Poštovana gospođo Bardo!

Pre nekog vremena ste francuskoj i svetskoj javnosti pripretili da ćete ukoliko uprava lionskog cirkusa odluči da ubije svoja dva bolesna slona, istog trenutka od ruskog predsednika Putina zatražiti rusko državljanstvo. Tom prilikom ste takođe rekli da je predsednik Putin za zaštitu životinja učinio više nego svi francuski predsednici zajedno. Usprotiviću se ovoj vašoj tvrdnji i pokušati da vam objasnim da to u najmanju ruku nije tačno.

Istina, predsednik Putin voli da demonstrira svoju vlast nad životinjama, no on to čini iz istog razloga zbog kojeg su srednjovekovni samodržci u svojim dvorcima držali lične zverinjake. Svi apsolutisti, a posebno oni kojima je vlast sasvim popila mozak, bili su veoma skloni tome da sebe doživljavaju kao Svetog Cara kojem se životinje i ptice slepo podčinjavaju. Svetli primer tome je danas naš predsednik Putin. On je lično kačio ovratnike i amurskom tigru, i snežnom leopardu, i kitu belugi, i belom medvedu; on je lično, za potrebe nauke, ispalio harpun u belog kita, u svojstvu starešine jata leteo sa ždralovima i kao svemoćni dobročinitelj, puštao leoparde na slobodu.

No nažalost, ova lažna i medijski do bljutavosti isforsirana svemoć Putina, sve te sirote i nedužne životinje je veoma skupo koštala. Na primer, snežni leopard koga su naučnici iz milošte prozvali Mongol, bio je dovezen iz dalekog Sajano-Šušenskog rezervata u Hakasiju samo zato da bi se prilikom svoje posete ovoj republici, Putin njime malo zabavio. Ovog alfa mužjaka već davno upisanog u Međunarodnu Crvenu knjigu flore i faune, i kojeg naučnici već punih deset godina samo iz daleka budno prate, uhvatili su omčom kojom se koriste lovokradice (što je, uzgred, najstrožije zabranjeno), surovo ga otrgli od njegovog čopora, isčupali iz njegove delikatno uravnotežene životne sredine, strpali u kavez i helikopterom dovezli na mesto gde ga je trebalo fotografisati zajedno s Putinom. Nesrećna divlja zver se svo vreme očajno bacala na rešetke kaveza i osim onih što ih je zadobila od omče, u transportu joj je naneseno još nekoliko teških rana. Leoparda su uhvatili 14. marta 2011, a Putin je na zakazano mesto stigao tek 19. Ako to slučajno niste znali, on na zakazane sastanke jako voli da kasni.

Ja ne verujem da bi francuski ekolozi pristali da radi bilo kog francuskog predsednika, metodom kojim se služe lovokradice, iz rodnog čopora otimaju divlju zver (što već samo po sebi za nju može biti fatalno) i da je potom nekoliko dana drže zatvorenu u uskom transportnom kavezu.

Slična sudbina zadesila je i usurijsku tigricu, zver koju je Putin 31. augusta 2008. navodno lično uhvatio, a potom joj oko vrata stavio okovratnik s radio odašiljačem. No kako se kasnije ispostavilo, tigricu su dovezli iz Dalekoistočnog zoološkog vrta, dobro je nakljukali uspaljujućim sredstvom da slučajno ne povredi velikog nacionalnog lidera i tako je celu nedelju držali drogiranu; Putin je naime (kao i uvek) taman toliko kasnio. A onda je državna novinska agencija RIA-Novosti iznajmila posebnog stručnjaka koji je pratio kretanje ove tigrice i, s vremena na vreme, na posebnom sajtu ucrtavao izmišljene kordinate koje emituje nepostojeći okovratnik. Među novinarima je ova dopunska aktivnost redovnom novinarskom poslu dobila naziv – „šetati macu“.

