Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Ako Vučić ne pobedi na izborima – Srbija ne treba da postoji. Verodostojnost ove izjave nije potvrđena (ali ni opovrgnuta), no znajući javne istupe (čuj mene: ispade) ministra vojnog, sasvim bi ličilo na njega da, uprkos formalnom zaduženju da brani zemlju, tako olako preti njenim nestankom.

Ali, naša tragedija nije u tome što ovo jezivo podseća na samoproglašenog propovednika iz Džonstauna koji je devetsto ljudi nagovorio na kolektivno samoubistvo, već što je kletva, paradoksalno, počela da se ostvaruje baš pobedom na izborima. Jer Srbija, odnosno – država Srbija zaista gotovo da više i ne postoji. Postoji samo otvoreno izvrgavanje ruglu demokratskog ustrojstva.

Pošto je skupštinska većina podnošenjem besmislenih ”amandmana” na rebalans ovogodišnjeg budžeta (koji važi još samo desetak dana!) potrošila vreme za raspravu o narednom i time onemogućila da građani saznaju šta će i kako vlast trošiti, poslanici vladajuće stranke ne samo da se nisu postideli tog jeftinog trika – nego su ga najavili i za svako sledeće zasedanje.

Gostujući u ”Pravom uglu” predsednica parlamenta (dakle prva među jednakima koji treba da zastupaju sve građane!) bez zazora izjavljuje da su svi koji ne glasaju za njenu političku opciju (dakle tri četvrtine glasača!) – malograđani. Jer ona, koja tako olako svakoj pojavi koja joj nije po volji nadene epitet ”fašistički”, nema problem da otvoreno pokaže gnušanje prema svima koji misle drugačije od nje.

Pošto nas je predsednica parlamenta podelila na građane (njeni) i malograđane (svi ostali) druga prva među jednakima je takođe pravila podele. Po premijerki mi smo ”jako polarizovao društvo”. Naravno, ona nije mislila da je društvo polarizovano na pitanjima evropske ili neevropske budućnosti, ovog ili onog društvenog uređenja već je mislila na, po njoj opstruirajuću, podelu na – one koji su ”za i protiv” vlasti. Te zbog ovih drugih (koje ne možete videti u najtiražnijim i najgledanijim medijima!) a ne zbog vlasti (koju ne možete izbeći da čujete i vidite svakodnevno) Srbija nema mogućnosti za ”neke ozbiljnije pomake” niti da ”ide napred održivo”. Stvarno?

U drugom intervjuu premijerka je prozvala ”razne takozvane istraživačke medije” (misleći na jedan konkretan) da samovoljno određuju ko je bliža, a ko dalja rodbina (brat je bliža! a partner ili partnerka mogu biti povezano lice!) i da ”vi danas u Srbiji možete da objavite imovinu koga god vi želite”. Ko to može – osim vlasti koja jedina nekažnjeno ”iskopa” i objavi, naročito ono što ne bi smelo biti dostupno javnosti, kao što su bolnički karton ili matični broj? Pa jedino što novinari onda mogu jeste – da svedoče koliko je teško doći do podataka kad se čak i školska sprema funkcionera proglašava državnom tajnom, a institucije radije plaćaju kazne po nalogu Poverenika nego što odaju informacije od javnog značaja. A kada novinari nešto i objave, onda mogu da očekuju da će ih tabloidi javno blatiti i da će im zauvek ”nepoznati počinioci” obiti stan.

Ali je možda najveće izvrgavanje ruglu kad premijerka – kao uostalom i predsednica skupštine, predsednik države kao i svi ostali u vlasti – posle svih izrečenih insinuacija i otvorenih optužbi, samo slegne ramenima i kobajagi pomirljivo kaže: ”ali to je ok”, navodno poručujući time da je ovo demokratsko društvo pa vlast, eto, mora da trpi čak i kad neistomišljenici nekažnjeno rade nedozvoljene stvari.

To ne samo da je ruganje jer pod jedan, ovo nije demokratsko društvo i pod dva, vlast nije trpeljiva nego je veoma osvetoljubiva – nego je i opasan poziv da, kad već vlast mora da trpi, neko drugi uzme i kazni nepoćudne.

Peščanik.net, 18.12.2017.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)