Govori Jon Agguire, jedan od inicijatora pokreta Indignados. Razgovor vodio Reiner Wandler:

Kada su 15. maja 2011. Indignadosi prvi put izašli na ulice, da li ste mislili da će godinu dana kasnije Španija biti na ivici ponora?

Ne. Tada smo smatrali da se nalazimo u najgoroj zamislivoj stuaciji. Stara socijalistička i nova konzervativna vlada insistiraju isključivo na budžetskoj disciplini, na pljački svih državnih usluga i preduzeća. Danas znamo da je to bio samo početak. Od tada idemo samo nizbrdo. Naročito zbog drastične neoliberalne politike. Rezultati govore sami za sebe. Nažalost, još uvek smo daleko od potpunog sloma.

Hoće li Španija ostati u evrozoni?

Nemam pojma, nisam ekonomista.

Da li bi bilo dobro da Španija ostane u evrozoni?

O tome postoje različita mišljenja. Pravni okviri postavljeni Mastrihtskim i Lisabonskim ugovorima u velikoj meri pogoduju špekulacijama. Evropska centralna banka je izbegavala nadležnosti koje joj kao centralnoj banci pripadaju. Umesto da posuđuje novac državama, ona ga je pod izuzetno povoljnim uslovima davala privatnim bankama, koje su sa njim dalje špekulisale. Nemačkoj ova situacija odgovara, jer Berlin onda može da posuđuje novac po izuzetno niskim kamatama. Glavno pitanje nije da li Nemačkoj ide dobro a Španiji loše. Živimo u globalizovanom svetu. Čitav sistem je u krizi, što postaje neizdrživo.

Šta to znači?

Od kako je počela finansijska kriza više niko ne govori o ekološkoj i energetskoj krizi. Resursi naše planete su odavno preopterećeni. Način na koji živimo i trošimo je neodrživ. Španija u samo tri meseca potroši svoj biološki kapacitet za celu godinu. Tako više ne ide. E to je stvarna kriza.

Da li će izbor Fransoa Olanda promeniti nešto u evropskoj politici?

Potpuno sam izgubio poverenje u socijaldemokratiju. Neophodan nam je radikalni početak. Građani moraju zaigrati aktivniju ulogu. Partije služe interesima koji nemaju nikakve veze sa njihovim navodnim dobrim namerama.

Pokret Indignadosa tj. M-15 mobilizovao je veliki broj ljudi ali nešto konkretno nije postignuto…

Često se previđa ono najvažnije. Pokret je pokrenuo proces. Nastao je veliki broj malih inicijativa koje su međusobno povezane. Ljudi više nisu sami u suočavanju sa problemima. Bez obzira gde živite, postoje mesta okupljanja koja će vas podržati. Mi smo zajednica koja je i međunarodno povezana. Ljudi menjaju svoj način ponašanja, način života kao i način suočavanja sa problemima.

Da li je pokret još uvek horizontalan?

Više nego ikad. Ovo je veoma težak proces učenja. Nije lako ostaviti iza sebe viševekovne hijerarhijske strukture i razviti novi oblik politike. Niko ne može sa sigurnošću reći šta će iz ovoga nastati. Ali horizontalnost je neizostavni element.

Da li je odluka da se horizontalno povezujete pravi odgovor u krizi i na krizu?

Stalno nam prebacuju da smo loše organizovani. Oni koji nam to govore obično imaju u vidu strukture iz prošlog veka. Ali mi živimo u 21. veku. Društvena i ekonomska dinamika su potpuno drugačije. Potrebno je stvoriti strukture za budućnost.

Okej. Dakle stvorena je široka mreža, ali su istovremeno Španci velikom većinom na prošlim parlamentarnim izborima dali glas desnici. Politika protiv krize koju vlada sprovodi postaje sve oštrija.

To je deo procesa. U samo godinu dana stvorili smo veoma čvrstu mrežu za međusobnu podršku. Ove strukture stvaraju nova pravila, nove obrasce ponašanja koji do sada nisu postojali. Moramo odrediti sopstvenu dinamiku, sopstveni vremenski plan, sopstvene ciljeve. Ne želim da se takmičim sa dopingovanim sportistom! To ne bi bilo pametno.

Još uvek se govori o „španskoj revoluciji“. Nije li to preterivanje?

Nalazimo se na početku nove epohe. Revolucije su uvek odlikovale tri faze: tehnološka, društvena i na kraju politička promena. Političke strukture su najkonzervativnije. Ipak je moć u njihovim rukama. Tehnološka promena koja je dovela do Francuske revolucije bila je Gutenbergov pronalazak tehnike štampanja. Prošli su vekovi dok nije stvorena svest o zajedničkoj klasi koja je srušila politički sistem. Kod Oktobarske revolucije to su bili parna mašina i industrijska revolucija, koji su promenili proizvodne odnose. Na kraju je došlo do prevrata u Rusiji. U drugim zemljama nastala je socijaldemokratija.

Šta bi to trebalo da bude danas?

Tehnološka promena naše epohe je internet. Revolucionarni pronalazak koji menja način kako se povezujemo. Istovremeno doživljavamo društvenu promenu. Tradicionalna porodica se menja. Postoje samohrani roditelji oba pola, homoseksualni parovi sa decom, patchwork porodice. Stara patrijarhalna struktura je u krizi. Ova društvena promena će postepeno iznedriti i političku promenu, a kako će ona izgledati niko ne zna, ali je jedno sigurno, promena je neizbežna.

 
Jon Agguire, arhitekta i jedan od inicijatora pokreta „Prava demokratija sada!“ (Democracia Real Ya), nakon čijeg je poziva hiljade Španaca 15. maja prošle godine izašlo da ulice. Bio je to početak pokreta Indignados ili 15-M.

 
TAZ, 03.06.2012.

Preveo Miroslav Marković

Peščanik.net, 05.06.2012.