Veliki srpski bogoslov ava Justin Popović, koji je na majskom saboru SPC dobio oreol i u kalendaru označen kao sveti Justin Ćelijski, sada se prevrće u grobu. On je u svom delu „Pravoslavna crkva i ekumenizam“ objavljenom u Solunu 1974. godine na srpskom jeziku i ćirilicom razvio tezu i dobro je obrazložio da je ekumenizam svejeres. Negde na strani 180. on to ovako formuliše: „U istoriji roda ljudskoga postoje tri glavna pada – Adamov, Judin i papin“. Sada kada su se justinovci zavadili, ne pomaže ni molitva svetog, i oni se kolju kao žuti mravi. Sveti Sinod SPC izrekao je kaznu ražalovom kosovskom vladici Artemiju zabrane sveštenosluženja. To je teška kazna, a kako stvari stoje, Artemije će morati pred Visoki duhovni sud jer glavom patrijarh srpski Irinej saopštava da je on „direktno stupio na put raskola, koji ni mučenička krv ne može oprati“. Artemije odgovara da je sve to protiv njega urađeno „po diktatu necrkvenih, političkih i neprijateljskih činilaca“.

Istini za volju, mnogi se pitaju da li je ovo raskol u SPC, a neki čak sumnjaju iako sam patrijarh srpski Irinej to konstatuje.

Negde iz Šišatovaca usred kićenog Srema, Artemije odapinje ljute strele na svoju sabraću i kaže da mu je proces montiran i da on obavezno namerava da se vrati na Kosovo. Ova situacija se sve više komplikuje i podseća i na puteve i na stranputice kojima se kreće država Srbija. Kosovski sindrom manifestuje se već kao ozbiljna šizofrenija i u državi i u crkvi. Nije jasno kako se ovaj raskol može definisati. On po nekim elementima podseća na klasični raskol u Crkvi kada se jedna „frakcija“ usprotivi poglavaru i Sinodu. Sve zatvorene strukture ne trpe frakcije, a tako je bilo i sa komunistima i oni su frakcionaše označavali kao opasne elemente koji razbijaju jedinstvo.

Zaboravili smo da je u diskursu komunističko-ideološke mitologije korišćena reč sekta i sektaši. Sada je patrijarh srpski Irinej na velikim mukama jer se postavlja pitanje kako očuvati jedinstvo SPC na čitavom njenom ekumenskom prostoru. Sudeći po njegovim porukama iz Beča, on ne odustaje od ekumenizma, pruža ruku katolicima i ne priznaje nikakav raksol, pa ni onaj iz daleke 1054. godine. Sada kada mu raskol kuca na vrata – jer artemijevci ne miruju – patrijarh bi mogao da se posluži i svojim ličnim iskustvom. Kada je pre 40-tak godina episkop Dionisije otkazao poslušnost patrijarhu – to je bilo u Americi, a to je kanonsko područje SPC – episkop je bio raščinjen. Sadašnji patrijarh Irinej bio je u to vreme, kao episkop moravički, vikar patrijarha Germana. To iskustvo nije za potcenjivanje, jer kako je krenulo, mogli bismo dobiti crkve po regijama, pa ne dao Bog i po okruzima. U Srbiji koja je odavno država na rasklapanje, ova šizofrena situacija trese i državu.

Ovde nema opozicije u klasičnom smislu reči, već jedan deo tvrdi da predsednik Tadić koji pristaje na razgovore sa Prištinom razbija jedinstvo države. Na tome jašu doktor Koštunica i narodni Velja Ilić i nešto presvučene radikalske bratije. Da se država i crkva – a to iz istorije znamo – ponašaju po zakonu spojenih sudova, nije nešto nepoznato. Ali, da šizofrenija uzme ovoliko maha, tu se već i ozbiljniji doktori teže snalaze. Bez suvišne retorike, ovaj će raskol, kakve god razmere dobio, i kako god bude tekla jesenja rasprava na saboru u novembru, ostati zabeležen kao kosovski i politički u istoriji Crkve. Jesen se bliži, „magla već pala, a sutra je sveti Arhangel Mihailo kome se ne kuva žito jer je još živ“. Kad počnu prve jesenje magle, tako lepo zvoni ova fraza iz čuvene priče Bore Stankovića. Uzgred, dr Koštunica slavi sv. Arhangela Mihaila i nadajmo se da će do tada nebeske inteligencije – a to su anđeli i arhanđeli – učiniti nešto da se situacija i u državi i u crkvi smiri.

Negde u Starom zavetu stoji ona ljupka fraza „nema mira u kostima mojim“ i ova će se borba nastaviti, ishod ne znamo, ali on nije daleko.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 22.09.2010.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)