog euroskeptika koji se svim silama suprotstavljao Havelovoj viziji demokratskog društva kojeg ne predvodi nevidljiva ruka svemogućeg tržišta i diktat neprestanog rasta. A nakon Havelove smrti nije više bilo ni simbola koji bi podsjećao na sanjano društvo.

Sociolozi i socijalni psiholozi će reći da sebičnost vodi ka raspadu zajedničkih napora, atomizira društvo i završava degradacijom na svim razinama. Prije dvije godine povodom 30. godišnjice Baršunaste revolucije većina čeških političkih analitičara je u svojim komentarima, osvrtima i analizama naglasila jednu stvar – izgradili smo kapitalizam, a zaboravili na društvo. I opet se vraćamo na Havela. Koliko god jedan čovjek ne čini društvo, činjenica je da mu može dati smjer i oblikovati ga. Otkako je 2013. Zeman došao na vlast degradacija društva je očita, a u tandemu s Babišom ga je razorio. Sve se srozalo, javni diskurs, mediji, atmosfera u društvu. Histerija oko migracije, islamofobija, otvoreni rasizam s najviših političkih mjesta, prkošenje Briselu, koketiranje s Orbanom i na kraju zakucavanje s epidemijom. Ljudi se u nevjerici sjećaju 2002. i katastrofalne poplave, kada su besprijekorno funkcionirali i država i društvo. Sada ljudi nisu u stanju staviti komad krpe preko usta i nosa. Organizacija cijepljenja je očajna, trasiranje kontakata ne funkcionira, donose se kontradiktorne mjere, krše ih i sami predstavnici vlasti. Otkad traje epidemija izmijenilo se 4 ministra zdravstva.

Američki politolog David Ost je prije par godina izjavio jednom češkom portalu da je velika greška što su nakon 1989. socijalni pokreti otpisani u vjeri da će kapitalizam sve obezbijediti: „Činjenica da netko kao Andrej Babiš može tvrditi kako predstavlja obične ljude je tužan pokazatelj načina na koji je klasni sustav građen i neshvaćen poslije 1989“.

Prije dvije godine je tada devedesetogodišnjem književniku Milanu Kunderi, koji od 1975. živi u Francuskoj, nakon 40 godina vraćeno češko državljanstvo. Posebna je priča zašto tek tada. Njegova supruga i dugogodišnja književna agentica, Věra Kunderová, je nakon nekoliko desetljeća šutnje u medijima dala izjavu za jedan češki književni časopis. Rekla je da je najveća greška nakon baršunaste revolucije to što su se češki disidenti odrekli naslijeđa praškog proljeća i što su cijelu eru komunizma stavili u isti koš.

Vrlo je zanimljiv davni spor između Kundere i Havela o tzv. čehoslovačkom eksperimentu 1968. Dok je Havel bio uvjeren da je jedini smisao obnoviti liberalnu demokraciju sa svim njenim greškama, Kundera je zagovarao novu formu društvenog uređenja koje se prema njegovom mišljenju počelo rađati za vrijeme Praškog proljeća. Prije par godina je politolog Pehe podsjetio na Havelov esej „Politika i savjest“ u kojem on kritizira politički sistem zapada i u osnovi dolazi na Kunderino stajalište o potrebi nove forme demokracije.

„Nije uzalud najveći spor u politologiji danas oko toga da li je slobodna ruka tržišta u globalnim kontekstu kompatibilna s demokracijom. Sve veći broj ljudi je uvjeren da je stvarnu slobodu teško postići u okružju demokracije koja je podređena novcu i grupnim interesima. Ideje Praškog proljeća o trećem putu i „još nespoznane slobode“ su u tom kontekstu prilično relevantne“, smatra Pehe.

Havel je definitivno bio ispred svog vremena. Buržujski sin koji je neprestano upozoravao na mafijaški kapitalizam i poštivanje svih manjina i općenito ljudskih prava, jedan od rijetkih političara koji je bio i državnik, nasljednik tradicije humanizma prvog čehoslovačkog predsjednika Masaryka.

Teško je danas biti optimist i nadati se promjeni. Premijer u odlasku i novoimenovani premijer, Babiš i Fiala, održali su zajedničku konferenciju za novinare na kojoj su pozvali građane na odgovornost i cijepljenje. Na trenutak je izgledalo kako su prevladane sujete i politikantstvo. Ali, samo na trenutak. Babiš se po svemu sudeći sprema za predsjedničku funkciju koja će mu donijeti imunitet od kaznenog progona, Zemanu mandat ističe u januaru 2023. Fiali su idoli Ronald Reagan i Margaret Thatcher.

Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu.

Peščanik.net, 04.12.2021.