Raspisalo se Udruženje novinara Republike Srpske. I evo iz dana u dan štanca kaznene prijave. Jednu u utorak, protiv urednika i novinara Federalne televizije Damira Kaletovića, Azre Pašukan, Željka Tice, Bakira Hadžiomerovića, Sinana Šarića i Darjana Babića, a drugu u srijedu, protiv crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa.

Značajan je to profesionalni iskorak. Skupe se prekaljeni novinari i strukovni borci za slobodu javnoga govora, zaključe da imaju grom-temu koja vapi da napišu tekst o kojem će se pričati, daju si truda pa to i naprave, potom pročitaju i isprave eventualne greške, a onda to što su napisali ne predaju uredniku, nego Okružnom tužilaštvu. A kad im to pređe u naviku, uspostavi se novi profesionalni standard. I nastane nekakvo okružno-optužno novinarstvo, još otužnije od onoga kakvim su se do prekjučer bavili.

U prvom od tih opskurnih tekstova, pripadnici sedme sile Dodika Mile optužili su kolege s FTV-a za “krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz člana 390. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske”, navodno počinjeno u magazinu “60 minuta” i Dnevniku, gdje je “gledaocima na eksplicitan način sugerisan zaključak kako je Srpska genocidna tvorevina, u očiglednoj namjeri da se nacionalni i etički simboli RS izlože poruzi i na taj način kod građana podstakne nacionalna mržnja i netrpeljivost prema srpskom narodu u BiH”.

U drugom tekstu odnesenom na prelom u banjalučko Okružno tužilaštvo, UNRS kazneno prijavljuje Andreja Nikolaidisa zbog “krivičnog djela podsticanja na terorizam”, navodno počinjenog u tekstu “Šta je ostalo od Velike Srbije” što ga je crnogorski pisac navodno objavio na portalu Analitika. Kažem “navodno objavio”, jer je Nikolaidisov tekst izvorno objavljen 11. siječnja ove godine na trenutno najprogonjenijoj medijskoj adresi u čitavoj Europi – www.e-novine.com, da bi tek dva dana kasnije osvanuo na inkriminiranom crnogorskom portalu.

Budući da trust profesionalnih novinarskih mozgova Republike Srpske nije bio u stanju detektirati čak ni mjesto na kojem je Nikolaidis počinio svoj tobožnji tekstualni zločin, nije nikakvo čudo što predsjedniku UNRS-a Draganu Jeriniću i svim njegovim suradnicima nije pošlo za pameću da pročitaju što je u tuženom tekstu doista napisano. Oni su, u skladu sa svojim čitalačkim i autorskim sposobnostima, samo prepisali ono što se već danima podmeće Nikolaidisu – da je “napisao da bi ”civilizacijski iskorak bio da je upotrijebljen eksploziv u dvorani Borik u Banjaluci u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali 20 godina Srpske”” – i taj falsifikat nakitili fiškalskim stilskim figurama.

Dojadilo valjda republičko-srpskim novinarima čekanje da banjalučki i beogradski organi gonjenja krenu u akciju protiv crnogorskog pisca, pa su – sukladno vlastitoj profesionalnoj savjesti – odlučili istupiti kao represivna avangarda em Dodikova režima em onih paranoika u Beogradu koji posljednjih dana intenzivno lansiraju priče o planiranim atentatima na Borisa Tadića. Ne znam samo zašto u taj komplot guraju Nikolaidisa. Ako im je ponestalo Legija i Zvekija, tu im ni ubojiti Andrej ne može pomoći. On nije ni iz te firme ni iz tog filma.

Novi list, 19.01.2012.

Peščanik.net, 21.01.2012.