Srbija zajedno sa Antigvom i Barbudom i Novom Kaledonijom deli prvo mesto na svetu po broju obolelih od kovida na milion stanovnika. Na svaka dva dana u Srbiji od kovida umire 100 ljudi. Za to vreme Krizni štab moli da ga neko raspusti, predsednica vlade glumi Vučićevu ličnu lekarku, pokrajinski sekretar za zdravstvo govori o „kulturološkim osobinama srpskog naroda“ koje ne dozvoljavaju uvođenje kovid propusnica. „Ni u najcrnjim snovima nismo zamišljali ovako haotičan odgovor na pandemiju“, kaže dr Vuk Vučić, predsednik IO Ujedinjenih protiv kovida. Razgovor vodi Svetlana Lukić.

Svetlana Lukić: Ujedinjeni protiv kovida su uputili dramatičan apel i državi i građanima u kome se kaže da više nemamo nikakve alternative, s obzirom na to dokle smo stigli sa brojem zaraženih, umrlih, hospitalizovanih, nego da zatvorimo sve što se može zatvoriti u narednih mesec dana. Na čemu bazirate tako radikalno rešenje?

Vuk Vučić: Ja prvo moram da kažem da je jako teško uopšte u ovom našem društvu bilo šta raditi, jer imam utisak da živimo u kompletnom ludilu, gde i mi kao strukovno udruženje sve vreme pokušavamo nešto da korisno da uradimo. U stvari, mi smo i krenuli u tu priču kada smo videli da se dešavaju stvari koje su nedopustive, a to je jedan žestok populizam na terenu medicine, odnosno jedne pošasti koja je zahvatila ceo svet. Čim su oni povukli ljude iz tih političkih šešira i napravili taj Krizni štab i krenuli s onim igrokazima, sa Nestorovićem i tako dalje, bilo je jasno na šta ovo može da izađe. Međutim, ni u najluđim snovima nismo očekivali da je moguće jedno ovako haotično delovanje.

Prošle godine svaki naš izlazak u javnost je bio vezan za neke mere koje mi predlažemo, bez obzira da li je to popularno ili nije popularno; generalno su to sve bili nepopularni potezi. Međutim, vlast koja se politički drži celog tog koncepta, se oglušila o to, i sada mi imamo situaciju da smo, eto, već nekih desetak dana prvi po smrtnosti praktično u svetu, na milion zaraženih u zadnjih desetak dana; imamo da nam u dva dana praktično umire po 100 ljudi; kako je profesor Delić negde lepo rekao, došlo je vreme umiranja. I u takvom nekom haosu vi uopšte više nemate opciju, ne znate šta da radite. Ono što možemo, to je da se držimo stručne priče.

I sad, kad me to pitate ovako kako ste me pitali, jedino što sad može da se uradi je to. Kada ovako zapustite situaciju vi možete da uradite samo apsolutni lokdaun u trajanju od bar 4 nedelje. To mora da bude udarac u glavu, ono što se kaže, vezano i za javnost i za širenje virusa.

Mi imamo informacije sa terena koje su vrlo dramatične. Međutim, nas kao društvo više ništa ne može da istraumira; znači, pored tog cirkusa gde više niko ne pominje te ljude koji umiru, mi smo kao društvo već iskadalizovani tim nekim medijskim torturama tipa, ne znam, ovim odsečenim glavama, mašinama u kojima se melju ljudi. Hoću da vam kažem, mnogo je teško, više nemate šta da kažete što može da utiče na ljude. Ono što mi radimo, to je zapravo ono što smo radili i ranije. Mi samo vraćamo mere na godinu dana unazad, pošto ništa nije urađeno.

