Još od onog poslednjeg oktobarskog dana (31.10) kad je, nezapamćenom krađom, proglašen samoerektivni Ustav, ne bi li se preambulom da je Kosovo neotuđivi deo Srbije ovdašnje psihopate onanistički kurčile – bilo je savršeno jasno da će se predizborna kampanja u ovoj tupsoidnoj državi, koja liči na nerešivu Rubikovu kocku, jer količina kolektivne narodne demencije uveliko premašuje broj defektno poremećenih stranaka kao u vretenu tajfuna, vrteti oko pitanja patriota i izdajnika, Haga, Kosova, uvek popularne korupcije (tko je pomenuo G17+) ili “europskih integracija” koje svečano nabijem na kurac.

Ne zna se tko je veći globalni idiot: da li ovi iz NATO, koji su ničim izazvani poklekli i Srbiju primili u Partnerstvo za mir, zaboravljajući na Ratka Mladića (profesija: masovni ubica), tobož podržavajući “demokratski blok” na čelu s Koštuničinom partijom (DSS), bolesno uvereni da je Voja Kalašnjikov drukčije forenzičke strukture od Šešeljeve mase i da će – daleko bilo – Rubikov problem Srbije biti rešen genetskom koalicijom DS+DSS, na čemu se, iz keca u dvojku, klade inozemne diplomate. Posebno je dirljiva EU pažnja glede Srbije: obećava joj se sve i svašta; ubrzani pregovori, podrška, pomoć, samo da Srbija potpuno ne poludi i preda se radikalima koji, dozvolićete, u poređenju s nervoznim Koštunicom, izgledaju kao da su uvereni u svoju pobedu ili makar koaliciju s dr Kalašnjikovim, koji to jedva čeka. Budući da Srbija svoja, gore pomenuta mentalna oboljenja, vidi kao prednost – baš kao što je Dobrica Ćosić zaostalost literarno shvatao kao nacionalnu vrlinu – čast mi je da vas upoznam s najvećim srpskim umnim hepeninzima proteklog tjedna.


PSIHO 1:
Gostujući u DSS-emisiji “Utisak nedelje” na TV B92 kod svoje partijske drugarice Olje Bećković, profesor Vladeta Janković – savetnik premijera Vojislava Koštunice, nekadašnji ambasador SRJ u Londonu, već viđen kao budući ministar inozemnih poslova, ako kojom krađom DSS opet dođe na vlast – zahtev međunarodne zajednice da se Koštunica obrati javnosti i jasno kaže da Ratko Mladić mora biti uhapšen, ocenio je kao “pokušaj narušavanja nacionalnog dostojanstva”. Šta je točno rekao Vladeta?. “Koštunica je davao niz izjava da će Mladić biti priveden čim bude lociran. Dalje insistiranje je, zapravo, ponižavanje i podrivanje autoriteta jedne političke ličnosti. A i više od toga: to je stvar nacionalnog dostojanstva. Ne može neko da dođe i da vam izdiktira tekst”.

Podmukli Janković – koji precizno zna razliku između termina “priveden” i “uhapšen”, jer svako priveden može biti pušten na slobodu – ne samo da ne može da preko usana prevali glagol “uhapsiti”, već nam se insistiranje na reči “priveden” predstavlja kao nastavak mučne literarne sage u kojoj smo od Koštunice čuli da ćemo glede Mladića “otkloniti i preskočiti prepreke”, “ispuniti zahteve”, “obezbediti saradnju”, “ukloniti probleme”, “zadovoljiti uslove” ili “okončati saradnju”, a da nigde – nijednom – ne bude upotrebljen trpni pridev “uhićen”, “odveden” ili “uhapšen”. Što će vam reći da Srbiju zabole qurac za Mladića a posebno za glagol “hapsiti”. Ali, kako to liči na Vladetu Jankovića, koji je obožavao Radovana Karadžića kojem se i danas divi, jedina poruka jeste ona iz dss arsenala: Živela Srbija koja se neće saginjati! Naročito ne pred glagolom stranih sila!


PSIHO 2:
Slobodan Antonić, uz nenadjebivog nacistu Đorđa Vukadinovića, jedan je od dvojice najpoznatijih DSS-političkih analitičara (hrvatski: pičke koštuničke) zaposlenih u logoru za prevaspitavanje pod imenom “Nova Fašistička Srpska Misao”.