Čuveni Putinov let sa ždralovima, kada je svemogući Car Prirode svojim motornim deltaplanom ukazivao ovoj retkoj vrsti smeđih ždralova put na jug, za dve ptice iz ovog plemenitog jata se završio fatalno. Jedna je uginula prilikom transporta iz rezervata u kome su ptice dotada živele, a druga je završila svoj život samlevena elisom Putinovog deltaplana.

Sumnjam da bi ekolozi neke slobodne zemlje dozvolili da se čovek koji nema nikakvog iskustva u radu sa ovom retkom vrstom ptica, bavi eksperimentima ovakve vrste. A ako bi taj čovek slučajno bio i njihov predsednik, posle ovakvog skandala bi ga novinari svih izdanja prosto pojeli za doručak.

Ovaj Putinov egzibicionizam kojim on sam sebi neprestano dokazuje da je on Car Prirode i vladar svih zveri i ptica, nažalost nema nikakvog uticaja na stvarnu zaštitu prirode u Rusiji.

9. januara 2009, u planinama republike Altaj, srušio se helikopter pun nesvakidašnjih putnika. Među poginulima je bio i Aleksandar Kosopkin, predsednikov izaslanik u republičkoj Dumi. Nesreća se dogodila tako što su Kosopkin i njegovo pijano društvo rešili da iz helikoptera u letu, love retku vrstu, takođe zaštićenu i u Crvenu knjigu upisanu divlju ovcu argali, kojih je u Rusiji ostalo još oko 300 primeraka. Dok su svi zajedno rafalima tukli po nezaštićenim životinjama, jedan od pijanih „lovaca“ se toliko zaneo, da je ispalio par metaka i u komandnu tablu helikoptera. Time je ovo njihovo veselje bilo definitivno završeno. Sledeće što se moglo videti je klupko od gomile izlomljenog metala, ljudskih tela i tela nedužnih životinja, kako se uz škripu i lomljavu valja niz strmu padinu brda. Ovaj skandal je, naravno, veoma brzo bio zataškan.

Neposredno posle nesreće sam imala priliku da i sama boravim u republici Altaj. Ljudi su mi tamo ispričali da je čitav ovaj krvavi događaj gledao jedan mesni čobanin, stojeći pokraj svog stada koje je mirno paslo na padini susednog brda. On nikome ništa nije rekao o nesreći. Potraga za preživelima je trajala čitava tri dana.

Ja ne verujem da bi ovaj stari Altajac bio dirnut vašim toplim rečima o Putinu. Ja ne verujem da bi on, nakon toga što je video susedno brdo prekriveno mrtvim telima nedužnih životinja, bio ganut vašom izjavom o tome da je Putin više učinio za zaštitu prirode od svih francuskih predsednika zajedno.

A Kosopkin nije jedini putinski činovnik koji je poginuo u žaru pijanog i razularenog lova na životinje zaštićene od strane međunarodnih organizacija i države. Iste godine je – takođe u helikopterskoj nesreći – poginuo i irkutski gubernator Igor Jesipovski. Ovaj „lovac“ je čekrkom pokušao da u svoj helikopter utovari ogromnu telesinu tek odstreljenog medveda i tako prouzrokovao ovu nesreću. U Sverdlovsku je za vreme lova, slučajno bio ubijen i bivši predsednik tužilaštva grada Levina. U Primorju su pijani lovci ubili lokalnog deputata Nikiceva.

Car svih Životinja Putin, nema ništa protiv varvarskih zabava ovakve vrste. On svoje činovnike nijednom rečju ili gestom ne sprečava da iz helikoptera pucaju na životinje upisane u Crvenu knjugu flore i faune, baš kao što ih ne sprečava ni da svojim automobilima gaze nedužne građane Ruske Federacije.