I nažalost, u sve smo goroj i goroj situaciji. U takvim okolnostima tim epidemiologa koji je kod nas u UPK došao je upravo do takvog zaključka, da bez obzira na okolnosti i zemlju u kojoj živimo, mi moramo da se držimo stručnih načela. Struka kaže, u ovom trenutku je neophodan apsolutni lokdaun. Pritom ne treba biti pametan da bi to zaključio, s obzirom na to da smo, eto, po nečemu prvi u svetu, u poslednje vreme smo stvarno prvi po broju obolelih i mislim da smo među prvima i po višku smrtnosti u toj pandemiji. To je nešto što je nas povuklo da izađemo sa jednim takvim stavom. Opet vam kažem, gde pokušavam da dočaram u jedno kompletnom ludilu, znači, gde više nikog ništa ne zanima.

Sve te stvari koje se plasiraju u medijima, sa tim antivakserskim stavovima i tako dalje, ja ne znam da li je to smišljeno ili nije, ali je prilično monstruozno, i meni čak deluje taj antivakserski pokret, koji je postao izuzetno jak i agresivan, meni to deluje kao neki luft kod tih ljudi, kao da je to neka dekompresija koju oni prave boreći se tako sa nečim velikim što su umislili, nekim svetskim zaverama i spašavajući svet. Kao da je to jedna masa ljudi koji ne smeju ništa da kažu u svojoj kući, u svojoj ulici, u svom gradu a kamoli u zemlji, i da je to jedna nakupljena frustracija.

I onda su našli temu da se, eto, bore protiv novog svetskog poretka ili nekih teorija zavere. Isto su sad vrlo hrabri i glasni jer ih to ne košta ništa, kao da se forsira taj neki orkestrirani nastup tih, pod navodnicima, antivaksera. Možda ima i ljudi koji zaista veruju u tako nešto, ali meni to deluje baš tako, da smo kao društvo na tom nekom nivou, da smo toliko sluđeni i razluđeni da je to praktično ventil tim ljudima.

Svetlana Lukić: Kao što ste rekli, zapanjujuće je da pored tolikog broja ljudi koji dnevno umiru ili koji su hospitalizovani, da to više nije glavna tema. Vi ste u avgustu, još kada je bilo oko hiljadu pozitivnih a hospitalizovanih manje od hiljadu, vi ste već tada apelovali na obaveznu vakcinaciju određenih grupacija stanovništva i upozoravali da ovo može da se desi.

Vuk Vučić: Mi smo 10. januara tražili obaveznu vakcinaciju, prvo ljudi u državnoj službi, nakon toga ljudi koji su kontaktu sa drugim ljudima, i tako dalje. I tada se znalo, i moralo je da se zna i da se vidi kakav je haos kod nas i koliko tu nema ničega, koliko su ljudi ostavljeni sami sebi. Znalo se da vakcinacija ne može uspeti, iz tog razloga smo mi tako rano i zahtevali da… mi nismo zrelo društvo koje će da vakciniše tako što će ljudima da se objasni. Pošto Zakon o zaštiti od zaraznih bolesti daje mogućnost te obavezne vakcinacije, mi smo i tad smatrali da naše društvo nije dovoljno zrelo i to prosto mora kod nas da se tako primeni.

Svetlana Lukić: Zapanjujuće su izjave koje su stizale od takozvane predsednice Vlade, koja kaže „kovid propusnice nisu srebrni metak, to ne može da reši stvar“, a onda pokrajinski sekretar za zdravstvo, gospodin Gojković, govori da to kulturološki nije primenljivo u Srbiji, jer Srbinu kad kažeš „moraš“, on neće za inat.

Vuk Vučić: Bez obzira da li su to medicinari ili ne, jasno je da su to ljudi svi sa istim zadatkom a to je, koliko ja vidim: to su mere koje su nepopularne, ovde živimo jedan fatalistički populizam, potpuno neverovatnu jednu priču, sva mašinerija se upreže u taj populizam, i oni pokušavaju da objasne da nešto rade, a zapravo ništa ne rade. I oni nam sad objašnjavaju to vezano za vakcinaciju ili mere, kako to ničemu inače ne služi, pokušavajući da zamaskiraju to da se plaše da da to uvedu, iz razloga što se boje da će im nešto malo pasti rejting zbog toga, manje ili više, ne znam. Znači, prosto ovde život više nema cenu, populizam je bitniji od bilo čega, bitniji od tih ljudskih života.