Obojica, razume se, imaju kolumne u “Politici”; obojica, naravno, obavezni su začin Tijanićevoj fekalnoj televiziji; obojica imaju sveti zadatak da nas uvere kako su radikali sasvim normalni i ljupki, kako je Vojislav Koštunica uvek u pravu, kako Kosovo mora ostati srpsko, kako Milošević baš nije kriv… Kad su ga nedavno iz Helsinškog odbora pozvali na nekakav okrugli sto gde se razgovaralo o suočavanju s prošlošću, Antonić se, mrtav hladan, pojavio: tom prilikom izjavio da u Srebrenici nije bilo genocida, ali jeste bilo zločina. Umalo da me prijatelji uvere kako je Antonić “materijal” koji valja brusiti, nije on tako loš, može se s njim diskutovati.

Zaslepljen činjenicom da ga na tribini nisu pretukli, Antonić se ovih dana mentalno razbaškario i krenuo u obračun sa onima s kojima je na tribini “demokratski diskutovao”: u najnovijem tekstu za “Politiku” ovaj psihopata, koji je nedeljama objašnjavao kako je LDP goli kurac i kako nema šanse da uđe u Skupštinu – jer je Čeda kriminalac, a svi oko njega nesposobni, tupavi, glupi, rečju, izdajnici vaskolikog Srpstva – odjednom se laća teze kako će ulazak LDP u Skupštinu Srbije obeležiti Haos, jer će nesrećni DSS morati da zbog “čedista” uđe u koalciju sa šešeljevcima, kao da im to teško pada!

Antonić, koji mora da je na nekim teškim dss-drogama, nije stigao da objasni otkud to da partija koju je do juče smatrao “nebitnom i efemernom” odjednom ima takav uticaj da odlučuje o sudbini Srbije. Ali, zato je stigao da napiše sledeće: “Svaki mandat LDP u stvari je mandat manje za vladu DS-DSS. I šansa više za SPS ili SRS da se umešaju u pravljenje nove vlade. Uguravanje LDP u parlament znači direktno guranje DSS u ruke radikala”. Neizlečivi Antonić, kretenoid deesovskih razmera, u ovom porođajnom tekstu pokušava da nam kaže kako je LDP stvoren da bi podržao nezavisnost Kosova – ali, zar je zaboravio šta piše u čuvenom Ustavu, zar tamo Kosovo nije toliko polni deo Srbije, da ga ni jajima ne možemo odvojiti, otkud Antoniću muška primisao da će LDP Kosovo odvojiti od Srbije, kao da ga nikad nije bilo? Sad znam: pozvati Antonića na bilo koju tribinu s “Drugom Srbijom” ne samo da je totalni promašaj, nego je to prizivanje zla. Uostalom, neka dođe idući put na ovakvu tribinu: dolazim i ja. Ali, ne da diskutujem, nego da išamaram fašistu. S govnima nema razgovora!


PSIHO 3:
Vest da je Srbija utrošila 300.000 evra za reklamnu kampanju na CNN-u kojom će svetu pokazati da je to neka “Nova Srbija” (kako se kampanja oficijalno zove), okončala se otkrićem da će se u mnogim svetskim listovima pojaviti fotografija Vojislava Koštunice sa glasanja za najnoviji, ukradeni Ustav. Slika lopova koji i bez Ustava izgleda bolesno – zamislite da zbog ove fotografije turistički krenete u Srbiju! – samo je deo sulude predizborne kampanje, čiji je cilj ne da progovori o Srbiji već o ljudima koji Srbiju drže u šaci. Sama ideja da se ovakva Srbija, koja u predvorju glavnog grada, u Batajnici, ima sve ono što druge prestonice nemaju: veličanstvenu, višeslojnu masovnu grobnicu sa Albancima različitih godišta, s naglaskom na decu i majke – reklamira kao “tranzicioni lider”, bizarna je u startu, posebice u finišu, jer je današnja Srbija, pod Koštunicom, maltene gora nego ona pod Miloševićevim kad smo samom reklamnom činjenicom da imamo monstruma za predsednika imali više turista nego ikad, bez kampanje od 300.000 dolara!

A nije loša ideja da po svetskim listovima objavimo fotografije Vladete Jankovića I Slobodana Antonića: da ljudi konačno vide kako izgledaju pravi The Serbs! Koji se saginjati neće!

 
Feral Tribune, 19.12.2006.

Peščanik.net, 19.12.2006.