Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Pre nekoliko dana dobili smo novu Vladu. Samo formalno novu, jer je suštinski, kao i nekoliko prethodnih, potvrda kontinuiteta već dvanaestogodišnje dominacije autoritarno-autokratskog režima koji se ne ustručava da bez skrupula krši i sopstvene programske proklamacije i zakone.

Već uvodni ekspoze mandatara je i sadržajem i redosledom prioriteta to potvrdio. To je, od više mogućih primera, verovatno najvidljivije na primeru dve ideje koje su, od vremena dolaska aktuelnog režima na vlast, snažno naglašavane kao glavne – integracije u EU i borbe protiv korupcije i kriminala.

Evropske integracije su doduše i u ekspozeu ostale strateški cilj „na ostvarenju koga će se naporno raditi“. Ali brojni „ali“, „ipak“ ili „međutim“, uz naglašavanje kontinuiteta s politikom dosadašnjih vlada, bliskih veza s Rusijom (zapravo s autokratskim režimom koji je Rusiju agresijom na Ukrajinu konfrontirao sa EU), želje nekih „da se Srbija ponizi” i povrh svega predlaganjem u sastav Vlade ljudi koji su otvoreno protiv članstva u EU govori da će „realizacija strateškog cilja“ ostati na nivou šmire.

Korupcija i organizovani kriminal su već dugo gorući društveni problem dramatičnih i rastućih razmera. I na Globalnom indeksu percepcije korupcije (Transparency International) i na Globalnom indeksu organizovanog kriminala (GI-TOC) Srbija stoji veoma loše, u najužem je krugu najgorih u Evropi. Uprkos tome problem je u ekspozeu dobio poslednje mesto i vrlo malo prostora, a za sastav Vlade su predloženi i ljudi više puta javno sumnjičeni za učešće u korupciji i za veze s organizovanim kriminalom. To, pogotovo uz konstataciju iz ekspozea koja deluje kao loš vic – „pokazano je da postoji nulta tolerancija prema korupciji i kriminalu, i jasna politička volja i jasan politički cilj – zemlja bez korupcije, što potvrđuju i rezultati“ – govori da se i u „borbi“ protiv kriminala i korupcije koja ne daje nikakve rezultate ništa neće menjati.

Ali žalosna je istina da za zaključak o kontinuitetu neiskrene i neodgovorne politike čak i nije nužan osvrt na stvari koje važe za kapitalne, dovoljne su i dve gotovo banalne „sitnice“ – termin izbora i broj članova Vlade.

Skupština je zbog izbora Vlade sazvana 1. maja a rok da izvrši taj izbor isticao je 6. maja, posle čega bi po Ustavu morala biti raspuštena i morali bi biti raspisani novi izbori. A po Zakonu o državnim i verskim praznicima svi dani od 1. do 6. maja su dani praznika, državnog i verskog (Praznik rada i Uskrs) kada, po zakonu, državni organi ne rade.

Od izbora je prošlo četiri i po meseca, od konstituisanja skupštine skoro tri! Šta je, kod toliko raspoloživog vremena bio razlog da skupština Vladu bira u poslednji čas i da tako neizbežno prekrši zakon? Zar čak i za naše prilike (u kojim kršenje zakona od strane vlasti nije nikakva retkost) nije bizarno da se već sam izbor Vlade obeleži kršenjem zakona? To je postupak za koji je teško naći racionalno objašnjenje, ali koji svakako govori o neodgovornosti i spremnosti da se svemoć demonstrira kad god se poželi.

Manje-više isto važi i za broj članova nove Vlade. Ona je znatno brojnija od vlada zemalja poput Francuske, Nemačke, Rusije ili SAD (15-16 resora), i takođe (uprkos i u njima poslovično velikom broju pretendenata na ministarske funkcije) znatno brojnija od svih vlada bivših jugoslovenskih republika (16 do 20 ministarstava). Nova Vlada Srbije ima čak 31 člana, dvadeset pet koji su na čelu ministarstava i još šest njih (pet ministara i jedan potpredsednik) bez portfelja. Kojim legitimnim interesom je objašnjiv tako velik broj?

Kako god bilo, on je izvesno u drastičnoj suprotnosti sa jednom od, iz vremena kad je tek bio uspostavljan, omiljenih parola aktuelnog režima – „smanjićemo broj ministarstava na 15, broj agencija, zavoda i saveta ispod 50, ukinuti državne sekretare i tako uštedeti ogroman novac“! Sada imamo 25 ministarstava, preko 120 agencija, zavoda i saveta i „više desetina“ državnih sekretara, nadležni se čak i ne stide da kažu da tačan broj ne znaju!

Kontinuitet nedoslednosti i neodgovornosti je očigledan. Kao i nužnost diskontinuiteta.

Peščanik.net, 06.05.2024.