Svetlana Lukić: Neshvatljivo je da gospodin Kon kaže „eto, neka opstrukcija postoji, ali to ne dolazi od nas, nas niko ne zove na sastanke Kriznog štaba“. Međutim, šta vi očekujete da treba da uradi Srpsko lekarsko društva, Lekarska komora…

Vuk Vučić: To je onaj početak priče, koliko su ovde kod nas ljudi uplašeni, prosto svako gleda sebe i plaši se senke. Znači, mi smo tražili da se Branimiru Nestoroviću oduzme licenca, i to uputili Lekarskoj komori koja ne sme po tome da postupa. Oni se toga plaše. Takav jedan dopis je bio poslat zbog jednog broja profesora i na Medicinski fakultet koji je onako bojažljivo gledao na sve to. Prosto se ljudi plaše, i ako do sada, za ovih godinu i po dana, nisu ništa uradili, ja bih voleo da se neko tu osmeli i da nešto uradi, ali to ne očekujem.

Svetlana Lukić: Vi se obraćate, naravno sa mnogo razloga, i institutu Batut. Vi ste pomenuli da zahtevate od njih da stave na uvid javnosti ažurirane podatke, a takođe ste pominjali i Institut za primenu nuklearne energije i Institut medicinskih istraživanja. Da li biste nam objasnili šta se od njih očekuje, sa vaše strane?

Vuk Vučić: Ono što mogu da kažem, ali sa jednom malom rezervom, obzirom da je to zaključak našeg epidemiološkog tima koji se bavi tom statistikom, i oni to jako precizno znaju da vam objasne o čemu se tu zapravo radi, ali ono kako ja to razumem i kako smo o tome razgovarali, oni praktično imaju gotovo sve podatke, i podatke koji su ozbiljno bogatstvo za analiziranje i što se tiče toga koliko ima obolelih među vakcinisanima, kojih tipova vakcina, šta se tu dešava vezano za tu treću dozu, vezano za broj nevakcinisanih… prosto, to su podaci koji postoje i koji bi u svakom normalnom društvu bili izloženi za analizu.

Ti podaci se ne daju, i mi, obzirom da nemamo te podatke, ne možemo ni da radimo adekvatne analize. Svi ovi brojevi o kojima pričamo su brojevi koje mi, eto tako, znamo iako znamo da je obuhvat testiranja nedovoljan. Ali eto, imamo te brojeve i možemo samo da nagađamo koliko je puta veći broj dnevno obolelih, ali bi nam bilo jako značajno i da govorimo o tome, te dve doze Sinofarma, kod kog procenta ljudi je došlo do oboljevanja, da li pacijenti koji su dobili treću dozu, takođe Sinofarma, ili su poslušali naše preporuke da to bude mRNK vakcina, u smislu Fajzera… te stvari bi nama puno značile. Svi ti brojevi stoje u tim institucijama, međutim, do toga ne može da se dođe nikakvim traženjem… mi smo sve to sve tražili onako pravno, kako to ide, vezano za informacije od javnog značaja. Naravno, niko nam se nije ni obratio niti nam je odgovorio, a kamoli dao neke podatke. U tom smislu tražimo da to bude otvoreno, jer ne vidim nikakav razlog da se kriju podaci o vakcinisanim ljudima i tipovima vakcina.

