10.000 mladih ljudi iz Srbije sinoć je prisustvovalo koncertu Madone u Budvi. U Inđiji su svirali Red hot čili pepersi, na Ušću Rolingstonsi, uskoro će se u Beogradu održati Univerzijada i biće to još jedan dokaz da je Beograd – svet, da je kod nas sve isto kao i u svetu, samo malo gore. To me podseća na priču o jednoj antropološkinji koja je proučavala seoski život u centralnoj Africi. Stigla je u jednu zabačenu oblast radi terenskog istraživanja i posrećilo joj se, jer su je istoga dana domoroci pozvali na svoju večernju sedeljku. Obradovala se naša naučnica, jer se nadala da će iste večeri nešto saznati o tradicionalnoj razonodi u toj izolovanoj zajednici. Ispostavilo je da su se meštani te večeri okupili da gledaju film Niske strasti, koji još uvek nije bio stigao u londonske bioskope. I mnogi članovi tog plemena su, kao i mnogi pripadnici našeg, pomislili da su Svet, samo malo siromašniji i malo izolovaniji.

Svuda u svetu ima korupcije, ali u Izraelu je predsednik vlade morao zbog toga da podnese postavku. Naša zemlja je ove godine još gore rangirana na lestvici korupcije, ali nikome nije falila dlaka s glave. Svuda u svetu ima lopova i hoihštaplera, ali kod nas im je polje rada veoma široko. Izgleda da nije tačno da se ovde stvari sporo menjaju. One se menjaju, ali samo prividno. Srbiju ovih dana čeka negativna ocena evropske komisije o napretku Srbije na putu ka EU, pred Evroskim sudom za ljudska prava u Strazburu naš predstavnik je priznao da srpska država krši prava na suđenje u razumnom roku i da imamo problema u izvršavanju presuda.

Na primer, već pet godina niko ne može da izbaci radikale iz zgrade zemunskog Magistrata, jer policija odboja da asistira. Ali zato nedeljama plaćamo stotine policajaca da svakoga dana obezbeđuju tzv. demonstracije nekoliko desetina ljudi koji se bore za to da se Radovan Karadžić ne isporuči haškom sudu. Među njima su i čuveni navijači, od kojih je jedan, kao što znate, osuđen na 10 godina zatvora, a njegove kolege su pretile sudiji koji je kaznu izrekao. Meni se čini da su oni s razlogom zbunjeni. Mesecima su ih Koštunica, Toma Nikolić, Emir Kusturica i ostali srpski prvaci tretirali kao patriote, koje u nacionalnom bolu lome Beograd, a onda ih odjednom, sa istim bejzbol palicama i šalovima oko vrata, tretiraju kao huligane.

Ko ne bi bio zbunjen. 10 godina robije za neuspeli pokušaj ubistva žandarma, a Mediću iz Škorpiona 15 godina za streljanje muslimana. Pa neka neko kaže da se ratni zločin ne isplati.

Skupština je ratifikovala Sporazum sa EU sa 140 glasova ZA, ali je zato 214 narodnih poslanika glasalo ZA gasno-naftni sporazum sa Rusima. I zaista, ovo sa Rusima je prošlo glatko. Došao je Sergej Šojgu, i čiča miča i gotova energetska priča. Dogovor je prošao glatko, jer je poseta bila dobro pripremljena. Prvo je ruski ambasador zahtevao od skupštine da kao prvu tačku jesenjeg zasedanja stavi sporazum sa Rusima. Onda je ambasador prošle nedelje otišao u Niš da poseti ruske deminere koji traže kasetne bombe i spasavaju nevine živote. Malo sam pratila to sa kasetnim bombama u Nišu i moram da kažem da je zapanjujuće da je posle 9 godina čišćenja rusko oko sokolovo našlo na niškom aerodromu još 13 kasetnih bombi, avionskih bombi – komada 5 i još mnogo toga. Ruski ambasador je posetio svoje momke, specijalce i rekao tom prilikom Daćiću da je na rusku ekipu deminera veoma pozitivno uticalo potvrđivanje energetskog sporazuma.

Šojgu je dakle došao samo da pokupi kajmak. 400 miliona je dao kao što je i dogovoreno. Bilo bi, što bi rekao Dejan Mihajlov, nepristojno od Rusa tražiti više.

 
Emisija Peščanik, 26.09.2008.

Peščanik.net, 26.09.2008.