Moguće je da će današnji događaji u Egiptu, resko označiti novu glavu nenapisane knjige istorije sveta. Uz zloslutni zveket, na Bliski Istok će se spustiti nova gvozdena zavesa, jer kakvagod da bude ova sadašnja revolucija u Egiptu, ona će se na kraju pretvoriti u fundamentalističku, a potom izazvati još čitav niz takođe fundamentalističkih revolucija i dovesti do rušenja većine tradicionalnih bliskoistočnih diktatura. Ovakav razvoj događaja stvoriće novu geopolitičku realnost zasnovanu na nepomirljivim međusobnim čarkama, doduše nešto manje zastrašujućim i napetim od onih koje je sa sobom nosio sukob socijalizma i kapitalizma u XX veku.

U ovoj novoj geopolitičkoj realnosti, rečenice tipa „borba s terorizmom“ izgubiće svaki smisao. To više neće biti borba sa teroristima, već borba protiv totalitarnih država, taman toliko fanatičnih kakav je bio SSSR u 20-im godinama prošlog veka. Biće to države kod kojih će terorizam biti osnova njihove spoljne politike.

Iznenadiću vas, no ja, na kraju krajeva, na ovakav razvoj situacije gledam sa odobravanjem. Jeli carstvo Alaha na Zemlji to što bi ovi momci hteli da stvore? Jeste. Pa neka ih, neka ga stvore.

XX vek je bio vek suprotstavljanja dva svetska sistema. Totalitarna država na čijem je grbu stajala čitava zemljina kugla, a koja je nosila ime SSSR, veoma se ozbiljno spremala da zauzme ceo svet. Ona je toj svojoj nameri nadenula ime „oslobođenje“, a istovremeno je svakodnevno optuživala Zapad za to da je on taj koji hoće da zauzme SSSR. Osnovna delatnost ove države na međunarodnom planu bila je izvoz revolucije, a usput se bavila i podrškom svih terorista spremnih da se bore protiv otvorenog duštva.

Pred kraj prošlog veka, sve se završilo tako što je SSSR doživeo slom. Ideološki okovi kojima je on opteretio i sapeo svoju sopstvenu ekonomiju i nauku, pokazali su se inkompatibilni s pretenzijama na liderstvo u svetu.

Da bi neka ideologija umrla, ona prvo mora da postane državna. Marksisti su 70 godina sistematski ubijali Rusiju. No Rusija je ostala živa, a marksizam je lipsao. Fundamentalizam će možda pobediti na Bliskom Istoku, no Bliski Istok će preživeti, a fundamentalizam će sebe diskreditovati. Biće to teška borba, nimalo lakša od one koju je vodilo otvoreno društvo u odbrani od SSSR-a.

Datosti kao što su naprimer zabrana na bankarske poslove i otkazivanje elementarnih ljudskih prava ženama koje inače predstavljaju sastavni deo islamskog fundamentalizma, neće dozvoliti fundamentalističkom Bliskom Istoku da ekonomski i vojno pobedi otvoreni svet. Kao rezultat primene ovakve ideologije, za te države će glavno oružje u borbi za pobedu njihove verzije islama nad svetom biti terorizam. Takav Bliski Istok će, što se vojne sile tiče, biti slabiji od bivšeg SSSR-a, no taj će nedostatak biti kompenzovan znatno manjom tolerancijom savremenog Zapada prema ljudskim žrtvama. U svakom slučaju, današnje predstave o prihvatljivom broju ljudskih žrtava moraće da budu preispitane. Liberalna demagogija prema kojoj s jedne strane država nema pravo da dopusti smrt nijednog svog građanina od ruke teroriste i s druge, da bez istrage i suda nema pravo da likvidira nijednog teroristu, u značajnoj meri je odgovorna za današnje ponižavajuće bespomoćan položaj Zapada pred licem fundamentalističke opasnosti.

Nezavisnost mnogih slabih zemalja u savremenom svetu obezbeđuje se isključivo opšteprihvaćenim međunarodnim konvencijama. Bilo koja slaba zemlja koja se nalazi van zone dejstva tih konvencija, dostupan je i lak plen. Zato mislim da će se novonastali fundamentalistički režimi najpre pobiti među sobom i da će njihova agresija češće i ozbiljnije biti uperena protiv svojih Arapskih suseda ili neku od Afričkih zemalja, nego protiv Zapada.

Daleko od toga da će sav islamski svet postati fundamentalistički. Dubai i Turska, zemlje u kojima vojska nikada neće dopustiti dolazak fundamentalista na vlast, biće za novi fundamentalistički Bliski Istok isto što je Tajvan bio za Kinu.

Osim toga, često se događa da totalitarnu državu počinje da ugrožava baš ta totalitarna sekta na čijoj je ideologiji ona osnovana. Danas, naprimer, fundamentalisti poimence slave i u nebo dižu „devetnaest veličanstvenih“ koji su 11 septembra razorili Svetski trgovinski centar u Njujorku. No istovremeno, oni tvrde da su „kule bliznakinje“ na Menhetnu razorili „krstaši i cionisti“ kako bi imali izgovor za napad na Islamsku republiku Avganistan. Ovakve protivurečne predstave o svetu, bez problema se smeštaju u glave fanatika, no veoma loše izgledaju naštampane u udžbenicima. One često u glavama učenika rađaju niz neželjenih i nezgodnih pitanja.

Savremeni islamski fundamentalizam se danas drži na jednoj prostoj psihološkoj zamci: „Ako smo mi ti pravoverni muslimani, kako to da prokleti kauri na Zapadu žive bolje od nas? Dakle, oni su ti koji nam smetaju da stvorimo raj na Zemlji“. Saglasno tome, fundamentalizam će kao svetska istorijska pojava nestati sa lica zemlje tek kada stvarno pokuša da taj raj na Zemlji i ostvari, baš kao što je i marksizam, tek kad je stvorio SSSR, a zatim ga proćerdao, definitivno sišao sa svetske ideološke scene.

Stojimo na pragu novog sveta. U tom novom svetu autoritarni režimi na Bliskom Istoku biće smenjeni totalitarnim, tankeri će na zapad morati da plove oko Rta dobre nade, a otvoreni svet će morati hitno da se baci u traganje za novim, alternativnim izvorima energije.

To će biti cena koju će Bliski Istok morati da plati za svoju tolerantnost prema svojim dugogodišnjim diktaturama i opštoj stagnaciji stanovništva, a Zapad, za svoju sopstvenu humanitarnu birokratiju i požrtvovanu borbu za zaštitu prava islamskih fundamentalista koju su tokom poslednjih deset godina vodile zapadne neprofitne organizacije (NFPO – Non for Profit Organizations). No proći će vreme, i ideja religioznog fundamentalizma će se diskreditovati baš kao što su se diskreditovali Osvencim i GULAG.

 
Новая Газета, 01.02.2011.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 06.02.2011.