Foto: Tijana Spasić

Foto: Tijana Spasić

1.

Sećamo se kako je „neko“ svečano ispratio voz s namalanim freskama i natpisom „Kosovo je Srbija“ iz Beogada za Kosovsku Mitrovicu, pa ga onda pre granice s Kosovom zaustavio kako bi izbegao sukob s kosovskim vlastima. Posle smo čuli da je oslikani voz završio negde na nekoj lokalnoj liniji, oko Kraljeva, ako se ne varam, podalje od Beograda, valjda da ne podseća veliki broj ljudi na još jednu u nizu neuspelu akciju tekućeg režima – daleko od očiju, daleko od mozga, kao da razmišljaju ovdašnje vlasti.

Gde će završiti Marko Đurić posle nove neuspele epizode u kojoj je umesto voza on bio u istovetnoj glavnoj ulozi – tek treba da vidimo. Za njega bi verovatno bilo najbolje da kao i voz završi na nekom sporednom koloseku – ako ništa drugo, sačuvao bi glasne žice. Tek, i voz i Đurić poslužili su u insceniranim incidentima kao puki povod da nelegitimni predsednik izađe pred kamere i pošalje još jednom neuverljivu poruku: „Ljudi neka spavaju mirno, očuvaćemo mir.“

I dok je prethodna epizoda rađena u koprodukciji s Rusima, ova nova oslonila se na podršku sa zapada. Kao gostujuća zvezda u priči se pojavila Federica Mogherini. Iako u drugom planu, Mogherini ipak nije doputovala samo da bi statirala, kao što na konferencijama za novinare iza glavnog govornika statiraju kadrovi iz drugog ešalona vlasti. Naprotiv, svojom pojavom u kadru ona je trebalo da doprinese verodostojnosti igrane drame koja se upravo okončala.

2.

Sve u svemu, tekućem režimu kao da ponestaje ideja za uznemiravanje građana (koji su, kaže ministar Đorđević, ogrezli u blagostanju), i moguće je da je to razlog zašto je predsednica vlade odlučila da formira Savet za kreativne industrije. Jedan od članova tog novoosnovanog saveta požurio je da objasni o čemu je tu reč: „Ono što uključujemo danas u kreativne industrije je svaka vrsta proizvoda ili inovacija koja je stvorena ljudskom kreativnošću. Od zanata do visoko umetničkih poduhvata, i dizajn i fotografija, televizija, radio, advertajzing.“

Čime će se baviti i kako će biti zloupotrebljen (uz vlastiti pristanak) ovaj trust kreativnih mozgova ostaje da se vidi. Za sada, ako je suditi prema prvom nastupu jednog njegovog člana, zadatak im je da služe kao krinka normalnosti i legitimnosti za premijerku. Ovako član: „Sve ono što je izgovoreno i sve što je u odnosu na to premijerka uradila ulilo mi je poverenje da idemo u pozitivnom pravcu. Drugo, to nije političko telo, reč je o jednom stručnom telu, koje za cilj ima da premijerka čuje naše mišljenje“. Šta je premijerka uspela da uradi u ovih par dana od kad je formirala Savet, ipak nismo saznali.

Član se potrudio i da povuče liniju između sebe, svojih kolega iz Saveta, te same vlade, s jedne strane, i svega što je – iz njegovog kreativnog ugla – prosto i primitivno, a vezuje se za tekući režim, s druge strane. Ta linija povučena je preko leđa sirote Dragice Nikolić. Član Saveta: „Da sam član ULUS-a, ja bih se, na primer, sada na Trgu Republike šišao na ćelavo“, jer je Nikolić predložena za počasnu članicu tog udruženja. I još dodaje da to nema nikakve veze s vlašću: „Vlast nema nekog uticaja na to, tu postoji Odbor. Vlada ne odlučuje ko će biti član ili počasni član.“

Naivnost koja izbija iz svake reči u ovoj izjavi naprosto je dirljiva. Na sličan način naivnom se pokazala, recimo, Aja Jung. Pred izbore u Beogradu ona je objasnila da je dala da joj se ime stavi na režimsku listu jer želi da uradi nešto dobro za grad. Na kraju, ispostavilo se, grad je u stvari učinio nešto za nju, dodelivši njenom Dance Council – Savetu za igru Srbije 5 miliona dinara (najviši iznos koji je neko dobio od gradskog sekretarijata za kulturu, za milion viši od onoga što je dobila filharmonija), a sve to posle prošlogodišnje odluke da isti savet za organizaciju Beogradskog festivala igre ne dobije ni dinar. Kako će Savet za kreativne industrije, a posebno ovde već citirani član, inače zadužen za subvencije, savetovati predsednicu vlade u vezi sa ovakvim odlukama i sličnim savetima, možemo da nagađamo.

Nijedna diktatura ili autoritarni režim nisu se uspostavili i održavali isključivo zahvaljujući svojim tobože mnogobrojnim osiromašenim i zatucanim pristalicama, podložnim manipulacijama i ranjivim na pretnje i ucene. Naprotiv, bez podrške elite ti režimi bi brzo propadali, ako bi se uopšte i uspostavili. Laž o opasnim i zatucanim masama kreira se upravo u redovima elite. Preko te laži ona teži da se oslobodi od odgovornosti za kolaboraciju s kriminalnim režimom.

Peščanik.net, 28.03.2018.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)