Svetlana Lukić: Pošto nema nekih indicija da će se nešto preduzimati, makar ne narednih dana, a ovde su dani u pitanju, prosto, to raste geometrijskom progresijom…

Vuk Vučić: Pa moraju, znate, moraju. Situacija na terenu je prilično loša. Naša koleginica iz Izvršnog odbora je dežurala neku noć, i tu noć su izgubili dvoje od 36 i 38 godina. Sistem je apsolutno preopterećen, ljudi sa teškim kliničkim slikama čekaju u redu da se oslobodi dovoljno mesta u intenzivnim negama za te ljude. Tako da nešto mora da se radi. Mislim, prosto, možemo i tako da se pravimo ludi da se ništa ne dešava, ali to će pući.

Ja verujem da će nešto uraditi, samo što ne vidim ni naznaku šta, na koji način. To o čemu oni govore, vezano za te kovid propusnice, legitimacije, i kao oko toga se vrti priča – ma ne, to je zadnja priča u tome šta treba da se uradi. Prvo treba da se uradi potpuni lokdaun, nakon toga obavezna vakcinacija, pa onda možemo da pričamo o tome da li će neko da ima kovid propusnicu. Šta će vama kovid propusnica kad niko ne poštuje nikakve mere, niko nigde ne nosi masku? Prilično su se zaigrali.

I pritom, ta neka priča iz Kriznog štaba… pazite, oni mole da ih vlast raspusti. Ko vam brani da se raspustite? Ionako ne služite ničemu! To je sve igrokaz, to tako izgleda, to nema veze sa strukom, nema veze ni sa čim. Ja kad pričam sa prijateljima, nevezano za medicinu, ljudi su potpuno apatični, toliko šokirani tim nekim agresivnim informacijama koje su slušali ovih zadnjih godina, i nekako je pređen svaki prag. Mislim da smo kao društvo praktično uništeni. Trebaće nam baš mnogo da se kao društvo oporavimo od ovakvog pristupa pre svega pandemiji, znači jednom zdravstvenom pitanju, jednog onako populističkog i banalnog pristupa tome. Mislim da će to baš dugo, dugo, dugo trajati.

Svetlana Lukić: U javnosti praktično nije bilo ni reči o ljudima koji ne mogu da se leče, ne-kovid pacijenti, upravo zato što je ova stvar zapuštena i zato što su bolnice zatrpane ljudima koji imaju kovid.

Vuk Vučić: To je taj višak smrtnosti. Kad imate prošle godine, u odnosu na 11-ogodišnji prosek višak smrtnosti od, ne znam, 30-ak hiljada, nije bitno, to su ljudi koji su kolateralna šteta ovakvog odnosa prema pandemiji. To su ljudi koji nisu mogli da se leče u ozbiljnom broju. Mi smo to predlagali prošle godine. Mi smo tražili da Ministarstvo zdravlja da šifrira akutna i hitna stanja kao što su akutni infarkt miokarda, akutni abdomen i tako dalje, koja su životno ugrožavajuća po pacijente i da pruži neke fondovske cene i dogovori to sa privatnom praksom koja bi te ljude preuzela obzirom da je državni aparat zatrpan kovidom i da ne funkcioniše. I to je stvar koju zakon prepoznaje i koja je moguća. Međutim, da bi se na takav način radilo, i uopšte, formiranje tog trijažnog centra, da bi se to radilo ozbiljno, onda mora da bude i ozbiljna ekipa koja to radi. Zato smo mi sve vreme tražili da, ako već ne znamo šta ćemo drugo, hajdemo da se držimo zakona i te Republičke komisije za zaštitu od zaraznih bolesti, zato što su tu ljudi koji su poslati iz nekih institucija, ma kakve one bile, i ma koliko one bile kontrolisane, to su ipak nekakvi ljudi iz struke. I tu je ministar taj koji to treba da odobrava. A ovaj cirkus koji smo napravili s tim Kriznim štabom je napravljen upravo radi tog igrokaza o kome pričamo sve vreme. Postoji mnogo mera koje su mogle da se urade, međutim, sve je rađeno traljavo i krajnje izbanalizovano, tako da smo došli do toga da ljudi praktično nemaju gde da se leče. Znači, u ovakvom haosu moje je mišljenje da je jedina opcija otvaranje privatnog sektora i fond koji to plaća.