Putin ima 26 rezidencija širom Rusije i on je posle severnokorejskog diktatora Kim Džong Una, na drugom mestu u svetu po broju rezidencija koje mu stoje na raspolaganju. Većina ovih rezidencija je izgrađena na teritorijama nacionalnih parkova, mestima strogo zabranjenim za bilo kakvu gradnju. No radi ruskog Cara Prirode, nikome nije žao da tu istu prirodu bespoštedno uništava. Rezidencija „Mesečev proplanak“ izgrađena je na teritoriji nacionalnog parka koji je sam po sebi jedinstveni biosferni kompleks. Tokom gradnje je potpuno posečena spororastuća, reliktna viševekovna šimširova šuma. Za ekologiju, ništa manje katastrofalna nije bila ni rezidencija „Veliki Utriš“, izgrađena za potrebe sadašnjeg predsednika vlade Medvedeva.

Za Putinom ne zaostaju ni njegovi bliži i dalji saradnici. Odmah pored Putinovog dvorca u Gelendžiku, ogomnim imanjem se opskrbio i Patrijarh Kiril koji je radi svog udobnijeg smeštaja prethodno morao da poseče na stotine reliktnih stabala retke vrste kalabrijskog bora. Takođe tu, u njihovom susedstvu, nalazi se i spahiluk „najvećeg zemljovlasnika Evrope“, gubernatora Krasnodarskog kraja Aleksandra Tkačova. Kada je ekološki aktivista Suren Gazarjan, u želji da pokaže i dokaže bespravnost gradnje ovog objekta pokušao da zađe za ogradu kojom je ograđeno ogromno „imanje“ gubernatora, brzinom svetlosti je zaradio krivičnu prijavu. Posle bezbrojnih peripetija i otvorenih pretnji, Gazarjan je na kraju morao da napusti Rusiju.

Nacionalni parkovi na jugu Rusije pretvoreni su u dače Putina i njegovih saradnika. Čitave šume i skoro svi prilazi moru ograđeni su visokim ogradama, a pristup običnim smrtnicima na ove teritorije je najstrože zabranjen. Pri tome, za izgradnju dvoraca, sportskih terena, bazena, sauna i heliodroma, posečeno je na stotine hektara reliktnih šuma i narušeni putevi kojima već vekovima migriraju životinje.

Uostalom, ako ćemo iskreno, bilo bi zaista krajnje čudno da se neko bavi zaštitom prirode u zemlji u kojoj je zapravo homo sapiens najugroženija vrsta. Rusi izumiru brzinom od milion ljudi godišnje. Poslednji statistički podaci nam govore da je prosečan životni vek muškog dela stanovništva negde između 58 i 59 godina. Noriljski metalurški kombinat do te mere zagađuje atmosferu, da su od sumpornih kiša koje po njima padaju, asfaltni putevi u gradu Noriljsku i njegovoj široj okolini praktično neupotrebljivi. Ako vas kojim slučajem put navede u grad Deržinsk, bivšu prestonicu ruskog hemijskog oružja, moći ćete na licu mesta da vidite i osetite sve to što videli i osetili nesrećni učesnici ratnih operacija u Prvom svetskom ratu. No i pored svega toga, ja nijednom nisam čula da je Putin izgovorio makar jednu, i stvarno, makar samo jednu jedinu reč o ruskoj ekologiji.

Poštovana gospođo Bardo! Vi pretite da ćete zatražiti rusko državljanstvo u slučaju da neko, tamo u Lionu, ipak odluči da usmrti ona dva bolesna slona iz cirkusa. Ako zamolite Putina da on spasava te nesrećne slonove, ja ne sumnjam u to da će im on tuda poslati čarter avion, podariti im rusko državljanstvo i slikati se s njima na fonu smeđih ždralova.

Vi ste za Putina rekli još nešto: „Kad god ga za nešto zamolim, on mi uvek rado izlazi u susret“. I ja sam zaista uverena da je to stvarno tako. No problem je u tome što ga mi – nas 110 miliona ruskih birača – ama baš nizašta ne možemo zamoliti. Ovo pravo je rezervisano samo za njegove malobrojne prijatelje.

S poštovanjem, Julija Latinjina

 
Radio Eho Moskve – blog, 05.01.2013.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 12.01.2013.