Fotografije čitalaca, Đorđe Tomić

Fotografije čitalaca, Đorđe Tomić

Baš smo uprskali: prvo Folksvagen, a onda fudbal. Dobili smo važnu lekciju iz cinizma, čija je prva žrtva nemačka „dominantna kultura“. Kako da sada imigrantima približimo „nemačke vrednosti“, kada se one zasnovaju na manipulaciji merenjem izduvnih gasova i korupciji pomoću koje smo dobili svetsko prvenstvo u fudbalu? Prvo smo shvatili da Folksvagen jedino prevarom može da se pridržava propisa o izduvnim gasovima, a onda saznali da Nemačka bez korupcije ne može da dobije svetsko prvenstvo u fudbalu. Posledice ovih saznanja su ogromne. Ovo bi mogao da bude takoreći naš 11. septembar. Ali tada su SAD bile napadnute spolja i branile se od spoljašnjeg neprijatelja. Najnoviji napadi na Nemačku ne odnose ljudske živote, ali su opasniji po naš moral jer dolaze iznutra. Gubitak vere u Folksvagen i fudbal nas je doveo na ivicu nervnog sloma.

Henrik M. Broder je rekao još pre 20 godina: „Najvažniji nemački problem nije izumiranje šuma ili ozonska rupa nad Antarktikom, već izostanak očekivane kazne posle kolektivnog ludila 1933-1945. Nacisti ipak nisu toliko razgradili moralne osnove ovog društva da ono ne bi znalo, ili barem slutilo, da posle zločina sledi kazna“. Kazna je izostala, a umesto nje smo dobili slatku obavezu da zauvek budemo dobri.

Mi smo nadmen narod i otuda ova Šilerova izjava: „Svaki narod ima svoj dan u istoriji, a nemački dan je žetva ukupnog vremena“. To se nije dogodilo. U ruševinama Nemačke, ljudi su se zapitali koje vrline su im još preostale posle Aušvica. Šta je ostalo od nemačke „pristojnosti“ posle zloglasnih Himlerovih govora u Poznanju 1943. Vremenom su ljudi u Nemačkoj zadobili osećaj pročišćenja krivicom i pokajanjem, pa im se učinilo da su izabrani da baš oni drugima pokažu pravi put – jer ponos krivca je i dalje ponos.

Nedavno su građani Grčke iskusili kako je to kada vam naređuju iz Nemačke. Tim varalicama koje su se na prevaru ušunjale u evrozonu je poručeno: „Ugledajte se na nas, mi smo pošteni i vredno radimo“. Ali izgleda da se nismo pošteno pridržavali američkih propisa o emisiji izduvnih gasova, niti smo na legalan način dobili organizaciju svetskog prvenstva u fudbalu. Ne bih zamerio grčkim građanima ako postanu sumnjičavi prema nama.

Da li zbog skandala sa Folksvagenom treba da izvodimo zaključke o nemačkom karakteru? Da li je Bekenbauer i dalje fudbalska legenda? Da li smo mi narod lažova i varalica? Videćemo šta će o tome reći imigranti koji u velikom broju stižu u Nemačku. Njih već na granici podučavaju, kao na primer šef socijaldemokrata Zigmar Gabriel koji kaže: „Oni treba ne samo da upoznaju naše vrednosti, već i da ih aktivno usvoje“. Sociološkinja Nešla Kelek kaže: „Muslimani treba da prihvate naše vrednosti“. Predsednik Joakim Gauk kaže: „Naše vrednosti su nesumnjive“. Ali zar nisu sumnjive kada se naša velika automobilska kompanija i verovatno najveći fudbaler u našoj istoriji poigravaju sa njima?

Slika o nemačkoj veličini može da vas opije, kao što se dogodilo sa novinarom Nilsom Minkmarom: „Najgore je za nama i Nemačka je postala više od uspešne zemlje idealne za život. Ovo leto je pokazalo da u njoj žive ljudi koji ozbiljno shvataju slobodu. Nemci su se promenili“. Ali to je iluzija. Američki novinar Rodžer Koen se dugo bavi Nemačkom i zastupa realniji stav: „To je neobična nemačka osobina: jaz između zaklinjanja u moral i pravdu i nesmotrenih zloupotreba, jaz između visoke kulture i prizemnog ponašanja“. Koen kaže da Nemačka koju je poznavao nestaje: „Samopreispitivanje koje je pokretalo najbolje u ljudima ustupilo je mesto nadmenosti, do granica amnezije“.

Spiegel, 19.10.2015.

Preveo Miroslav Marković

Peščanik.net, 23.10.2015.