Od popa i beseda
Srpska uzrečica

Besedio je vladika zahumsko-hercegovački preosvećeni Grigorije u Trebinjskoj crkvi pred narodom – i sve je raspametio. Vladika je svojevremeno publikovao svoju neku Promemoriu i kazao je da je u Crkvi loše stanje, da se mnogo laže i da nam veronauka ne ide i da je ono oko Pahomija vranjskog tako kako je i još mnogo toga. Hitno je u Trebinje otputovao Amfilohije lično i na nekom baš zatvorenom sastanku sve su utanačili. Od tada se episkop Grigorije promenio i načinio zaokret neverovatnih razmera. O čemu su razgovarali sije tajna jest ali se nešto tu dogodilo. Ovih dana je vladika Grigorije – nedavno je odbio da dočeka šefa države vojvodu Tomu u Trebinju – ljuto udario na ustavnog poglavara i predsednika sekularne Republike, ljuto i neverovatno grubo, onako pred narodom. Kazao je da je šef države bena što će reći budala ili budaletina kakve baš nigde nema. U Predsedništvu Republike su zbunjeni i koliko smo razumeli mole se za vojvodu Tomu N.

I mi nešto znamo o vojvodi Tomi, ali ovde ga nekako moramo uzeti u odbranu jer država je država a Crkva je crkva, pa ako nisu baš u „simfoniji“ neki red se mora znati. Nije vojvoda Toma baš cvećka kojom bi smo se zakiti – bio je Šešeljev saborac i krvavio je gaće oko Srebrenice i drugde u BiH i diljem Balkana. Na đurđevdanskim izborima prošle godine je pobedio i sviđalo se to nekom ili ne – nama se ne sviđa – on je šef države ove naše koja je vrbova država po rečima kneza Miloša. Nije obrazovan pa šta nije to bio ni D. Ćosić pa smo ga imali za šefa države. Nije da je F. Oland neki énarque, bar ne među prvima – to su oni intelektualni džinovi sa Sorbone – pa ga Francuzi poštuju kao predsednika, i pred njim se svira himna, i ni jedan biskup mu nije rekao da je skot, baraba ili budaletina. A mnogi ga Francuzi ne vole. Vladika Grigorije je baš prenaglio, nije mu u crkvi bio nijedan član tročlanog Predsedništva BiH – a to je njegova država – pa nikom ništa. On ruži predsednika strane države a to je Srbija, koji je kao i Oland pobedio na izborima. Valjalo bi da bude milostiv jer Crkva uči da i najveći grešnik nije bez šanse za spasenje. Vojvoda Toma ne uživa naše poverenje, ali ovako se to ne radi. A koliko juče su vladike SPC pojale veličanstveno na svadbi vojvode Arkana ono – Isajije, likuj – a to se peva na svadbama u ime Crkve. Pojali su i Miloševiću i kome sve nisu celivali ruku koja nije sveta – pa šta. A tek ono u ratu.

Vladika Grigorije nije umeo da se osvrne u gnevu kako nam jevanđelje zapoveda – on je političar i partijski čovek i to ne valja.

A u SPC to nije novo. Eno patrijarha srpskog u Kremlju sa izjavama koje su zaprepašćujuće. Te ne treba ići u EU jer tamo je Bog umro kako patrijarh citira Ničea, odavno iz SPC ponavljaju da je i Marks mrtav kao da je to važno – ni pisac ovih redaka se nešto ne oseća dobro, pa šta. Citirao je patrijarh Irinej reči o. Justina Popovića i Evropi koja je smrad, krčma i bludnica raj. Znamo to učenje o. J. Popovića, ali zar se to tako radi u trenutku kada Srbija – sa vojvodom Tomom – ipak stremi Evropi u kojoj traži spas. Kada popovi vode politiku to uvek biva smešno i tužno i plača dostojno. U Rusiji to ne bi učinio patrijarh Kiril moskovski i vascele Rusije. Ovi iz SPC u Moskvi plaču i ne znaju da Moskva suzama ne veruje pa neće ni Srbima. Vojvoda Toma nije zaslužio pohvale ni jekteniju ali se ovo ovako ne radi. Nije vojvoda Toma zaslužio jekteniju prosbenu kao vladar ali ovako ne ide.

Kad popovi preteraju oni baš preteraju, a njih je znao i Njegoš i sam svešteno lice –

Amana ti đe nauči tako
Kanda su te u Mljetke šiljali.

Ako je ovako onda je to bezobrazluk i zaista su neke vladike pobenavile i to sasvim. Ko će koga ovde opomenuti, da li patrijarh vladiku ili neko drugi patrijarha to niko živ ne zna – kako se čini mi smo ovde u Srbiji svi pobenavili. I to načisto. Nikog nema da se oglasi pa ćuti i zvanični portparol SPC bački vladika I. a nije ni moguće, jer saopštenja iz SPC niko živ ne razume. Valjda je i u Moskvi vrućina svima udarila u glavu. Ili je vrućina ili politička vrućica, ili nešto teže od oboje. Opet Njegoš –

Il je đavo ili su mađije
Il je nešto teže od oboje.

Svi smo umorni u Srbiji i dugo nas umor proći neće a dobrano su nas umorili i vojvoda Toma i sveštena lica.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 29.07.2013.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)