Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha

Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha

Prošlo je skoro dve godine od kada je Narodna skupština usvojila antikorupcijsku strategiju. Nadležni za borbu protiv korupcije još uvek nisu usaglasili svoje aktivnosti, iako je to obaveza koju imaju već deset godina.

Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije usvojena je u oktobru 2013. godine. Srbija je veoma brzo ratifikovala Konvenciju, dve godine kasnije. Ratifikacijom su se donosioci odluka u Srbiji obavezali na dve stvari (čl. 38 Konvencije), koje suštinski znače realizaciju međunarodnog standarda u borbi protiv korupcije. Prvo, institucije su dužne da sarađuju u borbi protiv korupcije. Drugo, policajci, tužioci i sudije moraju da razmenjuju informacije kada postoji sumnja da je počinjeno neko krivično delo korupcije.

U Srbiji je saradnja institucija neophodna u kreiranju i sprovođenju antikorupcijske politike koja je zaokružena nacionalnom strategijom iz 2013. godine, čiji se akcioni plan ne sprovodi kako treba. Normativna osnova za saradnju policije, tužilaštva i sudstva u Srbiji postoji, ali ona nije dobra u svim fazama krivičnog postupka. U akcionom planu za sprovođenje antikorupcijske strategije prepoznati su ovi problemi i to je dobro. Međutim, dosadašnja praksa izaziva brigu.

Izrada izmena Zakona o borbi protiv korupcije ukazuje na neodgovarajuću saradnju institucija za borbu protiv korupcije. Kasni se devet meseci, ako se uzme u obzir rok koji je predviđen akcionim planom antikorupcijske strategije. Posle je taj rok pomeren, akcionom planom za poglavlje 23, tako da ceo proces treba da bude gotov na jesen. Radna grupa za izradu izmena zakona prvi put se sastala krajem februara 2014. godine (šest meseci kasnije od prvobitnog roka) i izgleda da posao ne ide kako valja. Poslednji sastanak je otkazan jer nije bilo kvoruma za rad, a u međuvremenu su se pojavila dva modela zakona: prvi je izradila Agencija, drugi je slovenački koji je preporučen od našeg Ministarstva pravde.

U primeni antikorupcijske politike zabunu stvara trostruki mehanizam nadzora i koordinacije. Ovaj posao obavljaju Agencija za borbu protiv korupcije, Grupa za koordinaciju sprovođenja antikorupcijske strategije i Koordinaciono telo Vlade Srbije za primenu akcionog plana. Njihovi zadaci se podudaraju. Agencija i Grupa prate primenu antikorupcijske strategije; sakupljaju izveštaje od državnih organa o realizaciji antikorupcijskih mera; daju mišljenja i preporuke kako unaprediti borbu protiv korupcije; učestvuju u pripremi propisa i predloga projekata čiji je cilj smanjenje korupcije. Vlada je godinu dana nakon usvajanja antikorupcijske strategije formirala novo Koordinaciono telo koje treba da usmerava i koordiniše državne organe zbog bolje implementacije strategije. U njegovom sastavu su premijer, ministar pravosuđa, ministar finansija i član Saveta za borbu protiv korupcije. Sastav na najvišem nivou. Zna se da je ovo telo održalo jedan sastanak, iako je u obavezi da to čini na svakih šest meseci.

U saradnji policije, tužilaštva i sudstva problemi postoje na nivou potpisivanja dva memoranduma o saradnji. Procedura koja bi trebalo da omogući bolju saradnju i koordinaciju policije i tužilaštva u borbi protiv korupcije nije usvojena, jer prethodno nije potpisan memorandum o saradnji. Sekretarijat u Ministarstvu unutrašnjih poslova dostavio je u decembru 2013. godine kriminalističkoj policiji predlog memoranduma između MUP-a, Direkcije policije i Tužilaštva za organizovani kriminal. Ne zna se da li je predlog memoranduma stigao do Ministarstva pravde i Tužilaštva za organizovani kriminal. Nasuprot tome, Ministarstvo pravde organizovalo je sastanak sa predstavnicima MUP-a, Republičkog javnog tužilaštva i ostalim institucijama koje učestvuju u sprovođenju akcionog plana antikorupcijske strategije, na kome je postignuta saglasnost oko konačnog teksta jednog drugog memoranduma koji još uvek nije usvojen, jer se čeka da MUP iskaže svoj stav.

Nerealno je očekivati potpisivanje operativne procedure kada nema saglasnosti institucija povodom planiranja međusobne saradnje.

Agencija za borbu protiv korupcije može da pomogne u rešavanju ovih problema, jer je jedino telo u Srbiji koje ima celovit uvid u sprovođenje antikorupcijske politike i odgovornost prema Narodnoj skupštini. To proizlazi iz obaveze državnih organa da Agenciji podnose izveštaje o sprovođenju akcionog plana strategije. Pored toga, kvalitet u odnosu na Grupu je da Agencija sačinjava i podnosi poslanicima sveobuhvatni izveštaj o sprovođenju antikorupcijskog plana. Takva uloga omogućava Agenciji da odgovorno pruža pomoć i podršku u koordinaciji nadležnih organa za borbu protiv korupcije. U praksi, takva pozicija Agencije nije iskorišćena.

Važeći Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije (čl. 62) predviđa mogućnost da Agencija daje mišljenja o sprovođenju antikorupcijske strategije. Međutim, nije postojala obaveza da subjekti na koje se mišljenje odnosi barem raspravljaju o tome. Novi nacrt zakona o Agenciji uvodi obavezu (čl. 88) da se u roku od 60 dana održi rasprava o mišljenju Agencije. Te rasprave mogu da podstaknu bolju koordinaciju institucija u borbi protiv korupcije.

Valjda svi imaju isti cilj. Izgleda da je svima potrebno barem dva meseca. Izgleda da bez zakonske obaveze nije moguće podstaći saradnju.

Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku

Peščanik.net, 06.06.2015.