Likovna sekcija splitskog ogranka HDZ-a promptno je reagirala na istup predsjednika Zorana Milanovića u kojem spominje, kako on veli, općepoznatu činjenicu da je ministar gospodarstva Damir Habijan homoseksualac.

Na portalu Jutarnjeg lista izvještaj o uličnoj akciji HDZ-ovih likovnih stvaralaca opremljen je sljedećim naslovom: „U Splitu osvanule uvredljive poruke predsjedniku: ‘Milanoviću, bolje pe**r, nego…’“ Na portalu Slobodne Dalmacije, pak, naslov vijesti glasi: „Na dvije top lokacije u Splitu osvanule uvredljive poruke predsjedniku države: ‘Milanoviću, bolje pe**r, nego ruska…’“

Tekstovi pod tim naslovima su zamalo identični. Slobodna napominje da preuzima izvještaj Jutarnjeg, s tom razlikom što je uredništvo portala splitskoga dnevnog lista odlučilo kako je prije one samocenzorske trotočke u naslovu ipak primjereno dometnuti pridjev „ruska“. U načinu pisanja riječi „pe**r“, opet, vjerno su slijedili zagrebačke kolege.

Iz vijesti saznajemo da su na nekom zidu na splitskoj Zapadnoj obali osvanula dva grafita. Prvim se poručuje – kako stoji u tekstu – „Milanoviću, bolje ped*er, nego ruska ku*va“, dok se drugim – kako stoji u tekstu – „autor osvrnuo na Milanovićevo porijeklo uz neizbježnu Udbu“.

Shvatili ste da su tri točke iz naslova ustvari „ku*va“ (u Slobodnoj), to jest „ruska ku*va“ (u Jutarnjem), a zatim i primijetili da je naslovni „pe**r“ u tekstu postao „ped*er“. Drugi slučaj je naročito zanimljiv, jer ne samo što su dvije zvjezdice zamijenjene jednom, nego i ta jedna zvjezdica ne zamjenjuje slovo – kao što, na primjer, u pravopisnom izumu „ku*va“ zamjenjuje slovo r – već stoji sama za sebe, posred riječi. Odjednom ima isključivo dekorativnu, a ne i ćudorednu funkciju. Naprosto: peder sa zvjezdicom, odnosno „ped*er“.

No, nije mi ovdje namjera baviti se tom vrstom nedosljednosti. Jesu li HDZ-ovi ulični umjetnici poručili Milanoviću da je bolje biti „pe**r“ (nego „ruska ku*va“) ili da je bolje biti „ped*er“, naposljetku je svejedno. Važnije je napomenuti da je uz vijest od svega nekoliko zvjezdanih rečenica na oba portala objavljeno po pet fotografija s rečenim grafitima u krupnom planu, snimljenim iz više uglova. Tu se sve lijepo vidi. Prvi grafit: „Milanoviću bolje peder nego rusica kurva.“ Drugi grafit: „Milanoviću sinjska udbaška kujo!“

Čitatelj kojega još nije napustio zdrav razum, dakako, pita se zbog čega u tekstu egzistira „ku*va“ ako je „kurva“ na fotografiji deset puta veća, a pritom i više puta ponovljena. Čemu „pe**r“ u naslovu ako je „peder“ na slici uočljiviji, čak i kad se „ped*er“ iz teksta ostavi po strani, kao poseban slučaj? Koga to cijenjena uredništva zajebavaju ili, da prostite, zaje*avaju? Gdje je, naime, stvarna informacija – u tekstu ili na fotografiji?

No, nije mi namjera baviti se ni hipokrizijom hrvatske novinske lekture & redakture, s depadansama u kojima raspjevani onanisti glume moralnu policiju. Složimo li se da u opisanom slučaju naslov i tekst čine ambalažu, a fotografije sadržaj vijesti, pitanje je sasvim drugo: Gdje leži stvarno političko djelovanje HDZ-a – na ulici ili u zoni medijske prezentacije, u psovci ili u pso*ci?

Koliko god to u izvedbi izgledalo debilno, ispada da mainstream mediji poput Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije, makar i neosviješteno, vjerno prenose politiku vladajuće stranke: oprema sa zvjezdicama, sadržaj bez njih. U konkretnome primjeru službeni HDZ zastupljen je kroz naslov i tekst, a stvarni kroz ulične grafite, koji su bez ikakve dvojbe djelo aktivističke mladeži partije. Službeno, HDZ drži da je Milanović (ruska) ku*va, a neslužbeno da je (rusica) kurva i udbaška kuja.

Razmjena informativnih dobara ne funkcionira tako glatko kada se djeluje s opozicijskim pobudama, što je likovno nadarenoj omladini itekako poznato. Zidna formulacija u kojoj Andrej Plenković biva proglašen kujom, a pogotovo udbaškom kujom, malo bi se teže probila do platformi hrvatskih medija srednje struje i stekla status regularne vijesti.

Preživjeli iz moje generacije, recimo, sjećaju se čuvenoga splitskog grafita iz ranih devedesetih – „Dolje krivousti ljigavac!“ – između ostalog i po tome što njegovo pojavljivanje nije bilo registrirano u Slobodnoj Dalmaciji, nego na stranicama je*enog Ferala. Provladina intonacija psovke osigurava znatno širu medijsku podršku. Samo je brza intervencija gradskih komunalnih službi razlog što uz vijest o uličnim uvredama na račun Milanovića nije plasirana i fotografija grafita koji je iste noći bio ispisan na zidu u Marmontovoj ulici: „Milanoviću jebat ćemo te u guzicu.“ Eh, toliko je još treperavih zvjezdica moglo krasiti naslov da poruka nije ujutro prefarbana.

Ista pravila igre važe i na (izvanmedijskom) terenu. Pita li se tkogod zašto je spomenik Miljenku Smoji na zapadnome kraju splitske rive više-manje stalno zaliven bojom, a nerijetko i tjelesnim izlu*evinama, dok onaj Franji Tuđmanu na istočnome kraju blista od čistoće, treba imati na umu da nad drugim bdije oko nadzorne kamere, postavljene na obližnji rasvjetni stup. U rizičnijim vremenima uz brončanog su Tuđmana dežurali i naoružani policajci, dajući do znanja da se Najdraži vođa ni nakon smrti ne pojavljuje u javnosti bez tjelesne straže.

U svakom slučaju, kombinacija ambalaže i sadržaja aktualne medijske vijesti – gdje se „ku*va“ susreće s kurvom, a „pe**r“ s pederom – na uvjerljiv način predočava karakter aktualne političke vlasti, čak i kad joj to nije namjera. HDZ je stranka koja se formom svoga javnog nastupa neprestano distancira od stvarnog sadržaja svoje politike. I to dovoljno diskretno da se suština nikada ne gubi iz vida, a zaliha operativnog cinizma ostaje dostatna da partijskom kolektivu omogućuje ležerno držanje fige u džepu. Tako je oko korupcije, tako je oko ekonomije, tako je oko ideologije, tako je oko svega… Kada HDZ-ova vlast, primjerice, odluči da ploču s ugraviranom ustaškom parolom „Za dom spremni“ ukloni iz Jasenovca i postavi je nekoliko kilometara dalje, tik uz partizansku grobnicu, to je izraz potrebe da se psovka zamijeni prikladnijim vidom prostaštva. Dobivamo „Za dom sp*emni“, ili, u neoficijelnom dijelu programa, „S*be na v*be“.

A ta politika je, kratko rečeno, kurac od ov*e.

Novosti, 19.01.2024.

Peščanik.net, 20.01.2024.


PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)

Author: Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.