Svetlana Lukić: Jedan broj vaših kolega iz Ujedinjenih protiv kovida trpeo je posledice, na njih su vršeni pritisci. Vi imate pravni tim koji se bavi njihovom zaštitom. Koliko je to učestalo?

Vuk Vučić: U poslednje vreme toga je sve manje. Ja mislim da u tom trenutku kad smo mi krenuli u celu ovu priču, mi smo gledali da sačuvamo pojedinačno svako svoj obraz, ma kako to patetično možda zvučalo, a nakon toga i da sačuvamo, ako možemo, i obraz te naše struke. I to se krenulo, onako, vrlo agresivno, međutim ima tu dosta ljudi. Tako smo došli za 3 dana do 3 hiljade potpisnika. Kada su oni krenuli sa tom agresivnom, osvetničkom pričom, mi smo shvatili da moramo da registrujemo udruženje da bismo se koliko možemo branili institucionalno. I meni se čini da vi, ako ste završili Medicinski fakultet, ako ste nekada videli pacijenta, u situaciji u kojoj vam umire u dva dana 100 ljudi, a znate da to nije moralo da bude tako, morate da imate trunku profesionalizma.

Ja mislim da je u poslednje vreme te direktore i te republičke funkcionere koji su iz medicine, ja mislim da je njih sramota da se dalje svete članovima Ujedinjenih protiv kovida, jer vi ako pogledate sve ono što mi radimo, to je onako čista struka. Naravno, svi smo mi politička bića i imamo pravo i na kritiku. Tako da se stalo sa tim obračunima sa našim članovima. To je bilo tada kad je to njih jako zabolelo, trajalo je nekih 5-6 meseci, i to se smirilo. U poslednje vreme nemamo neke nove slučajeve koje pravni tim obrađuje i brani.

Svetlana Lukić: Dobro je da su vas malo ostavili na miru, a s druge strane, često je to znak da ih ništa ne zanima, da može da vas ima 30 hiljada, 300 hiljada, prosto, imaju sve institucije u svojim rukama, imaju i nož i pogaču, kako vole da govore slavski Srbi, i da onda ih to mnogo ne zanima.

Vuk Vučić: Jeste, ali nemaju lekare, to je mali problem. Vidite kakav problem sve ustanove imaju, pogotovo recimo sa anesteziolozima, imate situaciju u kojoj kad bi se povukao, ne znam, 30-ak anesteziologa, neke stvari u državi ne bi funkcionisale. Hoću da kažem da lekara nema mnogo. Drugo, oni su videli da je taj broj ljudi koji je tu stao potpuno jasno spreman da plati svaku cenu. Priča oko panike i straha među nama je trajala u tih prvih par meseci, dok se ekipa nije potpuno izbistrila, sa jasnim i čvrstim ljudima. Ja ne vidim šta oni mogu da dobiju ličnim osvetama. Mislim, njihova stvar, neka rade šta hoće. Potpuno je svejedno. Između ostalog, za lekare ima posla. Ti kad uđeš u ovakve stvari moraš da znaš da će da te napadnu, mislim, što si onda ulazio ako si mislio da će to sve biti mirno. Naravno da neće.

Svetlana Lukić: A što se tiče pandemije, država nam poručuje „Spasavaj se sam kako znaš i umeš“.

Vuk Vučić: Potpuno je suludo to što mi čekamo, kao da se svi nadaju da će to samo stati, to je strategija. Onako, hajde da pobegnemo, staće to samo od sebe. Takvi smo, takav nam je zdravstveni sistem, i to je to.

Svetlana Lukić: Hvala vam, bićemo u kontaktu.

Vuk Vučić: Važi. Hvala vama.

Peščanik.net, 01.10.2021.

KORONA