Zimske olimpijske igre u Sočiju, foto: Clay Paky

Zimske olimpijske igre u Sočiju, foto: Clay Paky

Nakon objavljivanja intervjua bivšeg rukovodioca moskovske antidoping laboratorije Gregorija Rodčenkova, karakter i uspeh savremenog ruskog režima su postali još jasniji. Nekada su se diktature uzdizale na kostima svojih podanika, na krvi i znoju onih koji su gradili piramide ili slali Gagarina u kosmos. A ova današnja, Putinova – uzdigla se na mokraći. I dok su se antički moćnici i vladari ponosno peli na olimpijske tribine i sa svojih tronova divili uspesima svojih istreniranih podanika, ovom našem je ostalo da se raduje uspešnoj tajnoj zameni analiza mokraće naših sportista u tajanstvenoj laboratoriji FSB-a. Ispostavilo sa da je upravo ova izvrsno organizovana akcija naše obaještajne službe i bila glavni uzrok velikog uspeha ruskih olimpijaca na poslednjoj Zimskoj olimpijadi u Sočiju.1 Bilo koji antički vladar bi se iznenadio kada bi saznao da je par desetaka podmetnutih flašica tečnosti neprijatnog mirisa obezbedilo medalje njegovim podanicima. Ali ovaj naš ne spada u antičke, ne spada među te drevne i tako staromodne. Završivši podvalu s mokraćom, on je odmah zatim krenuo u nove prevare, u muljavinu s organizacijom i objavljivanjem rezultata krimskog referenduma. Nema tu ničeg komplikovanog: u oba slučaja je na delu bila banalna krivotvorina – pišanje ne u flašicu, već pored.

I kako je to živeti u jednoj zemlji prepunoj krivotvorina? Olimpijski sportski i ostali objekti nisu građevine, već spomenici besomučne korupcije koji su se samo godinu dana posle velikog praznika pretvorili u poplavama zagađen smradež. Olimpijske pobede nisu pobede, već podmetnuti rezultati laboratorijske analize mokraće. Krim nije naš, već okupirana teritorija. Naša Rusija nije država, već falsifikat.

Bilo bi tu mesta i za smeh, i za citate Saltikov-Ščedrina. Bilo bi tu mesta i za razgovore o apsurdu, o spremnosti na svakakve mahinacije radi veličanja umišljene važnosti večno zaostale zemlje koja ne razume svet koji se izvan njenih granica širi. Ali nažalost, to više nije nimalo smešno. Ti prepredeni prevaranti ne ostavljaju za sobom mokraću već krv, krv ukrajinskog oficira ubijenog na Krimu, krv hiljade ljudi ubijenih u podlom besmislenom ratu za Putinovu „Novorusiju“, krv Gruzijaca koji su štitili svoju otadžbinu od „mirotvoraca“, Moldavaca koji se trude da sačuvaju celovitost svoje teritorije, Čečena koji su ginuli pod bombama Putinove armije, Azerbejdžanaca i Jermena koje Kremlj već dve decenije cinično podbada na uzajamno krvoproliće. Uzgred, u predvečerje ovog skandala je i dvoje zaposlenih u ruskoj agenciji za antidoping kontrolu iznenada umrlo. Od srčanog udara – naravno.

Duž zapadnih i južnih granica Rusije teče krv, a unutar nje se širi vonj mokraće.

Grani.ru, 13.05.2016.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 19.05.2016.

Srodni linkovi:

Julija Latinjina – Brže, tiše, skuplje

Ежедневный журнал – Pustiše nas


________________

  1. Ruski olimpijci su u Vankuveru, na Zimskim olimpijskim igrama 2010, sa 15 osvojenih medalja u ukupnom plasmanu zauzeli šesto mesto, a već posle četiri godine su u Sočiju zgrnuli 33 medalje i zauzeli prvo mesto. Bilo je dovoljno osnova za sumnju da je u pitanju bila neka prevara. Ova sumnja je potvrđena 12. maja 2016. kada je Njujork Tajms objavio intervju bivšeg šefa moskovske antidoping laboratorije Grigorija Rodčenkova. Tako je svet saznao da je odluka o falsifikovanju rezultata doping kontrole doneta na državnom nivou, a realizacija ove operacije bila je poverena operativnom štabu ruske Federalne službe bezbednosti (FSB). Rodčenkov je rešio da ne dočeka sudbinu dvojice svojih kolega, pa je pobegao u Los Anđeles gde sada, kao konsultant američkog novinara Fogela, radi na dokumentarnom filmu o mahinacijama u ruskom sportu i lažiranju rezultata doping kontrole ruskih sportista.